Koji sir je najzdraviji?

Koji sir je najzdraviji? Ovo je izbor broj jedan, prema dijetetičaru

SIR IMA bogatu kulinarsku istoriju, a ljudi ga prave više od 4.000 godina. Danas postoji 2000 sorti, pa je logično da se zapitamo: koji je najzdraviji sir?

Rane studije su potvrdile vezu između visokog unosa zasićenih masti iz mlečnih proizvoda i većeg rizika od srčanih oboljenja. Ali punomasni mlečni proizvodi možda nisu tako nezdravi kao što se ranije mislilo, prema nedavnim istraživanjima. Pregled studija iz 2023. zaključio je da je sir „bogat hranljivim materijama“ i da ima „neutralne do umerene koristi za ljudsko zdravlje“.

„Iako sadrži zasićene masti, sir sadrži korisne hranljive materije poput proteina i kalcijuma“, kaže nutricionistkinja Natali Rico za Todai.

Na primer, kriška čedara sadrži pet grama zasićenih masti, ali i sedam grama proteina i obezbeđuje 14% preporučene dnevne vrednosti kalcijuma. Pored toga, vitamini A i B se takođe nalaze u siru.

Koji sir je najzdraviji?

„Rekao bih da je najzdraviji izbor svježi sir. Ima manje zasićenih masti i više proteina od većine drugih sireva“, napominje Rico.

Pola šolje malomasnog mladog sira ima:

90 kalorija
12 grama proteina
2,5 grama masti
5 grama ugljenih hidrata
125 miligrama kalcijuma (10% dnevne vrednosti)

Na drugom mestu su meki sirevi poput rikote ili mocarele, koji se prave od nemasnog ili obranog mleka, pa imaju manje zasićenih masti i generalno su zdraviji.

„Tvrdi sirevi poput parmezana, čedara i švajcarskog prirodno imaju manje laktoze, tako da ljudi sa netolerancijom na laktozu mogu imati koristi od odabira ovih proizvoda. Generalno, svaki sir je dobar u umerenim količinama, a nutritivni sadržaj varira samo neznatno između sorti“, kaže Rico - prenosi Index.hr

Vodite računa, ove namirnice postaju otrovne ako ih držite u frižideru

Vodite računa, ove namirnice postaju otrovne ako ih držite u frižideru

Ponekad nismo ni svesni da neke stvari radimo pogrešno. To je i slučaj kada određene namirnice želimo da sačuvamo u frižideru, a one zapravo mogu postati vrlo toksične i dovesti do trovanja hranom.

Doktorka Dimpl Jangda koja putem društvenih mreža često deli savete kako bi pomogla ljudima u njihovoj svakodnevnici, podelila je četiri namirnice koje mogu biti štetne ako ih ostavimo u frižideru.

Beli luk

Doktorka savetuje da nikada ne treba kupovati oguljeni beli luk, a ni da ga ne trebamo držati u frižideru. To je zato što će ga vrlo brzo uhvatiti plesan. Budući da je usev bogat vodom, poznato je da beli luk apsorbira vlagu iz frižidera, što ga čini osetljivijim na pojavu i rast plesni.

Beli luk koji je stajao u frižideru može prouzrokovati stezanje u grudima, koje je praćeno kašljem. Tu se radi već o kasnoj fazi proizvodnji mikotoksina, koji su povezani s rakom. Stoga, beli ruk radije držite na suvoj radnoj površini.

Crveni luk

Crveni luk veoma je sličan belom luku i ne biste ga trebali ostavljati u frižideru. Ne samo da nije poželjno ostaviti polovinu luka, nego ne biste trebali ostavljati ni ceo luk jer on uvlači bakterije iz svoje okoline. Istraživanja su pokazala da mnogi Amerikanci čiste frižidere jednom ili dva puta godišnje, stoga su njihovi frižideri pravo leglo bakterija.

Sveži đumbir

Ni svežem đumbiru nije mesto u frižideru. To je zato što plesan vrlo brzo počne da raste na đumbiru. Iako je veoma zdrav, njegovo nepropisno skladištenje je opasno. Doktorka Jangda navela je da stvaranje plesni na svežem đumbiru podstiču hladna temperatura i vlaga, a to ga čini vrlo toksičnim.

Kuvani pirinač

Poslednja na spisku namirnica koje mogu biti toksične jer ih brzo uhvati plesan je kuvani pirinač. Ako se nalazi u vašem frižideru, poželjno je da je konzumirate u roku od 24 sata. Osim toga, navodi se da kuhani pirinač ima potencijal za uzgoj bakterije pod nazivom b.cereus, koja je povezana s trovanjem hranom.

Izvor: klix.ba

Kako se pravi parmezan

Kako se pravi parmezan (VIDEO)

Malo ko voli pastu koja nije posuta parmezanom, jednim od najpoznatijih sireva na svetu.

Postoji samo jedan pravi parmezan – pogledajte u prilogu Dojče velea kako se pravi.

Šta je provansalska mešavina i zašto sa njom treba biti oprezan

Šta je provansalska mešavina i zašto sa njom treba biti oprezan

Provansalska mešavina začina je nezaobilazna komponenta francuske i mediteranske kuhinje, a predstavlja mešavinu sušenog bilja koja daje poseban ukus jelima kao što su piletina, pečeno povrće, riba sa roštilja, supe ili tipična francuska jela poput ratatuja.

Mnoge biljke i začini mogu da čine ovu mešavinu, ali osnovni recept za mešavinu provansalskih začina uključuje komorač, majoran, ruzmarin, estragon i timijan. Ostali recepti uključuju bosiljak, peršun, lovorov list, vlasac, vlasac, žalfiju, origano, mentu i lavandu.

Kako se koristi i zašto treba biti oprezan sa njim?

U provansalskoj mešavini začini su dovoljno jaki sami po sebi, pa ih treba pažljivo dozirati – ne dodavati ih u svako jelo, a pogotovo ne kombinovati sa drugim začinima i mešavinama.

Ova mešavina je poreklom sa jugoistoka Francuske, gde letnje trave ima u izobilju, a svakodnevno se koristi u raznim receptima. Iako možete kupiti provansalsku mešavinu začina u većini supermarketa, lako je možete napraviti i sami. Pored toga, možete prilagoditi količine i sastojke po svom ukusu.

Napravite sopstvenu provansalsku mešavinu

Za klasičnu provansalsku mešavinu biće vam potrebna kašika komorača, dve kašike ruzmarina, kašika timijana, tri kašike majorana, tri kašike vlasca (možete i da izostavite), kašika estragona, kašika bosiljak, kašičicu nane i, ako volite ukus, možete dodati kašičicu kukuruza i kašičicu lavande.

Seme komorača i ruzmarin prvo ćete dobro samleti (najbolje u malteru), a zatim ih pomešati sa ostalim začinima. Čuvajte ovu mešavinu u hermetički zatvorenoj posudi i možete podesiti sastojke.

