Hrana koja vraća pritisak na normalu

Dijetetičari su otkrili nekoliko namirnica koje preporučuju za snižavanje krvnog pritiska, a među njima se našla i jedna koju ne viđamo baš često na dijetalnim jelovnicima i listama zdrave hrane - krompir.

Visoki krvni pritisak ili hipertenzija jedan je od nekoliko ključnih faktora rizika za srčane bolesti. Obično ga je teško otkriti jer nema mnogo vidljivih znakova ili simptoma. Merenje pritiska najbolji je način da saznamo da li smo u okvirima zdravog raspona.

Dobra vest je da se krvnim pritiskom može upravljati promenama životnog stila, kao što je smanjenje stresa, fizičke aktivnosti, nepušenje i zdrava ishrana. Što se tiče ishrane, American Heart Association preporučuje primarno biljnu hranu i ribu. Predlažu ograničavanje zasićenih i trans masti, alkohola, natrijuma, masnog mesa i dodatih šećera.

Ipak, određena hrana ima jedinstvena svojstva koja snižavaju krvni pritisak. Dijetetičari su otkrili nekoliko takvih namirnica koje preporučuju za spuštanje pritiska, a koje mnogi zanemaruju.

Cvekla

„Ovo korenasto povrće bogato je nitratima koje telo pretvara u dušikov oksid, hemijski glasnik koji opušta i širi krvne sudove i poboljšava protok krvi“, kaže dijetetičarka i nutricionistkinja Maria Silvester Teri za EatingWell.

Cveklu možete uvek dodati u salate ili smitije.

Krompir

Često odbačen zbog previsokog glikemijskog indeksa, krompir je zapravo hrana bogata hranjivim materijama koju vredi uključiti u ishranu za dobar krvni pritisak. Teri navodi da jedan krompir sadrži 515 miligrama kalijuma. Ovaj kalijum pomaže telu da izluči natrijum i smanji napetost u krvnim sudovima, što pomaže u snižavanju pritiska.

„Osim toga, kada se priprema s korom i kuva u ulju, kao što je maslinovo ili avokadovo, dobijamo prednosti vlakana i masti zdravih za srce“, dodaje Teri.

Beli luk

Bilo da ga volimo u prahu, ekstraktu, ulju ili svež, uključivanje belog luka u ishranu ukusan je način za snižavanje krvnog pritiska. Zapravo, i Teri i dijetetičarka Mici de Ma preporučuju jedenje ovog povrća.

„Beli luk može pomoći u snižavanju krvnog pritiska kod ljudi koji već imaju visok krvni pritisak, zbog jedinjenja poput alicina i S-alil-L-cisteina (SAC). Mogu se boriti protiv upala, delovati kao antioksidansi i proširiti krvne sudove, što je dobro za protok krvi“, objašnjava de Ma.

Bobičasto voće

Mnogi su ljudi zbunjeni oko toga treba li jesti voće ili ne zbog sadržaja šećera u njemu. Međutim, bobičasto voće posebno je korisno za hipertenziju. De Ma ističe: „Bobičasto voće bogato je antocijaninima i nekim flavonolima. Antocijanini su ono što bobičastom voću daje boju i pomažu u prevenciji srčanih bolesti.“

Osim toga, jedno je istraživanje pokazalo da jedenje otprilike 150 grama borovnica dnevno poboljšava protok krvi.

Izvor: nova.rs

Heliko bakterija: Kako se prenosi i koji su simptomi

Heliko bakterija – Helicobacter pylori (HP) je veoma sitan, u obliku zapete, izrazito pokretan i Gram negativan bacil.

Heliko bakterija je spiralna bakterija koja je nađena na sluznici želuca. Jedina je bakterija koja može preživeti u izrazito kiselom želudačnom sadržaju, sa vrlo malo kiseonika, pri temperaturi od 37 C. Osim na želudačanoj sluznici, otkriven je i na ranicama na sluznici usne šupljine, u zubnim naslagama, u pljuvački, a dokazan je i u stolici.

Helicobacter pylori infekcija praćena je humoralnim i ćelijskim imunskim odgovorom. Međutim, organizam domaćina ne uspeva da eliminiše ovaj mikroorganizam. Jednom nastala infekcija, ukoliko se ne leči, perzistira decenijama, verovatno i celog života. Karakteristično je da kod većine inficiranih ne dolazi do pojave simptoma oboljenja, dok se kod malog broja razvija simptomatski gastritis, peptička ulkusna bolest, karcinom želuca i MALT limfom, piše Stetoskop.info.

Kako se prenosi Heliko bakterija?

Način prenošenja HP infekcije još nije potpuno istražen. Sva dosadašnja saznanja govore u prilog tome da se infekcija prenosi direktno od zaražene osobe na zdravu osobu, i to na tri glavna načina:

želudac – usta, kada iz povraćanog sadržaja inficirane osobe koji sadrži veliku količinu bakterija, one dospeju u usta zdrave osobe;
usta – usta, kada iz usta zaražene osobe bakterija prelazi u usta zdrave osobe;
stolica – usta, kada bakterija iz stolice zaražene osobe, prljavim rukama, pređe u usta zdrave.

Postoje i naznake nekih drugih puteva zaraze (iz okoline putem vode ili preko mačaka, pasa i dr.), ali to još treba potvrditi detaljnijim istraživanjima.

Najbrže se zaraze mala deca koja žive u lošim socio – ekonomskim uslovima. Infekcija heliko bakterijom je najčešća kod dece koji krevet dele sa roditeljima ili drugom decom, u sredinama u kojima majka prožvaće hranu koju daje detetu, ili detetovu cuclu stavlja prethodno sebi u usta. Infekcija je češća i kod dece koja su smeštena u ustanove različitog tipa.

Simptomi

Agresivnost bakterije sa jedne, i osetljivost čoveka sa druge strane, verovatno su odgovorni da neki zaraženi bolesnici ostanu bez simptoma bolesti (imaju samo upalu želudačane sluznice – gastritis, utvrđen pregledom), dok se u drugih razvijaju različite bolesti poput ulkusa ili čak i tumora (karcinoma ili limfoma želuca).

Najčešći simptom je bol koji je uglavnom ravnomeran i tup. Javlja se i nestaje u razmacima od nekoliko dana pa do nekoliko nedelja.
Kod čira na dvanaestopalačnom crevu se javlja par sati nakon jela ili usred noći na prazan želudac, a prestaje unosom hrane.
Kod čira na želucu bol se obično pojačava nakon uzimanja hrane.

Pored bola koji je najdominantniji simptom još se javljaju i:

gubitak telesne težine izazvan averzijom prema hrani ili anoreksijom,
nadutost,
podrigivanje,
mučnina i
povraćanje.

Simptomi mogu biti vrlo blagi ili se uopšte ne moraju pojavljivati. Krvarenje je česta komplikacija i sreće se u oko 25% slučajeva.

