U ove mitove o kečapu ne treba verovati

Postoji mnogo mitova o kečapu, a danas razotkrivamo neke.

Kečap se sastoji od štetnih sastojaka

Kečap se sastoji od visoko-kvalitetnog svežeg paradajza, bez kože i semena, čiste vode i prirodnih začina. U zavisnosti od proizvođača, mogu se dodati pečurke, masline i šargarepa. Ali, skoro uvek kečap sadrži beli luk i biber. Svi ovi proizvodi se smatraju zdravim, bogati su vlaknima i vitaminima.

Kečap sadrži mnogo kalorija

Ovaj mit potiče od verovanja da su svi sosovi bogati kalorijama. Zaista, majonez i mnoge druge popularne vrste sosova sadrže prilično veliki broj kalorija. Ali, ne i kečap. On sadrži samo 112 kalorija na 100 grama i teško je naći manje kalorijski proizvod, s obzirom da se koncentrisan kečap koristi u obroku oko 20-30 grama. Dakle, ako želite raznovrsnu hranu, a na dijeti ste potrebno je obratiti pažnju na ovaj sos.
Pogledajte i Ukusan domaći kečap na 2 načina

Kečap sadrži opasne aditive

Neke vrste kečapa sadrže E-aditive, ali ne treba paničiti. Ovo je česta oznaka za hranu: kurkuma, želatin, skrob.

Kečap ne treba da jedu deca i trudnice

Da li ste ikada videli bilo kakav kečap sa nalepnisom da je zabranjen za decu? Ili nalepnicu na kečapu da nije dozvoljen trudnicama? Pre nego što stigne do polica prodavnica, svaki proizvod mora proći čitav niz studija. I ako je kontraindikovan kod dece i trudnica, sigurno će se obaveštenje naći na pakovanju.

Kečap ne donosi nikakvu korist organizmu

Ovaj sos je koristan! To nije iznenađujuće: više od polovine sadržaja kečapa se sastoji od paradajza – B vitamina, koji je odgovoran za pamćenje, pažnju, mladalačku kožu, vitalnost i imunitet. Pored toga, kečap sadrži retki vitamin K, koji normalizuje hemoglobin.

Izvor: ženski magazin

Koje kuhinjske predmete ne čistimo dovoljno?

Mnogi ljudi misle da je kupatilo najprljavije mesto u kući, ali kako upozoravaju naučnici, kuhinja je pravo leglo bakterija.

Bakterije se kriju svuda u kuhinjama, čak i na mestima koja nisu toliko očigledna, poput sunđera, ponekada prljavijim čak i od daske WC šolje, rezultati su istraživanja organizacija koje se bave javnim zdravljem.

Istraživanja pokazuju da se u sunđerima za pranje sudova i kuhinjiskih površina krije ogromna količina bakterija, koje se dodatno raznosi brisanjem kuhinjskih elemenata.

U sudoperi se nalaze i tragovi fekalnih bakterija, kao i ešerihije koli, navode stručnjaci organizacije za bezbednost zdravlja NSF Internešenal.

Fioke za povrće u frižideru i odeljak za meso takođe su leglo bakterija. Često sadrže tragove salmonele i buđi, navode naučnici.

I lopatica za testo kuhinjski je predmet koji nikad ne očistimo dovoljno posle upotrebe i na kojima se zadržavaju bakterije. A jedno od mesta na kojima se nalazi najveća koncentracija prljavštine je držač za noževe, u kojem ostaju mrvice hleba i ostaci drugih namirnica i potrebno ga je temeljno prati deteržentom.

Još veći izazivači zaraza mogu biti otvarači konzervi i noževi blendera i sličnih uređaja, na kojima su takođe pronađeni tragovi salmonele, ešerijihe koli i buđi.

Bakterije se često kriju i na daskama za seckanje namirnica i plastičnim poklopcima posuda za hranu – zato ih treba redovno menjati novim.

Stručnjaci još preporučuju i da se kuhinjske površine čiste sredstvom za dezinfekciju, a ne korišćenim sunđerima.

Izvor: N1

Zašto plačemo kad sečemo luk?

Svima je poznat taj osećaj: oči prvo počinju da svrbe i peku, a zatim stižu suze. Zašto luk, ta naizgled jednostavna namirnica, ključna u većini vaših kulinarskih kreacija, uzrokuje takvu nelagodu?

Kod životinja i biljaka život se podjednako svodi na opstanak i reprodukciju. Pritom ni luk nije izuzetak. Kako bi se sprečili pohlepni grabljivci da pojedu glavicu, luk ispušta oštre hemikalije koje izazivaju iritaciju oka, piše Medical News Today.

U prvoj godini životnog ciklusa luk proizvodi sočnu glavicu koja služi kao rezervoar energije. Iduće godine biljka proizvodi cvet i seme, što joj omogućuje reprodukciju. Iza obrambenog mehanizma te biljke krije se sofisticirana hemija, a naučnici su tek nedavno otkrili kako deluje enzim odgovoran za taj proces.

Hemikalija koja tera suze na oči naziva se sin-propantiol-S-oksid, poznata i kao lakrimatorni faktor (LF). Ljudske suzne žlezde tehnički se nazivaju lakrimalnim žlezdama, a LF je faktor koji uzrokuje suzenje.

Do danas su pronađene samo tri molekula sa sličnim svojstvima i sve ih proizvode biljke. Marcin Golzak, profesor farmakologije na univerzitetu u Klivlendu i njegove kolege nedavno su otkrili strukturu enzima koji u luku proizvodi lakrimatorni faktor, a naziva se LF sintazom.