Sardina uravnotežuje holesterol, neverovatan je izvor vitamina D i kalcijuma

Ova vrsta ribe uravnotežuje holesterol, neverovatan je izvor vitamina D i kalcijuma

Iako su često pakovane u konzervama to ne znači da je njihova vrednost manja – većinom se pakuju odmah nakon ulova, pa sve vredne sastojke koje ih krase i dalje nose u sebi.

Pored savršenog ukusa, sardine su veoma korisne i za vaše zdravlje. Pune su proteina i bogate omega-3 masnim kiselinama, koje balansiraju holesterol u krvi i deluju protivupalno, a neophodne su za zdravlje kardiovaskularnog, nervnog i imunog sistema.

Baš kao i vitamini B grupe, koji se takođe nalaze u velikim količinama u sardinama, posebno vitamin B12. Važno je znati da su sardine odličan izvor vitamina D i kalcijuma, a sadrže i značajnu količinu fosfora – svih gradivnih elemenata za jake kosti i zube.

Sardine su takođe bogate gvožđem, a sadrže selen, magnezijum i jod.

Sardine sadrže dva ključna hranljiva sastojka koja će održati vaše kosti jakima dok starite. Kako su kosti ove ribe male, ostaju u njoj, što je dobra vest za vaše kosti.

„Sardine koje se jedu sa kostima su odličan izvor kalcijuma, koji je veoma važan za zdravlje kostiju“, kaže Anja Rozen, nutricionista iz Njujorka.

Jedna konzerva sardina sadrži oko 27 odsto potrebne dnevne doze kalcijuma, što je više od šolje mleka. Ali pored kalcijuma, postoji još jedan dodatak za zdravlje kostiju – oni su odličan izvor vitamina D, koji je telu potreban da apsorbuje kalcijum. Ako vašem telu nedostaje ovaj vitamin, kalcijum neće moći da obavlja svoj posao zaštite kako bi trebalo.

Masne ribe, kao što su losos ili sardine, su stoga odličan prirodni izvor vitamina D.

Sardine su odličan način da dobijete omega 3 masne kiseline jer svaka konzerva sadrži oko 1 gram ovih masti koje vole srce.

Ishrana bogata omega 3 masnim kiselinama nudi brojne prednosti, od kojih je jedna sniženi nivo holesterola, smanjena upala i smanjen rizik od razvoja srčanih bolesti, prema dr Betani Kit.

U studiji sprovedenoj pre 10 godina, stručnjaci su analizirali podatke od oko 200.000 ljudi koji su imali srčana oboljenja ili su bili potpuno zdravi i otkrili da konzumacija 175 g masne ribe nedeljno može u velikoj meri da smanji rizik od razvoja srčanih bolesti kod zdravih ljudi. smanjiti velike probleme.

Uz kalcijum, vitamin D, masne kiseline i proteine, sardine su odličan izvor vitamina B12. Jedna konzerva sardina sadrži oko 343 odsto potrebne dnevne doze. Nedostatak vitamina B12 može dovesti do umora, otežanog disanja i niskog nivoa energije. Iako vam vitamin iz sardina neće dati energiju trenutno kao kofein, ako ih uključite u svoju ishranu, pomoći će vam da većinu vremena budete puni energije, prenosi ordinacija.hr.

Epidemiolog kaže da je ova namirnica bolja u konzervi nego sveža: „Nemojte biti snob u hrani“

Epidemiolog kaže da je ova namirnica bolja u konzervi nego sveža: „Nemojte biti snob u hrani“

Iako mnogi od nas češće biraju sveže voće i povrće, neke namirnice su korisnije kada su konzervisane, tvrde stručnjaci.

„Uvek sam mislio da sveže znači bolje, ali to nije uvek slučaj. Zamrzavanje i konzervisanje hrane nije samo jeftinije i praktičnije, već u nekim slučajevima može biti i zdravije“, rekao je epidemiolog Tim Spektor u svom videu na Instagramu.

Prema Spektoru, jedna takva namirnica je paradajz. To je voće koje je izvor likopena, oblika karotena koji je povezan sa smanjenim rizikom od moždanog udara, srčanih bolesti i raka.

„Zanimljivo je da ima više likopena u konzervisanom paradajzu nego u svežem paradajzu“, rekao je lekar, pozivajući se na naučni pregled objavljen u časopisu Prostate Cancer and Prostatic Diseases Journal u 2018. godini.

Analiza istraživanja, koja je uključivala više od 260.000 učesnika, otkrila je da je „veća potrošnja paradajza povezana sa smanjenim rizikom od raka prostate“ i da je veza posebno povezana sa „jelima od kuvanog paradajza i sosovima od paradajza“. Veza sa konzumacijom sirovog paradajza nije primećena.

Drugo istraživanje iz 2019. godine zaključuje je da su visoki unos ili visoke koncentracije likopena povezani sa značajnim smanjenjem rizika od moždanog udara (26 procenata), mortaliteta (37 procenata) i kardiovaskularnih bolesti (14 procenata).

„Ne morate biti snob u hrani. Konzervisana i smrznuta hrana nisu loš izbor. Na primer, smrznuti grašak zapravo zadržava više vitamina C od svežeg graška“, prokomentarisao je Spektor.

Takođe je savetovao da jedemo smrznuti spanać jer nam može pomoći da apsorbujemo više gvožđa nego kada je svež, prenosi index.hr.

Šta je zdravije – mast ili ulje?

Šta je zdravije – mast ili ulje?

Da li je zdravija svinjska mast ili ulje, pitanje koje se kod nas često postavlja. Da li je svinjska mast zaista nepravedno na duže bila proterana iz naših ostava i ishrane ili je to ipak bilo opravdano?

Dijetolozi i nutricionisti imaju različite savete kada je reč o zdravoj ishrani, a svi se slažu u jednom – nijedna generalizacija nije dobra. I za to je savšen primer svinjska mast – koja je proterana iz naše ishrane, a sada često možemo da pročitamo i čujemo da je ona zdravija od biljnih ulja.

I šta je sad tu istina?

Većina recepata podrazumeva korišćenje neke masnoće – od pečenja do salate. Masnoće su neophodne za zdravlje srca, za funkcionisanje tela, za zdravlje mozga, ali kada ih biramo, želimo da budemo sigurni da smo odabrali bolju opciju.

Godinama smo slušali od lekara i nurticionista da ćemo od belog mrsa dobiti salo, holesterol i bubuljice, a onda su naučna istraživanja pokazala da je svinjska mast nezasluženo i nepravdeno dobila reputaciju nezdrave.

Suprotno popularnom verovanju, svinjska mast zapravo može biti zdrav dodatak vašoj ishrani kada se konzumira u umerenim količinama.

Upotreba masti za prženje umesto, recimo, suncokretovog ulja, mogla bi da smanji rizik od srčanih bolesti i raka, kažu britanski naučnici. Istraživanje koje je sprovedeno u okviru BBC emisije „Veruj mi, ja sam lekar“ 2015. dokazalo je da je svinjska mast zdravija i da između ulja i masti treba da odaberete mast.