Kako se dijagnostikuje infekcija

Dijagnostički postupci za otkrivanje HP infekcije svrstani su u dve grupe:

invazivni – pregled sondom (endoskopski pregled) uz ciljano uzimanje uzoraka (biopsija – brzi test ureaze, histologija ili kultura),
neinvazivni (pregled bez sonde)- metode koje otkrivaju prisutnost HP
duvanjem – dokazivanjem aktivnosti bakterije ureja izdisajnim testom,
pregled krvi ili pljuvačke – prisutnosti specifičnih antitela u serumu i/ili pljuvački zaražene osobe (ova metoda nije dobra ukoliko se već uzimala terapija),
pregled stolice – dokazom bakterije (antigena HP) u stolici bolesnika, piše Stetoskop.info.

Lečenje Heliko bakterije

Želudačni ulkus izazvan bakterijom heliko bakterijom leči se preparatima koji uništavaju uzročnika, smanjuju kiselost želuca i oblažu želučanu sluzokožu zaštitnim slojem. Heliko bakterija se uništava antibioticima, ali s obzirom na kiselu sredinu u kojoj bakterija živi treba uticati i na smanjenje lučenja kiseline.

Na tržištu se nalaze dve grupe lekova za smanjivane želučane kiselosti:

H2 – antagonisti (famotidin ranitidin, cimetidin)
Inhibitori protonske pumpe (omeprazol, pantoprazol, lansoprazol)

Terapija je kombinovana antibioticima, blokatorima lučenja kiseline i lekovima koji deluju zaštitno na sluzokožu. Trenutno je najpouzdanija tzv. trostruka terapija sa dva antibiotika protiv heliko bakterije u kombinaciji sa lekom koji blokira lučenje kiseline ili sa protektivom (npr. azitromicin + amoksicilin + omeprazol). Tako se ublažuju simptomi čira, eliminiše njegov uzročnik i u više od 90% slučajeva sprečava ponovna pojava bolesti (recidiv). Provera dejstva lekova na heliko bakteriju vrši se endoskopskim pregledom ili pregledom daha 4 nedelje nakon sprovedene terapije.Antacidi se koriste za uklanjanje simptoma oboljenja i kao pomoćna terapija. Ako ulkus nije uzrokovan heliko bakterijom nije potrebno uzimati antibiotike, već je dovoljno uzimati blokatore lučenja kiseline.

Komplikacije čira na želucu mogu biti krvarenje ili perforacija kada se obavezno se sprovode endoskopija (gastroskopija, kolonoskopija) ili hirurški zahvat.

Izvor: stetoskop.info

Šta su miomi, kako nastaju i koji su njihovi osnovni tipovi?

Miomi na materici ili fibroidi su nekancerozne izrasline koje se razvijaju u ili oko materice. Izrasline se sastoje od mišićnog i fibroznog tkiva i razlikuju se po veličini. Da li su miomi opasni i kako da znate da li ih imate?

Šta su miomi?

Miomi su česta pojava. Smatra se da dve od tri žene razviju najmanje jedan fibroid u nekom trenutku svog života. Iako tačan uzrok nastanka nije poznat, veruje se da su povezani sa hormonom estrogenom, ženskim reproduktivnim hormonom koji proizvodi jajne ćelije.

Fibroidi se obično razvijaju tokom reproduktivnih godina žene (od oko 16 do 50 godina) kada su nivoi estrogena najviši. Ove izrasline imaju tendenciju da se smanjuju kada su nivoi estrogena niski, na primer nakon menopauze kada prestane menstruacija kod žene.

Takođe, smatra se da se češće javljaju kod gojaznih žena jer prekomerna težina povećava nivo estrogena u telu. Žene koje su imale decu imaju manji rizik od razvoja fibroida.

Koje vrste mioma postoje?

Miomi se razliku prema načinu na koji se formiraju i mestu gde se nalaze.

Intramuralni miomi: ovi miomi ugrađeni su u mišićni zid materice i najčešći su tip

Submukozni miomi: ovi miomi rastu ispod unutrašnje sluznice materice

Subserozni miomi: ova vrsta mioma raste ispod sluznice spoljašnje površine materice; mogu da postanu prilično veliki i da urastu u karlicu

Pedukulirani miomi: ovo je najređi tip mioma, koji se pričvršćuju za matericu pomoću drške ili stabljike; često se opisuju kao pečurke jer imaju stabljiku, a zatim širi vrh.

Simptomi mioma na materici

Najčešći simptomi fibroida materice uključuju:

  • Obilno menstrualno krvarenje ili bolne menstruacije
  • Duži ili češći periodi
  • Pritisak ili bol u karlici
  • Često mokrenje ili problemi sa mokrenjem
  • Rastuće područje stomaka
  • Zatvor (opstipacija)
  • Bol u predelu stomaka ili donjeg dela leđa, ili bol tokom seksa

Kako se uspostavlja dijagnoza?

Miomi na materici najčešće se otkrivaju tokom rutinskog pregleda karlice. Tokom ovog pregleda, lekar će pritisnuti vaš stomak i možda će osetiti čvrstu, nepravilnu masu koja može ukazivati na fibroid.

Da biste dijagnostikovali miome materice, vaš lekar može naručiti jedan od sledećih testova:

Ultrazvuk karlice – Procedura tokom koje se mali instrument, nazvan transduktor, ili ubacuje u vaginu ili pritisne preko stomaka da bi se proizvele slike unutrašnjih organa pomoću zvučnih talasa. Lekar može videti veličinu, oblik i teksturu materice i proceniti sve izrasline.

Magnetna rezonanca (MRI) – Ovo je oblik napredne tehnologije snimanja koja pruža veoma detaljne slike unutrašnjih organa. Ove slike pomažu vašem lekaru da odredi tačnu lokaciju i karakteristike fibroida i, ako je potrebno, planira minimalno invazivne tretmane.

Histerosalpingografija – Ovo je vrsta rendgenskog pregleda materice i jajovoda. Vaš lekar će koristiti specijalnu boju da lakše vizualizuje ove organe i utvrdi da li su fibroidi blokirali vaše jajovode.

Histeroskopija – Ovo je vizuelni pregled kanala grlića materice i unutrašnjosti materice pomoću instrumenta za posmatranje (histeroskopa) ubačenog kroz vaginu.

Lečenje mioma: Koje metode se koriste

Postoji nekoliko vrsta intervencija kojima je moguće odstraniti miome, a koja vama odgovara zavisi od nekoliko faktora. Jedan od faktora je veličina i brojnost mioma, kao i mesto na materici na kojoj se nalaze, ali važne su i vaše želje o budućoj trudnoći. Neke hirurške opcije čuvaju matericu i omogućavaju začeće u budućnosti, dok druge mogu oštetiti matericu ili podrazumevaju njeno uklanjanje.

Šta je miomektomija?

Miomektomija je procedura koja omogućava lekaru da ukloni fibroide. Postoji nekoliko vrsta miomektomije. Vrsta procedure koja vam najviše odgovara zavisiće od toga gde se nalaze vaši fibroidi, koliko su veliki i koliko ih imate. Vrste procedura miomektomije za uklanjanje fibroida mogu uključivati:

Operativna histeroskopija – Lekar ubacuje tanak, fleksibilan alat nalik na cev kroz vaginu i grlić materice i u matericu. Procedura se izvodi u kratkoj intrevenskoj opštoj anesteziji i traje 10-20 minuta.