Kada počnemo da režemo luk, ćelije u glavici se razdvajaju i ispuštaju enzim nazvan alinaza, a on proizvodi hemikalije koje se pretvaraju u molekule ukusa. To luku daje karakterističan ukus.

LF sintaza pretvara u lakrimatorni faktor neke od hemikalija u tom procesu. Kada LF dođe u dodir s rožnjačom, tamo locirani živci signaliziraju mozgu da je stigao iritans. Mozak odgovara šaljući signal suznim žlezdama da je vreme za plakanje. Suze i treptaji služe za ispiranje nadraživača.

Razumevanja strukture i funkcionisanja enzima kompleksna je nauka. Iako je sintaza lakrimatornog faktora poznata već 15 godina, dosad niko nije uspeo da pokaže kako zapravo deluje.

Golzak i njegove kolege uspele su enzime da pretvore u mikroskopske kristale i zatim ih vizualizuju rendgenom. To im je omogućilo da ustanove trodimenzionalnu strukturu enzima i identifikuju male džepove u kojima se odvija hemijsko pretvaranje lakrimatornog faktora.

Zahvaljujući Golzaku i kolegama znamo više o biohemijskim potencijalima jedne od najzdravijih namirnica, a možda će i vama pri idućem seckanju luka biti lakše zbog spoznaje o čudesnom biohemijskom procesu koji se odvija doslovno pred vašim očima.

Izvor: N1

Foto: Ilustracija

Sočivo: Savršen biljni izvor proteina

Kada poželite da se odmorite od mesa, ishranu obogatite proteinima iz biljnih izvora. Jedan od najboljih izvora tih nutrijenata je sočivo.

U sto grama ove mahunarke nalazi se oko 9 grama belančevina koje jačaju mišićnu masu i osiguravaju pravilan rad organizma. Sočivo je uz to bogato vlaknima koja poboljšavaju probavu i snižavaju nivo lošeg kolesterola. Pred toga bogato je B vitaminom i ugljenim hidratima koji telo snabdevaju preko potrebnom energijom i dugotrajno ga zasićuju.

Na tržištu se može pronaći nekoliko vrsta koje su namenjene različitim vrstama jela.

Zeleno sočivo ima blago biberast ukus. Nakon termičke obrade ostaje al dente, pa se zato smatra idealnim izborom za različite salate. Poželjno je da se namoči u vodi pre kuvanja, a onda termički obrađuje oko 45 minuta.

Žuto sočivo zahteva kratku termičku obradu, odnosno oko 20 minuta. Dobro se slaže s orijentalnim začinima poput karija, kurkume i kajenskog bibera. Od njega se prave lepa variva, umaci i namazi.

Crveno sočivo ima blag i lagano slatkast ukus, a kuva se brzo - za 15 do 20 minuta. S obzirom na to da ga je tokom termičke obrade lako raskuvati, koristi za zgrušnjavanje supa i različitih variva. Od njega je lako napraviti pire ili sos.

Braon sočivo je vrlo fleksibilna namirnica. Odlično se kombinuje s lukom, maslinovim uljem i paradajzom zbog čega se može koristiti za pripremu svega - od namaza i umaka do salata i variva. Kuva se u proseku oko 45 minuta.

Crno sočivo odgovara uz beli luk i gorko povrće. Zahteva dugotrajniju termičku obradu, odnosno kuvanje od minimum 30 do 40 minuta.

Izvor: B92

Foto: Thinkstock

Pet najvećih laži o ishrani kojima uništavate svoje zdravlje

S obzirom na to da naučna istraživanja u vezi sa ishranom iz dana u dan dovode do različitih zaključaka, teško je razlučiti koje namirnice su najzdravije, a napraviti grešku vrlo lako. Britanski nutricionista Rijana Lambert nabraja pet najčešćih zabluda u vezi sa zdravom ishranom.

1. Konzumiranje prekomerne količine jaja je loše za vas

Iako jaja sadrže holesterol, za koji se veruje da dovodi do nastanka srčanih bolesti, dr Lambert objašnjava da ova namirnica zapravo dovodi do povišenja nivoa ‘dobrog’ holesterola (HDL) u krvi.

Nutricionistkinja dodaje da su jaja bogata proteinima, zdravim mastima, brojnim vitaminima i mineralima, kao i jedinstvenim antioksidansima, zbog čega bi redovno trebalo da budu zastupljena u ishrani.

2. Sva biljna ulja su zdrava

“To ne bi moglo da bude dalje od istine”, kaže dr Lambert.

Ranija istraživanja su pokazala da polinezasićena ulja smanjuju rizik od nastanka srčanih bolesti, i to je glavni razlog zbog kojeg ljudi misle da sva biljna ulja imaju blagotvorno dejstvo na organizam.

“Važno je shvatiti da postoje različiti tipovi polinezasičćenih masnoća, pretežno omega-3 i omega-6 masne kiseline. Prve dobijamo iz ribe i organskog mesa, dok biljna ulja glavni izvor omega-6 masnih kiselina. Vrlo je važno postići ravnotežu između njih”, kaže dr Lambert.

Glavni razlog zašto su industrijski dobijena biljna ulja opasna jeste zato što se prilikom obrade izlažu toksičnim hemikalijama

“Zato bi najbolje bilo da umesto rafinisanog ulja konzumirate različito semenje i hladno ceđena ulja”, savetuje nutricionistkinja.

3. Meso je loše za vas

Većina mesa koje se nudi u supermarketima nimalo ne liči na ono čime su se hranili naši preci. Životinje se danas drže u vrlo skučenom prostoru, konstantno su izložene stresu i kljukaju se antibioticima i hormonima radi bržeg rasta, a prerađevine su prepune kancerogenih aditiva.