U okviru pomenute emisije grupa istraživača trebalo je da odgovori na pitanje „sa kojim masnoćama i uljima je najbolje kuvati?“.

Grupi dobrovoljaca dali su više vrsta masti i ulja – suncokretovo ulje, kukuruzno ulje, hladno ceđeno ulje repice, maslinovo ulje (rafinisano i ekstra devičansko), puter i mast – i zamolili ih da koriste u kuvanju. Od učesnika je zatraženo da sakupe ostatke ulja nakon kuvanja, a oni su potom analizirani na „Leicester School of Pharmacy“ na Univerzitetu „De Montfort“.

Istraživač Majkl Mosli objasnio je da se, kada se ulja i masti zagrevaju prilikom prženja ili kuvanja, njihova molekularna struktura menja.

„Dolazi do oksidacije – reaguju sa kiseonikom u vazduhu da bi stvorili aldehide i lipidne perokside. Na sobnoj temperaturi nešto slično se dešava, mada sporije. Kada lipidi užegnu, oni oksidiraju“, kaže on.

„Suncokretovo i kukuruzno ulje su u redu sve dok ih ne izlažete toploti, poput prženja ili kuvanja“, rekao je profesor Martin Grutveld. „Da imam izbor između svinjske masti i polinezasićenih masti, svaki put bih koristio svinjsku mast“, rekao je.

Iako svinjska mast ima holesterol, taj holesterol je dobar
Svinjska mast je bogata holesterolom, ali njenim konzumiranjem reguliše se proizvodnja holesterola u telu.

Inače, previše nizak nivo holesterola u krvi povezan je sa većim brojem smrtnosti, depresijom, suicidnim i agresivnim ponašanjem i Alchajmerom. Nivo holesterola u masti je zaštitnik zdravlja, a ne opasnost po njega.

U 100 g masti nalazi se 95 mg holesterola.

Iako je našem telu potreban holesterol, višak unosa može izazvati visok LDL (lipoprotein niske gustine) u krvi, poznat i kao „loš holesterol“. Visok nivo LDL može izazvati nakupljanje lipida u krvnim sudovima, što dovodi do srčanih bolesti i moždanog udara, piše healthnews.com.

Ovo su samo neke prednosti svinjske masti:

Posle ribljeg ulja, svinjska mast je najveći izvor vitamina D.

Za dinstanje i duboko prženje, svinjska mast je idealna jer je neutralna.

Životinjske masti povećavaju rizik od srčanih oboljenja, tako su govorila neka istraživanja, ali dokazano je da je u periodu kada je svinjska mast bila u upotrebi, stopa ovih oboljenja bila vrlo niska.

Takođe, naučnici su izneli podatak da je do porasta obolelih od „bolesti savremene civilizacije“, kao što su dijabetes i bolesti srca, došlo kada su životinjske masti zamenjene biljnim uljima i margarinom.

Brojna istraživanja pokazala su da svinjska mast ima 33% manje zasićenih (tzv. loših) masti od maslaca, dvaput više onih „dobrih“, mononezasićenih i tri puta veći udeo omega-3 masnih kiselina. Svinjska mast je i odličan izvor vitamina B i minerala.

Visoka tačka dimljenja

Svinjska mast ima visoku tačku dimljenja, što znači da može izdržati visoke temperature bez razlaganja i stvaranja štetnih jedinjenja. To ga čini odličnim izborom za prženje i sotiranje.

Bogata zdravim mastima

Svinjska mast se prvenstveno sastoji od mononezasićenih masti, koje se smatraju zdravim za srce. Ove masti mogu pomoći u smanjenju nivoa lošeg holesterola i smanjenju rizika od srčanih bolesti kada se konzumiraju kao deo uravnotežene dijete.

Prirodni pojačivač ukusa

Kada se koristi u kuvanju, svinjska mast daje jelima bogat i pikantan ukus. Poboljšava ukus mesa, povrća, pa čak i pečenih proizvoda, dajući im ukusan i prijatan kvalitet.

Za razliku od drugih ulja, svinjska mast ima poseban ukus koji može podići ukus vaših jela. Njegova visoka tačka dimljenja osigurava da se vaša hrana ravnomerno kuva i zadržava prirodnu vlagu, što rezultira mekim i sočnim obrocima. Bilo da pržite, pečete ili pečete, svinjska mast je pouzdan i ukusan izbor, piše Zadovoljna.rs.

Da li znate šta je šenon? Sjajan je za pire i pun vitamina C
Da li znate šta je šenon? Sjajan je za pire i pun vitamina C

Da li znate šta je šenon? Sjajan je za pire i pun vitamina C

Ako ste na pijaci ili u prodavnicama videli povrće nalik na karfiol, a malo i brokoli, neobičnih šiljastih vrhova, verovatno je reč o šenonu.

Šenon ili romanesko, kako mu je internacionalno ime (Amerikanci ga pak zovu „Broccoflower“), vrsta je povrća koja spada u porodicu kupusa, a često se naziva i romanesko brokoli ili romanesko karfiol, piše Index.

Karakterističan je po svom neobičnom geometrijskom izgledu, najčešće je svetlozelene boje, no ona uglavnom varira od svetlozelene do svetložute, zavisno od zrelosti i biljke, i sastoji se od puno malih piramidalnih cvetova koji su složeni u spiralnom obliku. Ukus šenona je kombinacija brokolija i karfiola.

Šenon je prvo počeo da se uzgaja u regiji Lacio u Italiji u 16. veku. Smatra se da su lokalni poljoprivrednici ukrštali povrća i uzgajali različite varijante karfiola i brokolija kako bi dobili karakterističan izgled i ukus. Šenon (romanesko) je hibrid između karfiola i brokolija, iako se često smatra varijantom karfiola.

Kako pripremiti šenon?

Može se pripremati na sličan način kao i brokoli ili karfiol. Možete ga kuvati, dinstati i peći u rerni. Najjednostavniji način pripreme šenona je kuvanje cvetova i posluživanje kao prilog uz meso. Slično pripremi pirea od krompira ili karfiola, šenon takođe možete skuvati, zgnječiti i dodati buter, mleko ili pavlakou, kao i začine, kako biste napravili kremasti pire.

Pečeni šenon takođe je vrlo ukusan. Cvetove možete preliti maslinovim uljem, začiniti te ih peći u rerni dok ne postanu zlatni i meki iznutra. Može se koristiti i kao glavni sastojak u pripremi kremaste čorbe. Skuvajte ga zajedno s drugim povrćem i začinima, a zatim sve izblendajte u ukusnu krem supu.