Laparoskopija – Za razliku od histeroskopije, ova procedura uključuje nekoliko malih rezova u stomaku. Reč je o minimalno invazivnoj hirurškoj proceduri pogodnoj kada su miomi manji i smešteni na površini. Oporavak od intervencije kratko traje.

Laparotomija – Tokom ove procedure, lekar pravi jedan veći rez na vašem abdomenu i uklanja miome kroz ovaj rez.

Opcija za uklanjanje mioma koja onemogućavaju trudnoću

Ako ne planirate buduće trudnoće, postoje dodatne opcije koje su veoma efikasne, ali sprečavaju buduće trudnoće.

Jedna od njih je histerektomija, odnosno procedure okom koje hirurg uklanja matericu. Histerektomija je siguran način da se izleče fibroidi jer potpuno uklanjanjem materice više ne postoji mogućnost da ponovo izrastu.

Ako su jajnici nisu uklonjeni, nećete ući u menopauzu nakon histerektomije. Ova procedura se može preporučiti ako imate jako krvarenje iz fibroida ili ako imate velike fibroide. Minimalno invazivne histerektomije uključuju vaginalne, laparoskopske ili robotske metode.

Kada je neophodna operacija mioma?

Većini žena operacija mioma nije neophodna, ali ukoliko imate neki od navedenih simptoma, trebalo bi da konsultujete svog lekara:

  • teško menstrualno krvarenje
  • krvarenje između menstruacija
  • bol ili pritisak u donjem delu stomaka
  • učestalo mokrenje
  • problemi sa pražnjenjem bešike

Operacija takođe može biti opcija ako želite da zatrudnite u budućnosti. Ponekad fibroidi mogu povećati rizik od pobačaja ili komplikacija tokom trudnoće.

Kako se miomi razlikuju od polipa i fibroida?

Iako imaju slične simptome, fibroidi materice i polipi se razlikuju. Polipi materice su manji i rastu iz sluzokože materice. Oni na kraju mogu blokirati otvaranje jajovoda i sprečiti vas da zatrudnite.

Mali broj polipa, oko 5%, ispostavilo se da su kancerozni ili imaju abnormalne ćelije za koje je veća verovatnoća da će se pretvoriti u rak. Zbog toga većina ginekologa predlaže njihovo uklanjanje. Tretmani uključuju lekove, operaciju i pažljivo čekanje da se vidi da li će se polipi sami popraviti.

Da li miomi mogu da nestanu sami od sebe?

Mali fibroidi se u nekim slučajevima mogu smanjiti ili nestati bez intervencije. Veruje se da se to dešava kada nivoi estrogena padnu, na primer u menopauzi. Međutim, to nije slučaj sa svim ženama. Samo oko 10 odsto fibroida se smanjuje ili nestaje samostalno.

Koliko je miom na materici opasan?

Miomi materice često nisu opasni. Ali mogu izazvati bol i dovesti do komplikacija. To uključuje pad crvenih krvnih zrnaca koji se naziva anemija.

Da li miomi utiču na plodnost?

Fibroidi mogu izazvati neplodnost blokiranjem ili menjanjem normalne funkcije materice i jajovoda. Oni takođe mogu ometati implantaciju oplođene jajne ćelije ili rast fetusa u razvoju. U nekim slučajevima, fibroidi mogu izazvati probleme sa placentom i dovesti do pobačaja.

Trudnoća i fibroidi

Često, fibroidi ne ometaju trudnoću. Ali neki fibroidi – posebno submukozni – mogu izazvati neplodnost ili gubitak trudnoće.

Takođe, mogu povećati rizik od određenih komplikacija tokom trudnoće kao što su:

Abrupcija placente – kada se organ koji bebi donosi kiseonik i hranljive materije, nazvan placenta, odvaja od unutrašnjeg zida materice

Ograničenje rasta fetusa – kada nerođena beba ne raste onako kako se očekivalo.

Prevremeni porođaj – kada se beba rodi prerano, pre 37. nedelje trudnoće.

Izvor: nova.rs

Uzimanje ovog vitamina može da smanji šanse za srčani udar

 

Uzimanje vitamina D u šezdesetim moglo bi da smanji šanse za srčani udar do 5%, pokazuje novo istraživanje.

U najvećem ispitivanju te vrste, ljudi koji su uzimali suplemente, imali su 19 odsto manje srčanih udara od onih na placebu.

Iako je poznato da vitamin D štiti kosti i mišiće, istraživanja o njegovim efektima na zdravlje kardiovaskularnog sistema su manje ubedljiva. U ovoj studiji, 21.315 Australijanaca, starosti između 60-84 godine, dobijalo je ili tablete vitamina D ili placebo svakog meseca do 5 godina. Istraživači su zatim pregledali bolničke zapise za sva glavna kardiovaskularna stanja, uključujući srčane udare, moždani udar i koronarnu revaskularizaciju – tretman za obnavljanje normalnog protoka krvi u srcu.

Tokom ispitivanja, 1.336 učesnika je imalo srčani udar – 6,6 procenata onih koji su uzimali placebo i 6 procenata u grupi koja je uzimala vitamin D. Stopa srčanog udara bila je 19 procenata niža, a stopa koronarne revaskularizacije bila je 11 procenata niža kod vitamina D. Ali nije bilo razlike u stopama moždanog udara između ove dve grupe, prema nalazima objavljenim u BMJ.

Vitamin D je vrsta vitamina koju ljudsko telo dobija kroz hranu i proizvode kada je izloženo sunčevoj svetlosti. Pomaže u regulisanju količine kalcijuma i fosfata u telu, hranljivih materija potrebnih za održavanje zdravih kostiju, zuba i mišića.

Između proleća i leta, smatra se da većina ljudi može da proizvede sav vitamin D koji im je potreban kroz sunčevu svetlost na svojoj koži i uravnoteženu ishranu. Ali SZO preporučuje suplemente koji sadrže 10 mikrograma vitamina D tokom jeseni i zime.

Istraživači sa institucija, uključujući Univerzitet u Melburnu, izračunali su da bi 172 osobe trebalo da uzimaju suplemente vitamina D mesečno da bi sprečile srčani udar. Međutim, ova brojka bi se mogla poboljšati ako bi se primenila na druge populacije, kao što su ljudi kojima nedostaje vitamin D. Njihova studija sugeriše da suplementacija vitaminom D može imati zaštitni efekat i smanjiti rizik od opasnih kardiovaskularnih stanja, piše The Sun.

Izvor: danas.rs

Prolećne alergije: Doktorka otkriva kako se zapravo izboriti s problemom koji muči sve više ljudi

Alergija (preosetljivost) je prirodna, zaštitna reakcija organizma od agenasa iz okoline, koje organizam doživljava kao pretnju po njega. Alergijska reakcija se javlja kada imuni sistem preterano reaguje na supstancu koja se naziva alergen, tretirajući je kao napadača i pokušavajući da se izbori protiv nje.