Ipak, to ne znači da je svako meso loše za vas, već samo ono koje se proizvodi industrijski.

Dr Lambert navodi da je savršeno u redu jesti crveno meso iz organske proizvodnje, najbolje jednom nedeljno, s obzirom na to da je ova namirnica krcata vitaminima, mineralima, antioksidantima i zdravim proteinima i masnoćama.

4. Sve kalorije su iste

“Mnogi ljudi smatraju da je kalorijski deficit sve što je potrebno ako žele da smršaju, ali to nije istina. Vrste namirnica koje jedete su mnogo važnije od broja kalorija koje konzumirate”, kaže dr Lambert.

Nutricionistkinja objašnjava da metabolizam ne obrađuje na isti način različite vrste namirnica i da naša ishrana ima direktan uticaj na količinu hrane koju jedemo, količinu kalorija koju sagorimo, kao i nivo hormona u krvi.

Proteini tako više smanjuju apetit u poređenju sa mastima i ugljenim hidratima, pa se preporučuju govedina, jaja, mahunarke, voće i krompir, dok bi slatkiše trebalo izbegavati u potpunosti.

5. Konzumiranje masnoća dovodi do povećanja telesne težine

Kada su naučnici sedamdesetih godina prošlog veka doneli zaključak da nas masnoće goje, police supermarketa ubrzo su preplavili proizvodi sa smanjenim procentom masnoća, uključujući i one iz kojih su masnoće u potpunosti uklonjene.

Vremenom ne samo da se pokazalo da je ova tvrdnja neistinita, već je ovim namirnicama dodavano obilje šećera i aditiva kako bi se nadoknadio gori ukus hrane zbog odstranjenih masnoća.

Takođe se pokazalo da smanjeni unos masnoća dovodi do većeg osećanja gladi, s obzirom na to da telo vapi za preko potrebnim nutrijentima.

Koje namirnice bi obavezno trebalo da budu zastupljene u zdravoj dijeti?

Lambertova savetuje da redovno konzumirate riblja ulja (bogata su omega-3 masnim kiselinama), punomasni jogurt (sadrži probiotske kulture koje blagotvorno utiču na crevnu floru), orašaste plodove (snižavaju nivo ‘lošeg’ holesterola i nivo šećera u krvi), puter (bogat je vitaminima A i D) i avokado (sadrži oleinske kiseline i masnoće koje snižavaju krvni pritisak).

Izvor: B92

Foto: Thinkstock

Ovaj zeleniš je prava rizinica zdravlja

Blitva spada u niskokalorične namirnice pa se smatra idealnom namirnicom za održavanje telesne težine

Sadrži vitamine B, C i beta karoten i minerale magnezijum, gvožđe, kalcijum, kalijum i biljna ulja.

Ovo su samo neka od njenih korisnih svojstava

Zdravlje očiju

Karakteristični sastojci blitve su i lutein i zeaksantin - "vitamini za oči". Oni sprečavaju makularnu degeneraciju, odnosno žutu pegu, glaukom i slične poremećaje vid. Također, lutein štiti od sunčevog ultraljubičastog zračenja.

Čuva kosti

Sadrži velike količine vitamina K, magnezijuma i kalcijuma, a ti elementi čuvaju i jačaju kosti. Vitamin K1 u crevima se pretvara u vitamin K2 koji potiče proizvodnju osteokalcina, važnog jedinjenja koje preusmerava kalcijum direktno ka kostima.

Smanjuje rizik od dijabetesa

Za dijebetes se uvek preporučuje zeleno lisnato povrće u koje se ubraja i blitva. Ona sadrži flavonoid poznat kao siringična kiselina koja pomaže regulaciju nivoa šećera u krvi. Zato je blitva odlična za sve ljude, a pogotovo one koji već boluju od dijabetesa ili su u stanju predijabetesa.

Pomaže u prevenciji raka

Blitva je bogata antioksidansima i tako sprečava širenje slobodnih radikala i ćelija raka. Takođe, sadrži brojne vitamine i minerale, beta karoten i kvercetin za koje se pouzdano zna da su dobri u prevenciji raka, pogotovo raka debeloga creva.

Zdravlje mozga

Radite celi dan posao koji od vas zahteva psihičku koncetraciju, a jedino što jedete je prerađena hrana? Nije ni čudo da se osećate loše. Pokušajte da češće jedete blitvu, koja je bogata vitaminom K i kalijumom, važnim faktorima u kognitivnom razvoju i čuvanju funkcija mozga.

Zdravlje srca

Blitva je bogata antioksidansima koji ublažavaju upale i ubrzavaju proces oporavka. Takođe, antioksidansi mogu uticati na smanjenje hiperteznije, olakšati pritisak na srce i krvne sudove. Minerali poput magnezijuma, kalijuma i kalcijuma pomažu u otpuštanju natrijuma, pa se tako šire krvni sudovi i olakšava protok krvi.

Pomaže u mršavljenju

Ovo povrće sadrži malo kalorija, a mnogo vlakana, koja su korisna za metabolizam. Vlakna usporavaju razgradnju masti i ugljenih hidrata pa tako imate duži osećaj sitosti.

Izvor: b92

Otkriven tajni sastojak čuvenih krompirića

Independent otkriva zašto pomfrit iz Mekdonaldsa ima tako jedinstven ukus.

Kompanija na svom sajtu navodi da je reč o “prirodnoj aromi govedine”, dodatku koji se dobija iz mleka. Dakle, ako ste mislili da je ova vrsta obroka posna, bili ste u velikoj zabludi.

Tokom procesa hidrolize, proteini iz pšenice i mleka se razgrađuju vodom, a rezultat je umami ukus koji pomfritu daje poznatu ‘mesnu' mirisnu notu.