Trik koji koriste profesionalni kuvari: kada dinstate luk, dodajte 1 kašiku ovog sastojka i neće usmrdeti ceo stan
Trik koji koriste profesionalni kuvari: kada dinstate luk, dodajte 1 kašiku ovog sastojka i neće usmrdeti ceo stan

Trik koji koriste profesionalni kuvari: kada dinstate luk, dodajte 1 kašiku ovog sastojka i neće usmrdeti ceo stan

Zbog mirisa koji se oslobađa tokom dinstanja, priprema jela koja sadrže luk nije baš popularna. Ali ne mora da bude tako. Logično, tokom dinstanja, miris luka će dominirati i prožimaće celu kuću, kosu i garderobu. Glavni krivac neprijatnih mirisa je oslobađanje sumpora iz luka, koji se javlja tokom toplotne obrade. Ipak, postoji način da se izbegne neprijatan miris, prenosi Krstarica.

Glavni saveznik u borbi protiv jakog mirisa luka je soda bikarbona. Nakon što ste iseckali luk, potrebno je da ga stavite u tiganj sa zagrejanim uljem i jednom kašičicom sode bikarbone.

Ako je u pitanju veća količina luka, više od pola kg, potrebno je dodati kašiku sode. Propržite luk kao i obično. Još jedna dobra stvar je što će se luk zgusnuti, što će ga učiniti lakšim za varenje. Takođe, moguće je izbeći upotrebu zaprške jer će soda bikarbona lepo zgusnuti luk i postići isti efekat kao i zaprška. Ovaj trik koriste i profesionalni kuvari.

Znamo tajnu najboljeg Bolonjeze sosa. Da li ga i vi pripremate ovako?
Znamo tajnu najboljeg Bolonjeze sosa. Da li ga i vi pripremate ovako?

Znamo tajnu najboljeg Bolonjeze sosa. Da li ga i vi pripremate ovako?

ŠPAGETI Bolonjeze su jedno od najpopularnijih jela italijanske kuhinje, koje se takođe često nalazi na našem meniju. Fin sos od paradajza i mlevenog mesa savršeno se slaže sa testeninom i zaslužuje titulu klasika, ali i u njegovom pripremanju ljudi ponekad greše.

Danas, kada su svi u žurbi i nemaju vremena da provode sate i sate u kuhinji, ljudi uglavnom više vole jednostavne recepte koji su brzo gotovi, a čak i u pripremi Bolonjeze sosa prave kardinalnu grešku – ne kuvaju ga dovoljno dugo.

Najfiniji bolonjez sos neće biti gotov za sat vremena, kao što svaki Italijan zna, a sada smo pronašli pravi recept za bolonjez koji kuva niko drugi do Italijan. 

Kako napraviti najbolji Bolonjez sos?

Trebaće vam juneće mleveno meso, svinjsko mleveno, paradajz sos, paradajz pasta, puter, dve šargarepe, celer i crni luk, a kasnije za serviranje testenina i parmezan, koje ćete pre serviranja izrendati preko testenine. Možete dodati još mleka i karanfilića za dodatni ukus i kremastost.

Za početak je potrebno povrće iseckati i malo prodinstati na puteru, a u posebnom tiganju meso malo propržiti, takođe na puteru. Dodajte paradajz pastu u povrće, promešajte, pa dodajte meso. Zatim u šerpu u kojoj ste pekli meso sipajte malo crnog vina, promešajte, dodajte sos mesu i povrću i dobro promešajte.

Začinite solju, biberom i karanfilićem, dodajte paradajz sos i vodu i promešajte. Sada dolazi ključni deo, a to je kuvanje. Sada morate pokriti bolonjez sos i kuvati najmanje tri sata - u tome je tajna najfinijeg bolonjeza. Zatim dodajte malo mleka da sos bude kremastiji, a na kraju ga poslužite uz špagete ili taljatele i pospite parmezanom.

Mleveno meso: Koje greške najčešće pravimo kada ga zamrzavamo i odmrzavamo?
Mleveno meso: Koje greške najčešće pravimo kada ga zamrzavamo i odmrzavamo?

Mleveno meso: Koje greške najčešće pravimo kada ga zamrzavamo i odmrzavamo?

Mleveno meso nezaobilazan je deo brojnih jela – od njega, između ostalog, možete praviti pljeskavice, ćevape, ćufte, musaku i bolonjeze sos.

Ako želite da uživate u jelima u kojima je mleveno meso glavni sastojak, važno je da ga skladištite na odgovarajući način, savetuje Punkufer.

Mleveno meso se kvari ako nije adekvatno skladišteno

Mleveno meso može stajati u frižider tek dan ili dva. Ako ne planirate da potrošite svu količinu mlevenog mesa u tom kratkom periodu, bolje višak odmah stavite u zamrzivač.

Jedna od najvećih greški koju možete da napravite kada zamrzavate mleveno meso jeste da ga stavite u zamrzivač koji ne radi dobro.

Da bi se meso dobro zamrzlo i da bi se sprečilo širenje štetnih mikroorganizama u njemu, zamrzivač mora kontinuirano da radi na -18 stepeni celzijusa.

Ako niste sigurni da li vam zamrzivač radi kako treba, proverite termometrom.

Pre nego što meso stavite u zamrzivač, podelite ga na manje porcije, odnosno na onu količinu koja vam je potrebna za jedan obrok. Najgore što možete da uradite je da odmrznete meso, uzmete manji dio, a ostatak ponovo zamrznete.

Svaku porciju mlevenog mesa zamotajte u plastičnu i aluminijumsku foliju, a potom u plastičnu vrećicu. Označite datum kada ste zamrzli meso.

Stručnjaci preporučuju da meso ne držite u zamrzivaču duže od tri do četiri meseca. Nakon isteka tog roka, ono gubi na svom kvalitetu i ukusu.

Izvor: danas.rs

Pilav

Jelo koje je nekad bilo omiljeno na slavama poput sarme, a danas nikome ne pada na pamet da ga pravi

Verovali ili ne - u pitanju je pilav.

Pogledom na današnje slavske trpeze, vidimo da su se mnoga jela izgubila iz upotrebe, ali i da ima onih koja se i dalje održavaju, ali nisu tako popularna kao u prethodnim vekovima.

Dragana Radojčić je doktorka nauka, čije polje istraživanja su između ostalog etnologija i antropologija, ali i za nas danas najbitnije, kultura ishrane. Ona je pravi sagovornik na temu hrane sa ovih prostorima, kroz vekove, od kuhinje običnog čoveka do onih bogatijih i na dvoru.

Ona nas je podsetila ne neka jela koja su bila popularna u vreme slava u srednjem veku. Jedno od njih je pilav.

„Omiljeno jelo od pirinča na Balkanu jeste pilav. U vreme osmanske vladavine, to je bilo jelo koje nije korišćeno u svakodnevnoj ishrani. Putopisac G. Grelo tvrdio je da pilav predstavlja jelo bez koga se ne bi cenila ni najveća gozba na svetu. Postojalo je više vrsta pilava, u zavisnosti od namirnica koje su se dodavale pri njegovoj pripremi. Pilav je u Srbiji nekada, pored sarme, bio i omiljeno slavsko jelo“, rekla je Radojčić za City magazine.