Prolećne alergije, poznate i kao sezonske alergije su alergijske reakcije koje se javljaju kao odgovor organizma na prisustvo alergena koji su najaktivniji tokom prolećnih meseci.

Sezonski alergeni se mogu podeliti na spoljašnje i unutrašnje.

– Spoljni alergeni su: polen biljaka, korov trave, ubod insekata, …

– U zatvorenom prostoru: prašina, dlaka ili krzno kućnih ljubimaca, grinje, plesni (buđ)

Glavni uzrok prolećnih alergija su čestice polena, finog materijala koji se proizvodi u reproduktivnim organima biljaka koje biljke otpuštaju u vazduh kako bi se razmnožavale. Polen je veoma lagan i može se lako širiti vazduhom, često putujući na velike udaljenosti od biljke koja ga je proizvela. To znači da čak i ako niste u blizini biljke koja oslobađa polen, još uvek možete biti izloženi alergenu. Polen biljaka je jedan od najznačajnijih prirodnih alergena koji se mogu naći u vazduhu. Polenova zrna kod više od 20% svetske populacije, a to znači kod svakog petog čoveka, izazivaju alergijske reakcije.

U klimatskim uslovima naše zemlje period polenizacije započinje oko 1. februara (vreme početka cvetanja leske i jove) i traje do prvih dana novembra (završetak cvetanja pelina i ambrozije). Polen Bukve je jedan od najčešćih alergena u Evropi. Različite biljke oslobađaju različite vrste polena, što znači da osobe koje su alergične na više vrsta polena mogu biti izložene većem broju alergena tokom proleća.

Zato je važno da znate na koju biljku najviše reagujete i da pratite kalendar alergija.

Kako nastaje alergijska reakcija?

Određena supstanca koja je strana našem organizmu (alergen) reaguje sa specifičnom vrstom antitela ( IgE antitela ) koje prozivode naše ćelije u cilju odbrane. Specifična IgE antitela će prepoznati alergen i vezati se za njega, pri čemu dolazi do oslobađanja histamina i pojave simptoma alergijske reakcije.

Simptomi

Simptomi se mogu kretati u opsegu od blagih do težih, u zavisnosti od individualne osetljivosti i nivoa izloženosti alergenima.

KIJANJE I SEKRECIJA IZ NOSA su dominantni simptomi alergijskog rinitisa. Nos i grlo imaju tanku sluznicu koja ih štiti od klica i drugih nadražujućih materija, te se pomenuti simptomi javljaju usled odbrane organizma od istih. Alergeni mogu dovesti do otoka sluznice te se javiti osećaj zaptivenosti. SVRAB NOSA, SVRAB GRLA, nadražajni, suvi KAŠALJ, SVRAB OČIJU, SEKRECIJA, CRVENILO, IRITACIJA OČIJU, SVRAB, CRVENILO, LAK OTOK KOŽE LICA. Alergijske reakcije mogu izazvati opštu nelagodnost, umor i loše raspoloženje.

S obzirom na to da su simptomi alergijske reakcije jako slični simptomima obične prehlade, dešava se da ljudi ne budu ni svesni da zapravo imaju alergijsku reakciju na određeni agens. Ukoliko uvek u isto doba godine imate pomenute simptome koji se održavaju duže od 10 dana, nisu praćeni povišenom telesnom temperaturom niti bolovima I ne prestaju na simptomatsku terapiju prehlade, potreban Vam je lekarski-alergološki pregled. Kako se dijagnoza alergije postavi na vreme, simptomi će biti pod kontrolom uz pomoć različitih terapijskih modaliteta, a kvalitet svakodnevnog života bolji.

Dijagnostika

Da bi pronašli uzrok alergije, alergolozi obično rade posebne alergološke testove, najčešće kožne probe za najčešće alergene u životnoj sredini, koje se izvode na sledeći način:

-Kap prečišćene tečne forme alergena kapne se na kožu i područje se ogrebe malim ubodom, potom se mala količina alergena ubrizgava se neposredno ispod kože. Posle otprilike 15 minuta, ako se otok pojavi na mestu, okruženom crvenkastom površinom (poput ujeda komarca), test je pozitivan. Pored kožnih proba, alergolog može izabrati I druge vidove dijagnostike poput laboratorijskih analiza iz krvi kako bi upotpunio ispitivanje.

Važno je napomenuti da se laboratorijski testovi koriste u kombinaciji sa kliničkom procenom simptoma i anamnezom kako bi se postavila tačna dijagnoza i odredio najbolji pristup lečenju.

Prevencija i lečenje

Ne postoji definitivni tretman za potpuno izlečenje alergije, već je glavni cilj preventivnih I terapijskih mera kontrola simptoma.

Prvi i osnovni korak je izbegavanje štetnog agensa:

Držite vrata i prozore zatvorenim u periodu dana kada je koncentracija polena visoka kako biste sprečili ulazak čestica u unutrašnjost doma. Razmotrite upotrebu prečišćivača vazduha u Vašem domu koji mogu pomoći u filtriranju čestica polena. Zatvorite prozore svojih kola tokom vožnje.

Nakon boravka napolju obavezno se kompletno presvucite kako biste smanjili rizik od dalje izloženosti polenu. Izbegavajte sušenje veša napolju.

Proveravajte informacije o koncentraciji i vrsti polena koja je prisutna u vazduhu, kao i o vremenskim uslovima (poput vetra) koji mogu povećati nivo polena.

Ukoliko boravite napolju tokom visokih koncentracija čestica polena, zaštitite se maskom na licu.

Redovno ispirajte nos fiziološkim rastvorom

Povećajte unos kalcijuma, magnezijuma i cinka koji imaju posebnu ulogu u ublažavanju tegoba u dogovoru sa izabranim lekarom.

Koristite svoju terapiju koju Vam je propisao izabrani lekar/alergolog kako biste držali simptome alergije pod kontrolom.

Postoji više različitih terapijskih modaliteta u lečenju sezonske alergije koje Vam lekar može propisati:

1) antihistaminike, lekove koji sprečavaju dejstvo histamina i na taj način utiču na kontrolu simptoma alergije;

2) nazalne sprejeve, dekongestive ili kortikosterodine preparate koji sanacijom otoka sluznice i sekrecije olakšavaju tegobe;

3) ovlaživače sluznice nosa i grla u vidu raznih sprejeva i pastila;

4) imunomodulatornu terapiju koja deluje tako što primenom dolazi do desenzibilizacije malim dozama alergena na koje organizam stvara antitela,da bi pri sledećem susretu sa alergenom reakcija bila slabija ili potpuno izostala.

Ukoliko želite da razgovarate na ovu ili neku drugu temu, autorka ovog teksta je dostupna za konsultacije na DokTok platformi, kao i drugi stručnjaci koji su vam na raspolaganju za razgovor.
Preuzmite DokTok aplikaciju sa #Google Play ili #App Store i zakažite svoju video konsultaciju već danas!