Pomfrit se pravi od celih krompira, koji se ljušte, seku i delimično prže, nakon čega se naglo hlade, pakuju i odvoze u restorane.

“Isečene krompire provlačimo kroz mašinu za blanširanje kako bismo uklonili sve prirodne šećere iz njih”, kaže Mario Dupuis, menadžer kompanije Mekejn iz Kanade koja snabdeva pomfritom poznatu kompaniju.

“Nakon toga dodajemo rastvor dekstroze kako bismo dobili ujednačenu površinu krompira, i dodatke koji sprečavaju da krompir potamni”, dodaje Dupuis.

Tu su i dinatrijum pirofosfat za očuvanje boje, kao i hidrogenizovano sojino ulje i so, koji pojačavaju umami ukus.

Kompanija je obećala da će do 2025. godine preći na kupovinu jaja isključivo od farmera koji ne drže kokoške u kavezima, a u međuvremenu je u svoje restorane uvela razgradivi pribor za jelo.

Izvor: B92

Koliko jaja dnevno smete da pojedete?

Stručnjaci se već godinama spore koliko je jaja bezbedno konzumirati u toku jedne nedelje.

Neki tvrde da skraćuju život zbog visokog sadržaja holesterola, dok drugi ukazuju na bogatstvo nutrijenata u toj namirnici. Jedno je sigurno: nema razloga da ih zaobilazite.

"Prosečna osoba može bez problema da unosi dva jajeta dnevno", kaže nutricionistkinja Keri Gans.

Štaviše, istraživanja su pokazala da su osobe koje su jele tri jajeta dnevno dok su bile na restriktivnoj dijeti uspele da postignu značajne rezultate u gubljenju kilograma.

Žumance sadrži 90 odsto kalcijuma, gvožđa, fosfora, cinka, tijamina, vitamina B6 i B12, folata i panototenske kiseline iz jajeta. Takođe, tu su i vitamini rastvorljivi u mastima, poput A, D i E. Takođe, za većinu ljudi, jaja ne predstavljaju rizik od rasta holestorola u krvi i srčanih bolesti, jer imaju nizak nivo zasićenih masti.

Još jedna prednost jajeta je u visokom sadržaju proteina i to kompletnih, koji pružaju sve aminokiseline potrebne za opstanak.

Ipak, osobe koje imaju dijabetes, visok holesterol ili srčano oboljenje, trebalo bi da ograniče unos jaja, jer moraju voditi računa da unos holesterola u toku dana ne pređe 200 mg (žumance sadrži 100 mg).

Jaja je najbolje uklapati sa povrćem i voćem i štedljivo koristiti ulje tokm pripreme, kako bi sve koristi od te namirnice nadjačale potencijalne rizike.

Izvor: b92

Crne ili zelene, po čemu se razlikuju masline?

Crne ili zelene, po čemu se razlikuju masline?

Mnogi možda ne znaju, ali crne masline su zapravo samo - dozrele ili prezrele zelene masline. One se beru u novembru i decembru, za razliku od zelenih koje se beru barem mesec ili dva ranije.

Što duže maslina zri, njena boja se menja: od zelene do rubin crvene, a zatom na red dolaze tamni tonovi ljubičaste boje, odnosno ono što na kraju zovemo - crne masline.

Zelene masline imaju kompaktnije i sočnije meso, a po ukusu su svežije i nekako slađe. Crvenkaste su ubrane tačno u trenutku zrenja, a crne bi se mogle nazvati prezrelima.

Što su masline tamnije, to im je meso mekše, a ukus intenzivniji i gorči. Crne masline daju ulje zlatnije boje, sa nešto manje gorčine, ali sam plod, kad je već sazreo, ima manje antioksidansa.

Masline, i zelene i crne, sadrže brojne antioksidanse. Neka istraživanja su potvrdila da imaju i svojstva koja sprečavaju razvoj određenih vrsta tumora.

Imaju puno vitamina, naročito vitamina E, a i materija koje čuvaju krvni sistem.

Izvor: B92

Nema više paradajza SA UKUSOM PARADAJZA

Poslednjih nekoliko godina gotovo je nemoguće kupiti paradajz koji ima onaj stari prepoznatljivi miris i ukus. Poslednja istraživanja pokazala su da se to nije desilo samo od sebe, već da je tranzicija iz "sočno i ukusno" u "plastično" trajala nekoliko godina i posledica je masovnog uzgajanja u komercijalne svrhe.

Međunarodni tim stručnjaka proučio je skoro 400 varijeteta paradajza, od savremenih do najstarijih sorti, kako bi utvrdiili šta se dešava sa najpopularnijim svetskim voćem (da, tačno je, paradajz nije povrće već voće).

Utvrdili su da je višedecenijsko uzgajanje što većeg i otpornijeg paradajza dovelo do gubitka 13 elemenata koje utiču na njegov prepoznatljivi ukus. Na gubitak ukusa uticale su specifične genetske promene ove biljke.

Ubili ukus da bi olakšali transport?!

- Uzgoj paradajza se fokusirao na to da plod bude što tvrđi, a samim tim otporan prilikom transporta, ali i da može duže da se čuva. Ukus je otišao u neki drugi plan. Da bi se postiglo da plod bude tvrd, mora da se smanji broj semenih komora, a samim tim paradajz gubi na sočnosti - objašnjava Đorđe Moravčević, docent Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu, koji napominje da je najbolji način očuvanja sorte, čuvanje semena koje ne potiče iz "tretiranog" paradjza.