Jedna od zanimljivih tema, koju ovde dajemo samo u pregledu, svakako su putevi i upotreba različitih namirnica koje su postale važan deo balkanske kuhinje i njen svakodnevni sastojak, poput pirinča ili raznih balkanskih specijaliteta.

„Pirinač se izvozio sa obala Indijskog okeana u antičko doba, a počeo se proizvoditi oko 2000. godine pre nove ere. Na Balkanu je organizovana proizvodnja pirinča započela 1365. godine, u okolini Plovdiva. Od tada pirinač postaje redovna namirnica u ishrani jednog dela balkanskog stanovništva. U Srbiji se pirinač prodavao u Užicu, Smederevu, Kruševcu, Vidinu tokom XVI veka, a verovatno je u drugoj polovini XV veka prodavan i u Nišu. Najviše se sadio u dolini Južne i Velike Morave, a putopisac B. de la Brokijer primetio ga je 1432. godine u okolini Niša [Zirojević 2003]. „

Izvor: nova.rs

5 "sirotinjskih" jela na kojma su mnogi odrasli. I dok su se ovako hranili pucali su od zdravlja!

5 "sirotinjskih" jela na kojma su mnogi odrasli. I dok su se ovako hranili pucali su od zdravlja!

Donosimo vam 5 starinskih jela koja su se nekad spremala, a koja se i danas mogu naći na trpezi.

Da bogatu trpezu ne čine jela od skupih namirnica dokaz su ove tri vrste doručka koji su neizostavan deo naše tradicije i prenose se sa kolena na koleno.

Naši preci nekada nisu imali toliko izbora, domaćice su se snalazile sa onim što su imale kod kuće i naučile kako da od ničega naprave ukusno jelo za celu porodicu, tako su i nastala “sirotinjska jela” koja se i danas spremaju.

1. Hleb, mast i aleva paprika

hleb i mast, Svinjska Mastfoto: Shutterstock

Iako će mnoge starije ljude podsetiti na detinjstvo, ovo jelo je nezamislivo za našu decu.

Sastojci: parče hleba, svinjska mast, mlevena crvena paprika, so.

Priprema: Iseći hleb na parčad, može se koristiti i prženi topli hleb. Namazati svako parče mašću, posoliti i posuti crvenu, melvenu, slatku papariku.

hleba_i_masti.jpg

2. Popara

Stari hleb u komadićima nadrobite u vreloj vodi. Zagrejte ulje ili mast i kada bude vrelo prelijte, umešajte, dodajte sir ili kajmak. Može da se pravi i sa mlekom umesto vode, može i bez masti i vrelog ulja.

popara.jpg

3. Prženice

Umutiti 3-4 jajeta, posoliti, pobiberiti, pa u tu masu umakati (uvaljati) pripremljeni hleb. Pržiti na masti na jakoj vatri da porumene sa obe strane.

przenice.jpg

4. Kljukuša

Narendajte oljušteni krompir, dodajte so, biber i sitno seckani crni luk. Zatim sipajte brašno i mešajte uz dodavanje vode (da bude malo gušće nego za palačinke). Razlijete u podmazanu tepsiju i pecite oko pola sata na 250 C.

kljakusa.jpg

5. Kačamak

Sastojci: kukuruzno brašno, voda, so, kajmak i tvrdi sir

Priprema: Sipajte u veći sud vodu, malo soli i ulje, skuvajte i sačekajte da provri. Dodajte brašno, ali nemojte mešati, neka ostane na vrhu. U toj masi brašna napravite otvor i ostavite da vri oko 25 minuta minuta, uz neprekidno dodavanje vode. Kako se brašno bude ukuvavalo, nestajaće u skuvanoj masi. Kada se svo brašno ukuva, promešajte sve drvenom kašikom i kuvajte još 3, 4 minuta, ne duže.

kacamak.jpg

Izvor: Stil

Stručnjak ukazao na greške koje često pravimo sa mašinom za pranje sudova

Stručnjak za belu tehniku otkrio je da su neke stvari koje radimo potpuno besmislene, a neke štetne za mašinu za pranje sudova.

Stručnjak za mašine za pranje sudova otkrio je pet stvari koje nikada ne smete da radite ako želite čiste tanjire i mašinu za pranje sudova koja se neće pokvariti za godinu ili dve, piše Daily Mail.

Ešlii Iredal, industrijski dizajner i stručnjak za belu tehniku u „Choice Australia“, kaže da su neke od uobičajenih grešaka koje svi pravimo stavljanje tablete za pranje u odeljak za tablete i ispiranje posuđa pre nego što ga stavite u mašinu za pranje sudova.

„Ponekad će stvari koje ne radite rezultirati čistim posuđem i dugim životim vekom mašine za pranje sudova“, kaže on.

Pet stvari koje često radimo, a ne bi trebalo:

Nikada ne stavljajte tabletu u odeljak za deterdžent

Ešli kaže da ne bi trebalo da stavljate tabletu u dozer mašine za pranje sudova jer je to ‘apsolutno besmisleno’. Posuđe će se oprati jednako dobro ako samo ubacite tabletu na dno mašine.

On je objasnio da su takvi odeljci zapravo dizajnirani za deterdžente u prahu kako bi se sprečilo da se isperu u odvod, ali to se ionako ne dešava sa tabletama.

„Tablete su prevelike da bi se na taj način pratile, a ako ih samo stavite na dno mašine za pranje sudova, bolje će se rastvoriti i delovati od prvog ciklusa pranja“, kaže Ešli.

Nikada nemojte ispirati sudove pre pranja

Stručnjak takođe upozorava da se predispiranjem samo troši voda, a vaše posuđe nakon pranja neće biti ništa čistije.

Ovaj savet je šok za mnoge, ali Ešli objašnjava da ispiranje posuđa zapravo može dovesti do prljavijeg posuđa jer može da prevari vašu mašinu za pranje sudova da misli da je suđe već čisto.

„Definitivno uklonite ostatke hrane pre nego što stavite sudove u mašinu za pranje sudova, ali nema potrebe da ih ispirate – to neće učiniti sudove čistijim, već će samo potrošiti više vode“, savetuje Ešli.

Nikada nemojte potpuno zatvarati vrata mašine za pranje sudova kada je pranje završeno

Ešli je takođe upozorila da je zatvaranje mašine za pranje sudova između pranja opasno jer im ne daje priliku da se osuše, što ostavlja prostor za razvoj buđi i neprijatnih mirisa.

Ako vrata ostavite malo odškrinuta, sprečićete razvoj bakterija i gljivica jer će se mašina za pranje sudova osušiti i ohladiti, a i dobro će se provetriti.

„Takođe vredi s vremena na vreme obrisati gumu na vratima mašine za pranje sudova mekom, vlažnom krpom da biste uklonili ostatke hrane i održali vrata mašine za pranje sudova u vrhunskom stanju“, dodaje Ešli.

Nikada ne uključujte mašinu za pranje sudova ako je poluprazna

Puštanje poluprazne mašine za pranje sudova nije dobro iz nekoliko razloga: trošićete novac, vodu i energiju jer će vaša mašina za pranje sudova trošiti istu količinu struje i vode koliko god da je puna.