Izvor: nova.rs

Da li kofein pomaže kod glavobolje?

Mnoge od nas pokreće kofein - nekoliko šoljica kafe, gazirani sok za ručak i možda energetski napitak kada smo stvarno opterećeni i treba nam podsticaj.

Ali šta ako vam glava lupa i pulsira? Da li kofein pomaže kod glavobolje?

Da i ne, piše N1 Zagreb. Nešto kofeina može da pomogne u sprečavanju nekih vrsta glavobolja. Ali, koliko bi trebalo da ga popijemo?

Specijalista za glavobolje Emad Estemalik, objašnjava za Klivlend klinik koja je tačna količina kofeina i kako može da pomogne kod određenih vrsta glavobolja.

Istraživanja pokazuju da oko 100 do 150 miligrama kofeina (što je ekvivalentno maloj šaljici kafe) pomaže u smanjenju pa čak i sprečavanju glavobolja. Zahvaljujući tome kako kofein sužava krvne sudove u vašem mozgu, objašnjava dr Estemalik.

Međutim, previše kofeina može da ima suprotan efekat i da dovede do glavobolje. Takođe, glavobolju možete da osetite i ako naglo prestanete da uzimate kofein ili ne održavate isti nivo kofeina tokom dana.

Estemalik kaže da, iako je važno usredsrediti se na količinu kofeina koju konzumirate, takođe bi trebalo da izbegavate kofein kasno popodne ili noću.

Kofein može da pomogne kod tenzijskih glavobolja i migrenskih glavobolja. Ali kada su u pitanju klaster glavobolje – kofein ne pomaže. Kofein neće pomoći ni kod sinusne glavobolje.

Izvor: n1info.rs

Evo kako prepoznati razliku između alergije i intolerancije na hranu

Koliko hrana utiče na naš svakodnevni život nije nikakva tajna. Daje nam energiju, neophodne vitamine i minerale, ali ponekad određena hrana može izazvati probleme kao što su nadimanje, hronični umor, problemi sa kožom, depresija, gojaznost ili bol u zglobovima.

Važno je naglasiti da alergija na hranu i intolerancija na hranu nisu isti pojmovi, a glavna razlika je u tome što je alergija na hranu rezultat reakcije imunog sistema, dok kod intolerancije na hranu organizam prepoznaje određenu hranu kao „štetnu“ i na njega reaguje specifičnim simptomima.

Štaviše, alergija na hranu izaziva širok spektar simptoma, od blagih do intenzivnih, kao što je anafilaktički šok, koji može dovesti do smrti. Nasuprot tome, intolerancija na hranu se manifestuje kroz različite simptome, kao što su glavobolja, umor, loše varenje, upala sinusa, razvoj astme, gojaznost, ali i razne hronične bolesti koje nastaju kao posledica ako se problem ne otkrije na vreme.

Intolerancija na hranu može se javiti u bilo kom životnom dobu, a mogu je pokrenuti različiti okidači, poput virusne infekcije, bolesti ili uticaja zagađene životne sredine, ishrane i načina života, ali i kombinacijom genetske raznovrsnosti. Međutim, svaka osoba sa ovim problemom ima različite parametre, tako da varira i kombinacija i količina namirnica koje čine donju granicu za pojavu simptoma. Patološki niz može da izazove količina od jednog litra mleka, ali i kap mleka koja se nalazi u običnom kapućinu.

Ali ne samo da su ovi parametri individualni, simptomi se takođe mogu razlikovati od osobe do osobe. Već smo spomenuli simptome, kao što su glavobolja, umor, probavne smetnje, infekcije sinusa, razvoj astme, gojaznost, ali neki ljudi imaju i kožne probleme (osip, svrab, dermatitis, ekcem, psorijaza, akne), neurološke tegobe, npr. kao što su vrtoglavica i vrtoglavica, ili psihičke poteškoće, kao što su gubitak motivacije, anksioznost, letargija, depresija, umor ili hiperaktivnost kod dece. I upravo zbog specifičnih pokretača i simptoma, tumačenje testa intolerancije na hranu je individualno za svakog pojedinca, prenosi ordinacija.hr.

Ova granica donjeg krvnog pritiska dovodi do srčanog udara

 

Visok krvni pritisak može biti veoma veliki problem za naše zdravlje, a ako smo ga svesni, važno je da ga kontrolišemo svakodnevno kako bismo imali uvid u svaku promenu i mogućnost pravovremene reakcije.

Da li ste ikada osetili ekstremnu nelagodnost kada ste iznenada ustali? Ljudi čiji krvni pritisak vidljivo fluktuira kada ustanu ili ustanu imaju dvostruko veće šanse da dobiju srčani udar.

Oni koji se bore protiv krvnog pritiska možda su već upoznati sa alarmantnim parametrima krvnog pritiska, ali kažu da je ponavljanje majka znanja.

U većini slučajeva, gornji pritisak će blago pasti u trenutku naglog ustajanja. Ako niži dobije veću vrednost, to znači da ste u opasnosti od srčanog udara.

Istraživanjem, koje je objavljeno u članku „Hipertenzija“, obuhvaćeno je 1.207 pacijenata starosti od 18 do 45 godina kod kojih je potvrđen visok krvni pritisak prvog stepena, pri čemu su gornji parametri pritiska 140 do 159, a donje vrednosti 90 do 100.

Ovim istraživanjem je utvrđeno da su oni među ispitanicima čiji je niži krvni pritisak bio najviši u trenutku ustajanja bili pod dvostruko većim rizikom od srčanog udara od ostatka grupe.

Otkriće potvrđuje početnu sumnju, naime da je povišen krvni pritisak kod mladih ljudi važan za postavljanje dijagnoze.

„Iznenadilo nas je da čak i veoma mali skok pritiska može biti pokazatelj opasnosti. Nadamo se da će ovo otkriće doprineti terapiji pacijenata sa visokim krvnim pritiskom, čak i ako su pacijenti izuzetno mladi“, rekao je dr Paolo Palatini sa Univerziteta u Padovi.

Izvor: danas.rs

Naučnici objavili kako pušenje elektronskih cigareta utiče na dobijanje astme

Naučnici sa univerziteta u Hjustonu objavili su istraživanje koje pokazuje da osobe koje uživaju u pušenju elektronskih cigareta u veoma kratkom vremenskom periodu mogu da steknu poredispoziciju za dobijanje astme.

Rezultati te studije pokazuju da potpuno zdrave osobe posle upotrebe ovih cigareta u periodu od samo 30 dana imaju za 252 odsto veći rizik da kasnije u životu obole od astme, javlja Žurnal američke medicinske asocijacije (Journal of the American Medical Association).

Jedna od autora ovog istraživanja, prof. dr Adriana Perez rekla je da su i ranija istraživanja ustanovila štetnost po zdravlje ovakvih cigareta, ali da je ovo prvi put da se naučno dokaže koliko je vremena potrebno da se zdravlje ozbiljno ošteti i stvore ozbiljne predispozicije za dalji razvoj astme.