Kako navodi, takav paradajz je retko naći jer nije "komercijalan". Zbog sočnosti se teško transportuje i kraći mu je rok trajanja. On se najčešće može naći u gazdinstvima koji se bave uzgojem organskog povrća, pa tako manjak kvantiteta, nadoknađuju visokom cenom.

Organski ukusniji, ali papreno skup

Inače, ovaj "komercijalni", mahom bezukusni paradajz u marketima i na pijaci košta od 60 do 130 dinara po kilogramu, dok se cena organskog kreće od 200 do 350 po kilogramu.

- Paradajz više ne kupujem u prodavnicama jer je i bez ukusa i bez mirisa. Imam osećaj kao da jedem plastiku. Ovu voćku sada nabavljamo iz domaćinstava, kojih ima u Srbiji, a koja su uspela da skladište seme decenijama i tako sačuvaju onaj stari "seljački" paradajz koji svi volimo i kojeg se sećamo – priča Goran J.

Vlasnici imanja na kojima se mahom gaji organsko voće i povrće, kažu da su njihove porodice naslutile da će stari dobri ukus paradajza biti bukvalno "ubijen". Zato su konstantno skladištili vlastito seme i tako sačuvali sve blagodeti paradajza, pre svega ukus.

- Ukoliko se bavite ovim poslom, bitno je da sačuvate seme, pogotovo sada kada se skoro sve genetski modifikuje. Tako smo mi uspeli da sačuvamo seme paradajza uzgojeno bez veštačkih đubriva i pesticida i koje nije tretirano otrovima – kaže Dejan R. na čijem se imanju, nedaleko od Valjeva uzgaja voće i povrće koje su uspeli da sačuvaju i od trenda "hibridi" od pre nekoliko decenija i najnovijeg GMO tretiranja.

Važno je da znate i da paradajz dodatno gubi na ukusu ako ga čuvate u frižideru.

Gde naći

Prateći savremene trendove prodaje, organski proizvođači organizovali su prodaju svog voća i povrća preko interneta, mahom preko društvenih mreža, a tako naručeno dostavljaju na kućnu adresu. Osim toga, na pijacama i marketima takođe je moguće naći organske proizvode. Oni moraju da imaju posebne oznake koje potvrđuju da su oganski uzgajani.

Posadite ga sami

Ukoliko vam nedostaje pravi ukus paradajza, dovoljno vam je da imate mali komad bašte ili čak veće saksije, kao i seme koje možete da izvadite i osušite iz paradajza čiji vam se ukus najviše dopada. Internet je preplavljen video uputstvima kako da sve to uradite u kućnim uslovima i za svoje potrebe.

Izvor: Blic

Da li da doručkujte slaninu ili je zaobiđete u širokom luku?

Slanina. Dok neki čeznu za njom, ali je izbegavaju u širokom luku kako bi sačuvali dobro zdravlje i liniju, drugi je bez griže savesti jedu gotovo svakodnevno, tvrdeći da je zdrava. Ko je od njih u pravu?

Ako pripadate grupi onih koji jedu slaninu, treba da znate da u ovoj priči mislimo na domaću slaninu, od proverenih proizvođača i bez pojačivača ukusa, a ne na industrijsku. Tek u tim okolnostima možemo govoriti o njenim potencijalnim benefitima.

A sada - nauka. Pogledajte neke od naučnih razloga koji idu u prilog konzumaciji slanine, ali i protiv nje.

"Za"

Uprkos tome što mnogi misle da je štetna za srce, nekoliko istraživanja je potvrdilo da ona sadrži korisne omega-3 masne kiseline koje zapravo štite kardivaskularni sistem. To je jedan od razloga zbog kojih su mnoge studije pokazale da je slanina u umerenim količinama u svakodnevnoj ishrani smanjuje pritisak i nivo šećera u krvi, što pomaže u prevenciji dijabetesa, srčanih bolesti i moždanog ili srčanog udara.

Slanina je bogata i kalijumom, ključnim mineralom za regulaciju krvnog pritiska, a bogat je izvor kvalitetnih proteina koji pomažu u održavanju optimalnog nivoa energije i izgradnji mišićnog tkiva.

Uz to, sadrži mnoštvo važnih vitamina i minerala, od onih iz B grupe do fosfora, magnezijuma i gvožđa, pa čak i selen, koji je važan za dobar rad tiroidne žlezde.

Dobra za imunitet, mišiće i hormone

Slanina je i dobar izvor cinka, koji je potreban za zdrav imuni sistem, rast i obnavljanje mišićnog tkiva, kao i ravnotežu hormona u organizmu. Sadrži i kolin, koji je ključan za očuvanje pamćenja.

Brojna naučna istraživanja su pokazala da svakodnevni unos namirnica koje sadrže kolin vremenom smanjuje rizik za slabljenje pamćenja.

Deblja? Ne deblja!

Iako većina ljudi smatra da slanina deblja, upravo je suprotno: zasićene masti kakve se nalaze u slanini brže pružaju osećaj sitosti nego hrana bogata ugljenim hidratima. Istraživanja su pokazala da su osobe koje su povećale unos masti i smanjile unos ugljenih hidrata u ishrani, dugoročno imale veći gubitak telesne težine.

I za kraj, slanina je prirodni antidepresiv: istraživanja su pokazala da umami, takozvani peti ukus, poznat i kao "ukus za uživanje", poboljšava raspoloženje i osećaj zadovoljstva i smanjuje nivo stresa.

"Protiv"

Poznato je da slanina sadrži mnogo zasićenih masti, za koje nas lekari već godinama uveravaju da predstavljaju rizik za razvoj kardiovaskularnih bolesti. U 30 grama slanine ima čak 30 miligrama holesterola.