Napunjena mašina za pranje sudova se takođe bolje suši jer se posuđe zagreva toplom vodom u mašini, a zatim zadržava tu toplotu, pomažući im da se osuši.

Nikada ne stavljajte oštre noževe u mašinu za pranje sudova

Poslednji savet stručnjaka je da nikada ne stavljate oštre noževe u mašinu za pranje sudova ako ne želite da ih oštetite. Proces pranja može otupiti oštre ivice, a jake hemikalije i vlažna sredina mogu dovesti do korozije, prenosie Vijesti.me.

„Ako ste potrošili nešto novca na dobre noževe, nemojte ih stavljati u mašinu za veš da biste uštedeli vreme – peru se ručno“, rekla je Ešli.

Stvari koje možete i ne možete prati u mašini za pranje sudova

Možete prati u mašini za pranje sudova:

– Bočice za bebe – sterilizacija će možda biti potrebna

– Igračke za kupanje

– Keramičke posude za pečenje

– Posuđe i lonci za pečenje od nerđajućeg čelika

– Delovi aparata za kafu

– Igračke za pse

– Gumene lutke i grizalice za bebe – možda ih je potrebno sterilisati

– Posude za hranu za kućne ljubimce

– Plastične posude

– Rešetke za rernu

Ne možete prati u mašini za pranje sudova:

– Aluminijum

– Pepeljare

– Blender

– Kovano gvožđe

– Keramički noževi

– Kuvarski noževi

– Bakarne posude

– Ručno oslikana keramika

– Kristal

– Drvo

– Fini porcelan

– Neprijanjajući tiganji

– Kamene osnove za picu

– Srebrni pribor

– Termos boca

 

 

Kraj rasprave: Ovo je najbolji oblik testenine – specijalno je dizajniran da zadrži više sosa

Kraj rasprave: Ovo je najbolji oblik testenine – specijalno je dizajniran da zadrži više sosa

Sa svojom jednostavnom mešavinom sastojaka i visokom nutritivnom vrednošću, nije čudno što je testenina jedna od najpopularnijih namirnica na svetu. Ima je u različitim oblicima i svako ima omiljeni, onaj koji najradije bira.

Ali, koji bi bio objektivno najbolji oblik da zadrži sos? MailOnline se za odgovor obratio sajtu ChatGPT i došao je do nekih zanimljivih rezultata.

Na vrhu liste bio je cascatelli, relativno nova testenina iz Amerike zakrivljenog oblika i karakterističnih nabora, specijalno dizajnirana da zadrži sos.

Izgleda ovako:

testenina-sos.jpg

U vrhu liste su i špageti, penne i pasta farfalle koja izgleda kao mašnica – ali stručnjaci tvrde da mnogo zavisi i od vrste sosa.

„Kremasti sosevi se obično bolje slažu sa širim, ravnijim oblikom“, rekla je za MailOnline dr Ema Beket, naučnica za hranu i ishranu sa Univerziteta u Njukaslu u Australiji.

„Blaži sosevi na bazi ulja obično idu uz duže tanje rezance ili izuvijane tako da se sos zalepi. Šuplji oblici su za supe, blaže soseve ili pečena jela, a oni veći dobro idu i sa bogatijim sosevima.“

„Neki ljudi su veoma strogi oko toga koja pasta ide uz koji sos, ali u redu je eksperimentisati kako biste pronašli svoju omiljenu pastu“, izjavila je Ema.

Cascatelle se otprilike prevodi sa italijanskog kao „mali vodopadi“, a pogled na njihov oblik otkriva zašto.

Jedinstveni dizajn se sastoji od ravne, ali zakrivljene trake sa naborima sa obe strane, stvarajući ono što je opisano kao „korito za sos“. Cascatelli je 2021. godine izmislio američki podkaster za hranu Dan Pašman sa specijalnom svrhom da bolje zadrži sos.

Špageti su na drugom mestu jer su „savršeni za umotavanje i držanje sosa“, a treći je trakasti fetučini – testenina koja je dugačka baš kao špageti, ali ima širu i ravniju površinu. Fetučini takođe ima hrapavu teksturu, koja sprečava sos da sklizne.

Mnogima favorit, penne, našao se na četvrtom mestu, a sledi ga rigatoni – oba su cilindrična i pružaju mesta za držanje sosa u sebi.

Poslednji na listi bio je farfalle, u obliku mašnica ili krila leptira, za koji je ChatGPT rekao da ima jedinstven dizajn koji „drži lakše soseve i često se koristi u salatama od testenina“.

Posebno je pomenuta i orechiette, testenina koja je dobra za gušće soseve.

Iako se smatra da testenina dolazi iz Italije, mnogi tvrde da zapravo potiče iz Kine. Prema legendi, venecijanski trgovac Marko Polo je doneo testeninu u Italiju nakon posete azijskoj zemlji u 13. veku. Arheolozi su takođe pronašli dokaze koji sugerišu da je centralna Azija možda jela rezance hiljadama godina.

Izvor: nova.rs

Domaći majonez

Domaći majonez - Ukusniji i zdraviji od kupovnog, a lako se pravi

Domaći majonez je zdraviji od kupovnog, a može se napraviti brzo i jednostavno.

Sastojci:

– 1 jaje

– 200 ml suncokretovog ulja

– kašičica senfa

– kašičica soli

– kašika limunovog soka

Priprema:

Važno je da svi sastojci koje koristite budu iz frižidera. Poželjno je da se suncokretovo ulje ohladi u zamrzivaču oko 20 minuta.

Stavite jaje, senf, so, ulje i limunov sok u blender. Stavite štap blendera na samo dno i blendajte pet sekundi.

Zatim pomerite štap gore-dole i mutite oko 25 sekundi i majonez je gotov.

Čuvajte ga u frižideru i upotrebite u roku od pet dana.

Izvor: n1info.rs

Istine i zablude o veganskoj ishrani

Istine i zablude o veganskoj ishrani

Oni koji su odlučili da se hrane vegetarijanski često moraju da se bore protiv zabluda koje se šire o toj vrsti ishrane i stilu života. Šta se krije iza uobičajenih tvrdnji o vegetarijanstvu?

Tvrdnja – vegetarijanska ishrana je dobra za klimu i životinje.

Istina

Prema podacima nemačke Kancelarije za životnu sredinu, vegetarijanska ishrana pozitivno utiče na okolinu, između ostalog i zbog smanjenja količine nitrata u vodama.

Istraživanje pokazalo da vegani imaju slabije kosti

Svetska fondacija za prirodu (WWF) tvrdi da bi „klimatski otisak“ u Nemačkoj prelaskom na vegetarijansku ishranu mogao da se smanji za 47 odsto.

Prema podacima Svetske organizacije za hranu (FAO) trenutno se u svetu uzgaja 33 milijardi pilića, 1,6 milijardi goveda i više od milijardu svinja, što u velikoj meri utiče na klimu, između ostalog i zbog metana koji proizvode preživari.