Jasno ustanovljenje perioda od samo mesec dana uživanja u ovakvom cigaretama koje ukazuje na veliku verovatnoću budućeg razvoja ove vrste bolesti disajnih organa pomoći će, nadamo se, ljudima da dobro razmisle pre nego što se upuste u ovakvu vrstu uživanja, dodaje ona.

Posebno se naglašava potreba daljeg analiziranja uticaja e-cigareta na zdravlje mladih, ali je potrebno definisati i opasnost po druge starosne grupe.

U SAD, prema podacima Centra za kontrolu i prevenciju bolesti, izostajanje sa posla i škole zbog astme, smrtnost kao i lečenje od ove bolesti proizvodiu godišnje troškove od 300 milijardi dolara.

Oštrija zakonska regulativa u vezi sa uživanjem duvana i sveobuhvatna preventivna politika su neophodne kako bi se sprečilo stvaranje uslova za razvoj astme naročito upotrebom e-cigareta, naglašava Perez.

Podaci međunarodnih zdravstvenih institucija pokazuju da u svetu od astme boluje blizu 300 miliona ljudi, kao i da se broj obolelih povećava za 50 odsto tokom svake decenije.

Neka istraživanja navode na zaključak da su nešto manje od polovine obolelih izloženi ozbiljnom riziku težih disajnih komplikacija.

Navodi se, takođe, da je globalno broj uživalaca e-cigareta prevazišao 82 miliona.

Te cigarete su najviše u upotrebi na afričkom kontinentu gde u njima uživa više od 20 miliona pušača, u Evropi ovaj broj iznosi 16,8 miliona, dok u SAD 16 miliona ljudi koristi e-cigarete.

Izvor: danas.rs

Čudotvorno voće: Oporavlja štitnu žlezdu, smanjuje holesterol i jača imunitet

 

Sibirska aronija (Aronia melanocarpa), u Srbiji je poznata i kao sibirska borovnica. Ceđenjem ovih bobica, dobija se sok od aronije – neverovatno zdrav i učinkovit prirodni sok.

Aroniju mnogi stručnjaci smatraju najzdravijim voćem na svetu, a potiče iz Severne Amerike. Danas se uzgaja širom sveta – u Rusiji, Poljskoj, Ukrajini, Nemačkoj, Bugarskoj, a od skoro i u našoj zemlji. Zanimljivo je da aronija nema prirodnih neprijatelja, a uz to – otporna je na sve vremenske uslove kao i na ekstremno niske temperature.

Mogu se konzumirati sveže, dovoljno je pojesti 200 do 300 grama dnevno. Pored toga, mogu se zamrznuti, sušiti, kuvati kao marmelada, sok, sirup, kompot.

Istraživanja pokazuju da aronija ima antikancerogeno dejstvo jer uništava veliki procenat ćelija malignih tumora.

Aronija je bogata antioksidansima i stoga štiti zdrave ćelije u telu i krvnu plazmu od oksidativnog stresa, usporavajući proces starenja organizma i sprečavajući razvoj hroničnih bolesti.

Stimuliše rad štitne žlezde i zato se posebno preporučuje osobama koje pate od hipertireoze. Pored toga, aronija sprečava nastanak kardiovaskularnih bolesti, snižava visok krvni pritisak i holesterol i podstiče proizvodnju dobrog holesterola.

Takođe stimuliše rad jetre, smiruje grčeve i bolove u crevima, smanjuje upalu crevne sluzokože i zaustavlja dijareju. Aronija je korisna i kod upale urinarnog trakta.

Izvor. danas.rs

Ova biljka popravlja krvnu sliku, leči jetru i reguliše šećer

 

Biljka koja je jestiva od korena do cveta.

Da korovi ne moraju da budu nužno loši, potvrđuje nam i slučaj maslačka, invazivne i sveprisutne biljke koja u proleće ukrašava livade svojim žutim cvetovima. Potrebno je samo sagnuti se i ubrati ga.

Moćan je antioksidans, čisti jetru i krv, jak je diuretik, pa čisti i bubrege, pomaže kod urinarnih infekcija. Najnovija istraživanja pokazuju pozitivan uticaj maslačka na ženske hormone i reproduktivne organe, pa se preporučuje u menopauzi.

Istraživanja pokazuju i njegovu efikasnost u regulisanju nivoa šećera u krvi, pa se preporučuje i kod dijabetesa. Stabljike ovog cveta regulišu metabolizam, podstiču rastvaranje žuči i pomažu kod stomačnih tegoba.

Njegove cvetove je najbolje brati tokom sunčanog dana, kada su otvoreni, a zatim ih možete tostirati ili dodati u salatu. Od njih se pravi svež sirup protiv kašlja, kao i mast koja pomaže kod hemoroida.

Od cvetova maslačka možete napraviti i sirup koji je odličan za jačanje otpornosti organizma, čišćenje krvi i regulisanje varenja.

I čaj od maslačka je lekovit.

Skuvajte dve šolje cvetova maslačka u dva litra vode. Procediti i dodati 1 kg meda i sok od dva limuna. Zatim kuvajte na tihoj vatri i neprestano mešajte, dok ne dobijete sirup. Sipajte u čistu staklenu flašu i dobro zatvorite. Uzimajte jednu supenu kašiku dva do tri puta dnevno.

Čaj od listova maslačka pomaže u smanjenju raka dojke, a čaj od korena maslačka sprečava širenje ćelija raka dojke i prostate. Zbog brojnih drugih zdravstvenih efekata treba ga uključiti u redovnu ishranu. Možete ga koristiti kao spanać, dodati u salatu, praviti sosove od njega, dodati u testeninu, pirinač, supe ili napraviti ukusan smuti sa dodatkom drugih biljaka. Deluje kao blagi laksativ koji podstiče varenje, poboljšava krvnu sliku, podstiče apetit i balansira prirodne i korisne bakterije u crevima.

Prirodna i biljna terapija je moćna i široko se koristi u lečenju mnogih tegoba i bolesti. Međutim, ona ne može da zameni doktora. Za sve dijagnostičke procedure i lečenje bolesti prvo se konsultujte sa lekarom.

Lekovite biljke u vidu dodataka ishrani, tinktura, čajeva i krema nisu zamena za lekove koje vam prepiše lekar, ali vam mogu pomoći kao potporna terapija nakon konsultacije i dogovora sa lekarom i/ili stručnim licem. Ponekad će i same lekovite biljke biti dovoljne da spreče razvoj simptoma, smanje neke reakcije ili podstiču samoizlečenje i oporavak. Ipak, imajte na umu da pojedini biljni preparati mogu izazvati neželjene reakcije, pa se pre uzimanja obavezno konsultujte sa obrazovanom i stručnom osobom, piše živim.hr.

Orašasti plodovi koji mogu da olakšaju pražnjenje creva

Vlakna su veoma važna za redovnu defekaciju, a jedan od najboljih načina da se vlakna unose u organizam je putem hrane.