Uz to, većina slanina kupljenih u prodavnicama sadrži nitrate, koji se u prerađenom mesu životinja iz neorganskog uzgoja, poput šunke, kobasica ili slanine, koriste za uništavanje bakterija, ali i kao pojačivač ukusa.

Novija istraživanja su pokazala da nitrati podstiču razvoj tumora, naročito karcinoma debelog creva i rektuma. Naime, nitrati u našem telu se pretvaraju u N-nitrozo jedinjenja koja su kancerogena. Istraživanje sprovedeno u Cirihu pokazalo je da postoji veza između konzumacije prerađenog mesa i povećanog rizika od smrti usled srčanih bolesti ili raka. Takođe, studija sprovedena na Univerzitetu Kolumbija pokazala je da se prerađevine u ishrani povezuju i s razvojem hronične plućne bolesti.

Previše natrijuma

Slanini se spočitava i prevelika količina natrijuma, koji se povezuje sa rizikom za razvoj srčanih bolesti i povišenog krvnog pritiska, a samo jedan šnit slanine sadrži čak oko 190 miligrama natrijuma.

Kao da sve to nije dovoljno, naučnici Harvardskog Fakulteta za javno zdravlje analizirali su uzorke sperme 156 ljudi i otkrili da su oni koji su jeli mesne prerađevine, uključujući i slaninu, imali manju koncentraciju sperme i lošiju morfologiju.

Zabrinjavajuća je i činjenica da je konzumacija svinja iz masovnog uzgoja, od kakvih se proizvodi sva slanina u prodavnicama, povezana s rastom nivoa insulinu sličnog hormona rasta (IGF-1) koji dokazano utiče na razvoj kancerogenih ćelija.

Izvor: B92

Koji luk je za šta: Da li i vi pogrešno koristite crni luk, ljubičasti luk, praziluk?

Koji luk je za šta: Da li i vi pogrešno koristite crni luk, ljubičasti luk, praziluk?

Nisu sve vrste luka za sva jela. Nije svejedno da li stavljate u jelo žuti ili ljubičasti luk, srebrnjak, slatki luk ili praziluk. Takođe, važno je da znate i kako se koja vrsta luka reže.

Žuti luk (Crni luk)

Ovo je vrsta koju ljudi najčešće koriste u pripremi jela. Kod nas se odomaćio izraz "crni luk" za ovu vrstu. Radi se o vrsti koja ima najjači ukus od svih ostalih i za većinu jela je najbolji izbor. Bogat je dijetetskim vlaknima. Najbolji je kada ga usitnite na sitne kocke.

Ljubičasti luk

Ova vrsta ima najbolji ukus ako se ne kuva i zato je idealna za hamburgere, sendviče. Odličan je u salatama i za roštiljanje. Ljubičasti luk sadrži manje šećera od žutog i prepun je antioksidanasa koji smanjuju rizik od nastanka raka. Seče se na kolutove i svaki kolut se razdvoji prstima.

Srebrnjak

Ova vrsta luka je savršen izbor ako želite da vam jelo ima više teksture. Najhrskaviji je od svih i odličan je za picu, kao i za meksička jela. Najbolji je kada ga sečete na trakice.

Mladi luk

Najbolje da ga jedete sirovog, ali može se koristiti i za kuvanje. U tom slučaju, koristi se ceo zajedno sa zelenim dilom. Popularan je u kineskoj i japanskoj kuhinji. Bogat je vitaminima K i C. Seče se na kolutiće.

Praziluk

Praziluk je najbolji za salate i da ga koristite u svežem stanju. Secite ga na tanke kolutove. Odlično se slaže sa ribom.

OVO NISTE ZNALI: Kako pravilno koristiti kurkumu?

Kurkuma je jedna od najzdravijih biljaka, a može se dodavati i slatkim i slanim jelima.

Kurkuma je namirnica broj jedan kada je reč o detoksikaciji organizma. Smanjuje upalne procese i postala je popularna kao glavni izvor antikancerogenog svojstva.

Ipak, mnogi ne znaju kako da je ispravno konzumiraju. Jedna kašika kurkume je dovoljan dnevni unos za odraslog čoveka. Deci se preporučuje manji unos.

Pročitejte zbog čega je sve zdrava kurkuma.

A da li ste znali da kurkuma kombinovana sa biberom daje svoj maksimalni zdravstveni kapacitet. Kurkuma razređuje krv, te nije poželjno uzimati je sa lekovima istoe namene.

dakle, kontraindikovana je sa brufenom, aspirinom i ostalim analgeticima.

Maslinovo ulje i kurkuma, kao i pomenuti crni biber, idealna su kombinacija za željene efekte poboljšanja zdravstvenog statusa.

Prah kurkume čuvajte na hladnom i tamnom mestu u staklenoj posudi.

Izvor: Stvar ukusa

Sastojak ljutih paprika može da uništi ćelije raka

Ćelije raka bi mogle da budu uništene pomoću kapsaicina, jedinjenja koje je jedan od glavnih sastojaka ljutih paprika. Konzumiranje sirovih paprika ili kao sastojaka sosova i salata moglo bi da deluje preventivno protiv simptoma karcinoma.

Kapsaicin, sastojak ljutih papričica koji je odgovoran za vatreni osećaj koji imamo u ustima kada ih jedemo, može da uništi ćelije raka, tvrde naučnici sa nemačkog Univerziteta Rur, piše britanski Express.

Njihova nedavna studija je otkrila da kapsicin može da bude pokretač samouništenja ćelija raka. Naučnici veruju da bi to saznanje moglo da im bude od velike pomoći u razvoju leka protiv raka u budućnosti.