Tvrdnja – konzumiranjem zamena za meso poput proizvoda od soje vegetarijanci u istoj meri škode planeti Zemlji

Zabluda

Istina je da su milioni hektara prašume posečeni zbog proizvodnje soje što je doprinelo drastičnom smanjenju broja vrsta u iskrčenim područjima poput Amazonije. Ali, istina je da se 70 odsto proizvedene soje koristi za stočnu hranu.

Tvrdnja – vegetarijanska ishrana štiti životinje

Poluistina

Dnevno se u Nemačkoj za potrebe ishrane ljudi ubije više od dva miliona životinja. Istovremeno, konzumacija mesa je u padu – u poređenju s prošlom godinom za 8,1 odsto.

Lea Šmic iz nemačkog Saveza za zaštitu životinja kaže da je vegetarijanska ishrana prvi važan korak z cilju zaštite životinja. Ali, i konzumacija mlečnih proizvoda i jaja uzrok je patnji životinja. Veganska ishrana, koja se odriče mlečnih proizvoda, jaja i meda je zato, kako ona tvrdi, mnogo efikasniji način zaštite životinja.

Tvrdnja – vegetarijanska ishrana je zdravija i pomaže pri mršavljenju

Istina

Svetska zdravstvena organizacija namirnice od prerađenog mesa smatra rizikom za karcinom, a crveno meso vodi se kao „verovatno rizično“.

Prema jednom ispitivanju Instituta Maks Plank, osobe koje konzumiraju manje namirnica životinjskog porekla imaju i niži BMI (vrednost koja pokazuje telesnu težinu). Kancelarije za zaštitu potrošača Nemačke tvrde da se osobe koje se hrane vegetarijanski, ali se ne odriču mleka i mlečnih proizvoda, „hrane zdravo“.

Tvrdnja – deca ne mogu pravilno da se razvijaju ako ne konzumiraju meso

Zabluda

„Raznovrsna vegetarijanska ishrana nadopunjena mlečnim proizvodima omogućava pravilan razvoj dece i bez dodatne konzumacije mesa“, kaže Berthold Kolecko, predsednik povereništva za ishranu Nemačkog udruženja za pedijatriju.

Istovremeno se ukazuje na to da postoji rizik od nedostatka „optimalnog unosa“ vitamina B12, gvožđa, cinka i Omega 3 masti. Ali, i WWF navodi da je vegetarijanska ishrana s dovoljno biljnih izvora belančevina, poput orašastih plodova i mahunarki, odgovarajuća za decu i mlade.

Izvor: n1info.rs

Da li ste probali „ludo“ testo: Koristi se za peciva, a može stajati i do pet dana

Da li ste probali „ludo“ testo: Koristi se za peciva, a može stajati i do pet dana

Priprema obroka unapred u poslednje vreme postala je sve popularnija. Međutim, postoji mnogo starih recepata koje su kuvari koristili u prošlosti kako bi napravili što više izbora. Jedno od njih je i „ludo” testo, za koje ne morate čekati da naraste, a u frižideru može da stoji i do pet dana.

Ono što je jako dobro kod ovog testa je to što mu je namena široka, pa od njega možete praviti kolače, razne pogačice, pice, ali i slatka peciva poput kiflica i lepinji.

Sastojci koji su vam potrebni za ovo testo su:

  • jedan kilogram brašna,
  • jedan prašak za pecivo,
  • dva jaja,
  • jedna ravna kašika soli
  • 200 mililitara jogurta,
  • tri kašike ulja,
  • 400 mililitara mleka,
  • dve kašike šećera,
  • jedan svež kvasac ili dve kesice suvog kvasca.

Priprema:

Zagrejte mleko i šećer i dodajte kvasac. Promešajte i ostavite sa strane da smesa naraste.

U drugu, veću činiju, stavite sve ostale sastojke i dodajte mešavinu mleka, šećera i kvasca. Zamesiti glatko testo na pobrašnjenoj površini.

Važno je da vaše testo ostane mekano. Kada ste ga promešali, prelijte ga uljem i stavite u posudu sa poklopcem. Čuvajte posudu u frižideru i koristite po potrebi. Pre svake upotrebe, testo se prvo mora izmešati i ostaviti kratko na sobnoj temperaturi, a zatim razvući u željeni oblik.

Sve što treba da znate o kuvanju u posudama od livenog gvožđa

Sve što treba da znate o kuvanju u posudama od livenog gvožđa

Sve što treba da znate o kuvanju u posudama od livenog gvožđa

Tučano posuđe zaista mogu da koriste generacije i zaista su vredna investicija

Koliko puta ste čuli i pročitali propovedi o tome kako nema boljeg posuđa od prljavog, a onda prokleli svoj dan dok vučete tešku tiganj od livenog gvožđa sa jednog kraja kuhinje na drugi, nervozni kako idete da ga operete i da li ste upravo upropastili paradajz sos? Istovremeno, za određeni komad posuđa treba izdvojiti ozbiljnu sumu, pa nije iznenađujuće što mnogima izaziva frustraciju kada se čini da je sve bilo uzalud, kada tiganj zarđa. S obzirom na to da se često mogu naći na sniženju, u atraktivnim bojama i raznim oblicima, stalno smo u iskušenju da u svoju kuhinjsku kolekciju dodamo upravo takav komad. Uprkos svim strahovima koje imate u vezi sa ovim „komplikovanim“ posudama, zaista nije loše imati ih u kuhinji, pogotovo što su to predmeti koji mogu da ostanu u vašoj porodici i generacijama.

Kako pišu na portalu Food & Wine, neka pitanja se stalno ponavljaju kada je posuđe od livenog gvožđa u pitanju, pa smo ih izdvojili u tekstu koji sledi, možda će i vama pomoći!

Kako bi površine zapravo trebale izgledati?

Novo posuđe neće postati jednolično crno i smeđe nakon samo nekoliko upotreba! Prirodni sloj koji oblaže unutrašnjost tučanih sudova akumulira se svaki put kada zagrejete ulje u njima do te mere da se veže za gvožđe, i potrebno je desetak ili više upotreba da se razvije sloj koji želimo da ova vrsta posude ima . Pošto se pojedini delovi podloge brže premazuju pečenim uljem, to može dovesti do pojave mrlja na podlozi, ali će one vremenom nestati kako je podloga ravnomerno premazana uljem. U slučajevima kada ulje nije dovoljno karbonizovano da bi podloga postala nelepljiva, formiraju se lepljivi delovi podloge. Možete se rešiti tog nereda tako što ćete jednostavno nastaviti da kuvate sa uljem u tom loncu dok sve ne bude pravilno premazano.

Šta možemo da kuvamo u njima?