Dijetetičarke Anet Snajder i Ejmi Pendlton Kej izdvojile su jednu od najboljih vrsta orašastih plodova koja bi mogla da obezbedi redovno pražnjenje creva i spreči zatvor.

Kao najbolju vrstu orašastih plodova, dijetetičari su izdvojili bademe i otkrili tri razloga zašto ih treba uključiti u ishranu kako ne bismo imali problema sa zatvorom, piše „Eating Well“.

Dobar izvor magnezijuma

Magnezijum je važan mineral iz više razloga, a takođe je odličan za ublažavanje problema sa opstipacijom.

„Vlakna, magnezijum i drugi antioksidansi koji se nalaze u bademima mogu pomoći kod problema sa varenjem i obezbediti zdrav crevni mikrobiom. Zdrava crevna flora sa nizom dobrih bakterija doprinosi boljem varenju u celini, što pomaže u sprečavanju hroničnog zatvora“, ističe dijetetičarka Ejmi Pendleton Kej .

Bogati su vlaknima

Osim što sadrže magnezijum, bademi su takođe odličan izvor vlakana. Dijetetičarka Kej ističe da je „hrana bogata vlaknima važna jer povećava učestalost pražnjenja creva, što dovodi do poboljšanja kod onih koji pate od zatvora“.

Ovi orašasti plodovi sadrže rastvorljiva i nerastvorljiva vlakna. Svaka od ovih vrsta vlakana je neophodna za normalno funkcionisanje creva, a samim tim i za redovno pražnjenje, prenosi Index.hr.

Sadrže visok udeo zdravih masti

Ishrana zdravih masti takođe može pomoći dobrom varenju, slažu se dijetetičari. Snajder objašnjava da „masti u ishrani mogu pomoći u oslobađanju od zatvora tako što povećavaju snagu mišićnih kontrakcija koje istiskuju fekalnu materiju i stimulišu debelo crevo da započne pražnjenje creva“.

Zdrave masti u kombinaciji sa vlaknima pomažu u održavanju zaštitnih crevnih bakterija.

Izvor: n1info.rs

Simptomi upozorenja da imate ozbiljnih problema sa radom štitne žlezde

 

Štitna žlezda je odgovorna za proizvodnju hormona koji regulišu vitalne telesne funkcije, a ako ne funkcioniše kako treba, može da dovede do disbalansa hormona, što dalje izaziva stanja poput umora, bolova i lošeg raspoloženja.

Hipertireoza se odnosi na stanje u kom štitna žlezda proizvodi previše hormona, dok je hipotireoza stanje u kojem se ne proizvodi dovoljno hormona. Ova stanja su češća nego što mislite, i veća je verovatnoća da će ih imati žene nego muškarci. Lekari iz Patient Claim Linea otkrili su na koje simptome treba da pazimo.

Tako su u početku rekli da su umor i bolovi u mišićima uobičajeni znaci da možda imate bolest štitne žlezde, kao i da ste osetljivi na niske i visoke temperature. Poznato je da slabo funkcionisanje štitne žlezde kod mnogih obolelih izaziva depresiju.

Dalje, prema SZO-u, stariji ljudi sa nedovoljno aktivnom štitnom žlezdom mogu biti izloženi povećanom riziku od gubitka pamćenja, dok deca mogu doživeti sporiji razvoj koji vodi do puberteta. Prekomerno aktivna štitna žlezda može se manifestovati i kao otok na vratu zbog njenog povećanja. Ovaj otok je obično bezbolan, ali može izazvati kašalj i poteškoće u govoru.

„Bolest štitne žlezde može da pogodi svakoga, ali prema Nacionalnoj zdravstvenoj službi, češća je kod žena nego kod muškaraca i obično se javlja između 20. i 40. godine. Genetika takođe igra veliku ulogu, a istraživanje Verywell-a sugeriše da otprilike 64 odsto nivoi hormona koji stimulišu štitastu žlezdu su genetski determinisani, to bi značilo da ako imate nekog bliskog člana porodice sa ovim poremećajem, vi ste pod povećanim rizikom.

Međutim, ako vaša porodica takođe ima istoriju bolesti kao što su anemija ili lupus, možda ćete biti u većem riziku od bolesti štitne žlezde. Ako patite od autoimunog poremećaja kao što je dijabetes tipa 1, verovatno ćete razviti dodatni autoimuni poremećaj kao što je ovaj.

Takođe, ako ste pušač, prestanak pušenja može smanjiti rizik od bolesti štitne žlezde jer dim sadrži toksine koji menjaju rad štitne žlezde.

Izvor: danas.rs

Ova pojava prilikom odlaska u WC je čest znak raka debelog creva, tvrdi gastroenterolog

„Ako se rak debelog creva rano otkrije, većina pacijenata se izleči i može da ima normalan život“.

Rak debelog creva je relativno čest. Američko društvo za rak (ACS) procenjuje da je to treći najčešći rak (isključujući rak kože) i više od 106.000 ljudi će imati dijagnostikovan rak debelog creva samo u 2024. godini. ACS primećuje da se stope novih slučajeva kod osoba mlađih od 55 godina povećavaju za 1 do 2% svake godine. Međutim, sveukupne stope raka debelog creva se smanjuju – velikim delom zato što se sve više ljudi pregleda i menja svoje navike kako bi smanjili rizik, prenosi Yahoo.

Skrining je vitalan iz još jednog razloga: rano otkrivanje raka debelog creva može spasiti živote. „Ako se rak debelog creva rano otkrije, većina pacijenata se izleči i može imati normalan život’, kaže hirurški onkolog dr Anton Bilčik. Osim skrininga, označavanje simptoma raka debelog creva takođe može podstaknuti rano otkrivanje.

Nažalost, „često se simptomi raka debelog creva pogrešno mešaju s drugim uobičajenim stvarima poput sindroma iritabilnog creva ili hemoroida, a zatim se zanemaruju’, kaže dr Rosario Ligresti, šef Odela za gastroenterologiju u Medicinskom centru Univerziteta Hakensak. Lekari su podelili znakove raka debelog creva koje nikad, baš nikada ne treba zanemariti, plus uvide u mogućnosti lečenja i prognoze.

Gastroenterolozi upozoravaju da ne ignorišete krv u stolici. „Krv u stolici jedan je od češćih simptoma raka debelog creva kod starijih pacijenata – manje kod mlađih pacijenata“, kaže dr Ligresti.

Zašto rak debelog creva može izazvati krv u stolici? „Kako se prekancerozni polipi, takođe poznati kao adenomi, povećavaju i postaju sve abnormalniji i mogu napredovati do raka, potrebna im je povećano snabdevanje krvlju“, objašnjava gastroenterolog dr Bruks Keš, „Budući da su adenomatozna i kancerogena tkiva nezrela i abnormalna u smislu njihove ćelijske strukture u odnosu na normalno tkivo debelog creva, krvni sudovi koji snabdevaju te lezije takođe su abnormalne i sklonije su curenju krvi što može biti vidljivo u pokretima creva“.