"Kapsaicin je sposoban da podstakne apoptozu (ćelijsku smrt) i da inhibira dalji razvoj ćelija raka kod mnogo različitih tipova kancera, kao što su, na primer, osteosarkom (tumor kosti), rak debelog creva ili pankreasa, a da to pritom ne ugrozi ostale 'normalne' ćelije", kaže doktorka Lea Veber.

Jedno ranije istraživanje otkrilo je da oni koje redovno jedu ljute paprike imaju 13 odsto manje šansi za ranije umranje. Kao uzrok toga naveden je kapsaicin, koji ima anti-mikrobne i protiv-upalne sposobnosti, koje se dovode u vezu sa prevencijom bolesti.

Konzumacije ljutih paprika može da bude neprijatna onima koji nisu navikli na ljuto, ali se s vremenom razvija tolerancija na ljutinu. Što smo stariji, čulo ukusa prirodno postaje salabije pa se i ljutina postaje lakše podnošljiva.

Izvor: B92

Foto: Thinkstock

Šta se događa ako pojedemo buđav hleb?

Za razliku od pokvarene hrane, ona ne smrdi, već stoji na vrhu, odbijajući nas da jedemo ono što se izuzev buđi čini savršeno dobrim hlebom.

Međutim, šta bi se dogodilo da takav hleb pojedemo?

Stručnjaci kažu kako nema jednostavnog odgovora, već je rizik za zdravlje jednak kao i da popijemo vodu iz neproverenog izvora.

„Buđ sama po sebi nije toksična. Postoje brojne vrste buđi, a samo neke od njih mogu biti štetne po zdravlju“, objašnjava mikrobiolog Randi Vorobo sa Univerziteta „Kornel“.

Nipošto ne mirišite buđ

Vorobo ističe kako se buđ nikad ne sme mirisati, jer to može izazvati bolest disajnih puteva. Hleb s malim količinama bele i plave buđi još se može spasiti, ali budući da se lako može proširiti, treba da isečete celi centimetar ispod buđi, a ostalo možete pojesti.

Hleb morate baciti ako ima narandžastu, žutu ili crnu buđ. One mogu biti štetne i od njih bi mogao da vas stomak.

Šta možete da jedete posle odstranjivanja buđi

Većina voća je sigurna nakon što se odstrani buđ, jer njihova kiselost sprečava štetnoj bakteriji da se razvija. Ako je voćka jako plesnjiva, najbolje da je bacite.

Sir je toliko gust da ispod površine nema dovoljno kiseonika koji bi dopustio buđi da se razvija. Da biste ipak bili sigurni, možete odrezati i koji centimetar više.

Buđ s džema ili ajvara možete odstraniti kašičicom, a dobro je odstraniti i još koji centimetar ispod buđi kako biste bili sigurni da ste je izvadili iz svih pora i da možete jesti.

Šta bi svakako trebalo da bacite

Meke sireve
Povrće nakon što je postalo sluzavo
Orašaste plodove i semenke
Meso, iako nije verovatno da na njemu nastane buđ

Izvor: B92

Da li je pica zdrava?

Pica je zdrava. I nije zdrava. Sve zavisi od sastojaka od kojih je napravljena i u kojoj količini je jedete.

Zavisno od vrste testa, količine sira i svega onoga što se stavi na testo, pica može da varira između nutritivno pristojnog i katastrofalnog obroka.

Čak i zdrave varijante pice imaju veću količinu soli iz paradajz sosa i sira, tako da ukoliko vodite računa o unosu soli - trebalo bi da picu jedete s oprezom. Naravno, veliku ulogu igra i veličina parčeta, kao i broj parčića koji pojedete.

Argumenti koji idu u korist pici je to što je izvor kalcijuma iz sira i veoma zdravog sastojka likopena, koji se nalazi u paradajzu. Podloga za picu napravljena od integralnog brašna, makar i pšeničnog, mnogo je zdravija od uobičajenog testa od belog brašna, pošto su integralne žitarice izvor vlakana i sporije se vare od rafinisanih žitarica.

Međutim, ono što stavite na picu značajno utiče na njenu nutritivnu vrednost. Kobasica i ekstra sir u velikoj meri povećavaju koncentraciju zasićenih masti, soli i kalorija, dok pica napravljena od tanjeg testa i posuta povrćem ima manje kalorija, masti i soli.

Smrznute pice mogu biti zgodno rešenje za večeru, ali i one variraju kada je u pitanju njihova hranljiva vrednost, zbog čega je bitno da pažljivo čitate deklaracije.

Kada su u pitanju deca i pica, jedno skorije istraživanje je utvrdilo da konzumiranje pice kod dece i adolescenata nije povezano sa povišenim unosom kalorija, masti i soli.

Studija je, međutim, ustanovila da pica koja se jede u fast-food restoranima ili kupuje kao školska "užina" ima najgori mogući efekat kada je unos kalorija u pitanju. Pica koja se jela i koja je pripremana u školama nije se značajno razlikovala po broju kalorija u odnosu na drugu školsku hranu.

Ako uživate u pici i ne možete bez nje, pokušajte da je spremate sami u kućnoj varijanti i od zdravijih namirnica, kao što su integralno brašno, poluobrani ili obrani sir i paradajz sos bez soli. I ne zaboravite da je prekrijete sa mnogo povrća, jer što je obojenija to je bolja.

Izvor: N1

Osam zanimljivih činjenica o paradajzu

Tokom leta gotovo da ne možemo da zamislimo obrok bez njega. Paradajz je voće koje smatramo povrćem, dolazi nam u različitim oblicima i ima vrlo široku primenu u kulinarstvu.