Zagrevanjem masti i ulja u tiganju gradite zaštitni sloj koji sprečava lepljenje hrane. Činjenica je i da kisela hrana postepeno uklanja ovaj sloj, ali se to ne dešava toliko agresivno da vam pokvari posuđe, posebno ako je dobro zatvoreno. Dakle, trebalo bi da izbegavate kisele tečnosti na samom početku korišćenja vašeg novog posuđa jer će vam to otežati stvaranje zaštitnog sloja, ali ne kasnije. Ako redukcija belog vina ili sos od paradajza malo uklone postojeći sloj, neka sledećih jela koja ćete pripremati u toj posudi budu specijaliteti za koje je potrebno više ulja, poput pohane piletine ili prženog krompira.

Kako se čisti?

Postoji nekoliko načina na koje možete očistiti posuđe od livenog gvožđa i većina njih je sasvim prihvatljiva, od jednostavnog brisanja površine papirnim ubrusom do pranja toplom vodom sa malo deterdženta. Važno je samo da ovo posuđe nikada ne stavljate u mašinu za pranje sudova ili da koristite agresivne deterdžente. Takođe je izuzetno važno da sve posude i posude potpuno osušite nakon svake upotrebe.

Šta posle pranja?

Nakon što operete ceo tiganj ili posudu u toploj vodi mekim sunđerom, stavite je na laganu vatru dok čistite ostatak kuhinje posle ručka ili večere. Kada se zagreje, premažite ili poprskajte uljem, ugasite gorionik, obrišite papirnim ubrusom i ostavite da se ohladi. Dobro je koristiti ulje sa visokom tačkom gorenja, kao što je suncokretovo, kokosovo ili ulje uljane repice ili lana. Ovaj postupak, posebno kod novih posuđa, možete obaviti i u rerni koju ste zagrejali na 260°C i u koju ste stavili posudu premazanu uljem i pustili da se „peče“ sat vremena, kao i da se ohladi u zatvorena pećnica.

Šta ako posuđe zarđa?

Ovo posuđe je zaista teško uništiti, a rđa koja se ne ispere lako se može ukloniti žičanom mrežom. Nemojte se plašiti da dobro protrljate zarđale delove, ali morate sve dobro nauljiti i ponovo napraviti zaštitni sloj pre nego što nastavite da koristite ovo posuđe.

Ajvar

Ljudi u Srbiji su navikli da ajvar spremaju isključivo ovako, ali to danas možda više nije i najbolji način!

Septembar je mesec kada skoro svaki kraj u našoj zemlji, od severa do juga, tradicionalno počinje da miriše na pečene paprike. Pošto za ljude sa ovih prostora kupovna zimnice nikada neće biti “prava stvar” i zato radije biraju da ajvar, pinđur i druge specijalitete od paprike spremaju sami - ova, za jedne zanosna, a za druge nesnosna aroma može se osetiti svuda, bez obzira na to da li je u pitanju selo ili grad.

Sve to ne bi predstavljalo nikakav problem, da naš narod čvrsto ne veruje da se vrhunski ajvar isključivo može dobiti pečenjem paprika na šporetu na drva ili, još bolje, negde na otvorenom, na roštilju. Paprika se zato peče svuda: po dvorištima kuća, livadama, parkovima, izletištima, a neretko njen miris dopire i iz neposredne blizine stambenih zgrada, pa čak i sa terasa i krovova solitera…

Međutim, ovakav način pečenja crvenih roga (šilja), kurtovskih kapija, amfora i drugih sorti crvenih paprika, koji podrazumeva sagorevanje mnogo ogreva, i to još pride loženje vatre po principu “otvorenog plamena”, nikako ne predstavlja dobru i zdravu naviku. I to iz nekoliko razloga.

Za početak, kada je pečenje paprika u pitanju, zakon je nemilosrdan. U Beogradu, ali i drugim gradovima već je neko vreme na snazi zabrana korišćenja ćumura i otvorenog plamena u zgradama. Kazna po prekršajnoj prijavi za pečenje paprika na terasi ili na bilo kojoj drugoj za to neadekvatnoj javnoj površini iznosi 10.000 dinara, a u slučaju da neko odbije da plati, može biti kažnjen sa čak pet dana zatvora. Takođe, ukoliko neko bude uhvaćen da pali vatru u blizini šume, moraće da plati od 10.000 do 50.000 dinara. Ipak, treba imati u vidu da ovako teški kazneni propisi nisu doneti tek tako.

Između ostalog, zakon je donet zbog toga što i te kako ima istine u onoj poslovici da je “vatra dobar sluga, ali zao gospodar”, odnosno da uvek postoji mogućnost da se stvari izmaknu kontroli i da prilikom pečenja paprika u neadekvatnim uslovima i/ili za to nepredviđenim površinama nastane požar manjih ili većih razmera.

Osim što postoji pretnja od nastanka požara, sagorevanje je inače veoma opasan proces koji je štetan za zdravlje u bilo kom obliku. Bilo da se radi o sagorevanju fosilnih goriva kod automobila, drva za ogrev i pečenje paprika, ili sagorevanju duvana kod pušenja cigareta, svaki od ovih procesa sagorevanja kroz dim u vazduh ispušta štetne materije koje zagađuju okolinu.

Udisanjem dima od bilo kakvog sagorevanja mogu nastati brojni zdravstveni problemi, slični “pušačkim bolestima” koje izaziva duvanski dim nastao sagorevanjem klasičnih cigareta, ali se i pogoršati već oni postojeći. U ovako dobijenom dimu ima čađi, ugljen-monoksida i brojnih jedinjenja koja mogu biti toksična po ljudsko zdravlje, slično kao što toksične materije sadrži duvanski dim koji nastaje sagorevanjem klasičnih cigareta.

No, uprkos tome što naši građani uglavnom znaju da pečenje paprika na otvorenom, a pogotovo na javnim i zajedničkim površinama, uglavnom nije po propisima, stare navike umiru teško i ne može se očekivati od ljudi da odustanu od pripreme vlastitog ajvara. I ne treba, ali bi trebalo malo promeniti navike.

Decenijama unazad nova otkrića pomažu da se rešimo sagorevanja, pa su danas emisije štetnih gasova manje kod električnih vozila, daljinsko grejanje je efikasnije od loženja, a bezdimne alternative koje ne sagorevaju duvan su manje štetne od klasičnih cigareta.

Isto tako, paprike se u kućnoj varijanti mogu peći u zatvorenoj električnoj ili gasnoj rerni, ili makar na tiganju koji ima poklopac.

Takođe, ukoliko neko ne želi da mu se dom danima oseća na paprike, može da ih peče negde napolju, ali isključivo na električnom roštilju. Ova metoda možda neće smanjiti aromu koja se širi samim pečenjem paprika, ali barem hoće dim, čađ i druge posledice sagorevanja uglja ili drva kakve proizvode klasični roštilji i pečenje na otvorenoj vatri.

Ma kako vam se čini na prvi pogled, alternativan način pečenja paprike će vam dati podjednako ukusan i kvalitetan ajvar, a ova mala promena ustaljene navike naneće manju štetu kako vama samima, tako i drugima, ali i kompletnoj životnoj sredini.

Izvor: blic.rs