1. Do 17. veka, paradajz je nazivan ljubavnom jabukom, pošto se verovalo da ima afrodizijačka svojstva.

2. Italijanski naziv za paradajz - "pomodoro", što u bukvalnom prevodu znači "zlatna jabuka".

3. U 18 veku, bilo je široko rasprostranjeno mišljenje da je paradajz otrovan, pošto je srodnik famlije biljaka pomoćnica među kojima ima dosta otrovnih vrsta.

4. Vrhovni sud SAD doneo je 1887. godine presudu prema kojoj se paradajz deklariše kao povrće, iako je sudeći prema botanici - voće. Razlog toga bila je taksa, koju je država naplaćivala na povrće.

5. Paradajz je zvanično povrće američke države Nju Džersi, a zvanično voće države Ohajo.

6. "Znanje je znati da je paradajz voće, mudrost je ne staviti ga u voćnu salatu", rekao je britanski novinar i muzičar Majls Kington.

7. Kečap od paradajza je zvanično dozvoljena hrana na Međunarodnoj svemirskoj stanici.

8. U Velikoj Britaniji postoji konferencija o paradajzu koja se održava već 20 godina

Izvor: b92.net

Kako sami da napravite grčki feta sir

Domaće i tradicionalno: Kako sami da napravite grčki feta sir

Feta sir je najstariji sir grčke tradicionalne kuhinje, napravite ga i vi.

Originalno, feta sir se pravi od kozjeg mleka, ali ni od kravljeg neće biti ništa lošiji.

Sastojci:

2 l mleka
1 kašika jogurta
2 kašike sirila
pola kašičice soli
Pročitajte 6 razloga zašto je dobro jesti sir.
Za surutku: 5 kašika soli na pola litra surutke

Priprema:

Zagrejte mleko do 30 stepeni, povremeno mešajući da se ravnomerno ugreje. Ukloniti s ringle, dodati jogurt razblažen s kašikom mleka, promešajte dobro, poklopite i ostavite 1 sat na sobnoj temperaturi.

Dodajte sirilo, promešajte i ostavite na sobnoj temperaturi preko noći. Ujutru isecite usireno mleko na kockice, ostavite da stoji petnaestak minuta pa procedite kroz gazu i ostavite da otkaplje 2-4 sata. Surutku sačuvajte. Zatim premestite na hladno mesto a sutradan odmotajte sir i u činiji ga izmešajte sa pola kašičice soli.

Na dno plitke cediljke stavite čistu gazu, sipajte sir pa prekrijte gazom i pritisnite nečim teškim. Ostavite preko noći na hladnom. Sutradan isecite kocke sira, prelijte posoljenom surutkom i ostavite u frižideru. Tako pripremljen sir treba da zri 5 dana.

Izvor: Lepa&srećna

Radujte se, siroljupci: Vaš "porok" ne oštećuje krvne sudove

Dobre vesti za siroljupce: ova mnogima omiljena namirnica ipak ne škodi kardiovaskularnom sistemu.

Naučnici koji su pregledali 29 dosadašnjih studija o uticaju mlečnih proizvoda na krvne sudove nisu pronašli dokaze da sir i ostali proizvodi od mleka povećavaju rizik od smrti, srčanog ili moždanog udara.

Iako su mnogi mlečni proizvodi bogati zasićenim mastima za koje stručnjaci kažu da ih treba maksimalno ograničiti u ishrani, pregled studija koje su ukupno obuhvatile gotovo milion ispitanika, otkrio je da oni imaju "neutralan" uticaj na čovekovo zdravlje.

Štaviše, fermentisani sirevi čak snižavaju rizik od kardiovaskularnih oboljenja, pokazuje njihov izveštaj. Istraživači su finansiranje studije podržale tri lobi grupe mlečne industrije, ali tvrde da oni nisu uticali na rezultat.

"Postoji pogrešno verovanje da su mlečni proizvodi loši za vas", kaže Jan Givens sa Reding univerziteta, autor izveštaja objavljenog u časopisu "Evropski žurnal epidemiologije".

"To je jedan od razloga zbog kojih mlađi ljudi piju manje mleka, što ih kasnije u životu stavlja u veći rizik od osteoporoze. Međutim, naše metaanalize obuhvataju neobično veliki broj ispitanika i uvereni smo da su naši rezultati tačni."

Ipak, neki se još ne daju ubediti.

Lekar Britanske fondacije za zdravlje srca kaže da su decenije istraživanja potvrdile da ishrana bogata zasićenim mastima povećava "loš" (LDL) holesterol u krvi, koji vas stavlja u veći rizik od srčanog ili moždanog udara.

Izvor: B92

Maslinovo ulje: Čuva srce, leči jetru, usporava starenje...

Maslinovo ulje trebalo bi da postane sastavni deo ishrane jer može da se koristi za gotovo sva jela i salate.

Ako imate više od 50 godina, poslednji je trenutak da počnete da ga upotrebljavate, naročito ako imate hipertenziju, anginu pektoris, lošu cirkulaciju, povišen holesterol i masnoće u krvi, masnu jetru...

Ili, ako želite da živite duže, a da sporije starite. Studije su pokazale da oboleli od kardiovaskularnih bolesti za trećinu manje umiru ukoliko pređu na ishranu sa maslinovim uljem.

Maslinovo ulje možete koristiti i za pravljenje ukusnog namaza za sendviče ili kao preliv za ribu i piletinu (u blenderu izmiksujte očišćene masline, maslinovo ulje, malo belog luka i sezonskog povrća po želji. Mere odredite u zavisnosti od količine ribe ili piletine).

A ako više volite masline, poslužite ih uz aperitiv, sir ili dobro crno vino, ili ih iseckajte i dodajte u salatu od tunjevine ili piletine.

Izvor: novosti.rs