Takođe, krv u stolici nije uvek vidljiva. ‘Može rezultirati tamnom stolicom, ali mala količina krvi moći će se otkriti samo posebnim testovima stolice koji otkrivaju vrlo male količine krvi’, kaže dr Bilčik. U trenutku kad neko primeti krv u stolici, to možda više neće biti ‘rani simptom’ raka debelog creva. ‘Krv u stolici je relativno kasni znak kolorektalnog karcinoma i ne pojavljuje se kod svakog pacijenta’, kaže dr Keš.

Primećivanje krvi u stolici može biti alarmantno, što je i razumljivo. Iako to može biti rani (ili kasniji) simptom raka debelog creva, ne mora biti. ‘Češće je to zbog lezija blizu dna debelog creva, kao što su hemoroidi ili male pukotine koje se nazivaju fisure’, kaže dr Ligresti, „Moglo bi da dolazi i iz urinarnog trakta ili vagine, što se ponekad može zameniti s rektalnim krvarenjem“.

Dr Bilčik kaže da je krv u stolici koja je povezana s hemoroidima obično jarko crvena. Bez obzira na to, ovaj znak ne bi trebalo ignorisati. ‘Vidljiva crvena krv u stolici poznata je kao hematohezija i nikada se ne sme zanemariti’, kaže dr Keš.

Krv u stolici jedan je od mogućih znakova raka debelog creva, ali nije jedini na koji treba obratiti pažnju. Dr Keš kaže da drugi simptomi raka debelog creva uključuju:

– Nenamerni gubitak težine

– Bolovi u stomaku

– Promena u navikama pražnjenja creva

– Znakovi koji se pojavljuju zato što se rak debelog creva širi na druge organe izvan debelog creva, poput napada s metastazama u mozgu ili preloma s metastazama na kostima

Dr Ligresti se slaže da znakovi raka debelog creva nisu uvek povezani s gastroenterologijom, objašnjavajući: „Mlađi pacijenti takođe često imaju neobjašnjivu anemiju i povezani umor. To bi moglo biti teško razlikovati od anemije zbog menstrualnih problema. Nije normalno biti anemičan“.

Takođe postoji mogućnost da uopšte nećete imati simptome. „Ljudi možda uopšte nemaju simptome, stoga je važno pregledati sve osobe starije od 45 godina, bez obzira na simptome’, kaže dr Bilčik.

„Ako primetite krv u stolici, trebalo bi da kontaktirate svog lekara i razgovarate o svojim simptomima“, kaže dr Keš, „Možda ćete morati da se podvrgnete pregledu debelog creva poznatom kao kolonoskopija“. Kolonoskopija se koristi za otkrivanje raka debelog creva i drugih uzroka krvi u stolici. „Ako se prekancerozni polip pronađe tokom kolonoskopije, često se može ukloniti, kao i neki kolorektalni karcinomi, zavisno od njihove veličine i lokacije“, objašnjava dr Keš.

Dr Bilčik kaže da je hirurško uklanjanje generalno preporučena opcija: „Najbolja šansa za izlečenje je hirurško uklanjanje. Hemoterapija, biološka terapija i terapija zračenjem često se koriste u kombinaciji s operacijom kako bi se poboljšale šanse za izlečenje. Ti se tretmani mogu dati pre ili posle operacije“.

Tokom procesa verovatno ćete imati veliki tim stručnjaka koji će vam pomoći da postignete najbolje rezultate. ‘Rak debelog creva najbolje leči tim lekara — gastroenterologa, hirurga, onkologa i stručnjaka za zračenje’, kaže dr Ligresti.

I opet, postoje dobre vesti u vezi s prognozom raka debelog creva ako se uoči dovoljno rano. ‘Rani kolorektalni rak koji se otkrije pre nego što se proširi kroz zid debelog creva ili na druge organe ima petogodišnje preživljavanje od više od 90%’, kaže dr Keš, „Najnapredniji rak debelog creva je stadijum 4 i identifikuju se kada se rak proširi na druge organe. Rak debelog creva stadijuma 4 ima petogodišnje preživljenje manje od 15%“.

Izvor: danas.rs

Tumačenje kompletne krvne slike (KKS) za početnike

 

Kompletna krvna slika (KKS) predstavlja osnovnu laboratorijsku analizu krvi koja se radi zbog procene opšteg zdravstvenog stanja čoveka. Analize krvi jasno ukazuju na to da li postoje upalni procesi ili neka bolest u vašem organizmu i pomažu vam da brže i lakše postavite dijagnozu.

Tumačenje krvne slike za prosečnog laika nije lak poduhvat, stoga je neophodno da to rade stručna lica. Međutim, ukoliko ste se našli u situaciji da morate sami da tumačite brojke ispisane u rezultatima KKS i ne znate šta predstavljaju nerazumljive skraćenice pored brojki, savetujemo vam da pažljivo pročitate ovaj tekst i naučite koje su referentne vrednosti kompletne krvne slike i leukocitarne formule (one koja pokazuje broj leukocita – belih krvnih zrnaca koje su veoma važne za imunitet i odbranu organizma od bolesti). Šta nam govore povišeni leukociti i/ili eritrociti u krvi i na koje sve parametre u krvnoj slici treba da obratimo pažnju, proverite u velikom vodiču krvne slike.

Kompletna krvna slika (KKS) je osnovna laboratorijska analiza krvi koja se radi zbog procene opšteg zdravstvenog stanja i otkrivanja različitih poremećaja poput: anemija, infekcija, virusnih oboljenja, stanja uhranjenosti organizma i izloženosti otrovnim materijama. Ovom analizom krvi dobija se uvid u broj i kvalitet eritrocita, trombocita i leukocita.
ERITROCITI u krvi (Er)

Eritrociti ili crvena krvna zrnca su krvne ćelije koje sadrže hemoglobin i učestvuju u prenosu kiseonika i ugljen dioksida u organizmu.

Referentne vrednosti eritrocita:

M 4,5 – 6,3 x 10 na 12/l
Ž 4,2 – 5,4 x 10 na 12/l

Šta ako imam povećan broj eritrocita?

Povišeni eritrociti: dehidratacija, policitemija (retko oboljenje)

Šta ako imam smanjen broj eritrocita?

Smanjen broj eritrocita: jedan od pokazatelja anemije zajedno sa hematokritom, hemoglobinom i eritrocitnim konstantama.

LEUKOCITI u krvi (Le)

Leukociti ili bela krvna zrnca stvaraju se u koštanoj srži i imaju ulogu u zaštiti organizma od infekcije, pri čemu svaka određena populacija leukocita (ima ih 5) ima posebnu funkciju, što se vidi u leukocitarnoj formuli koja se radi nezavisno od krvne slike, a preporučuje se kao obavezna dopuna koja upotpunjava sliku o stanju organizma.
Referentne vrednosti leukocita u krvi:

4 – 10 x 10 na 9/l

Šta ako imam povećan broj leukocita?

Povećan broj leukocita u krvi može da indikuje bakterijsku infekciju.

Šta ako imam smanjen broj leukocita?

Smanjen broj leukocita u krvi može da znači da postoji sumnja u sledeće bolesti: leukocitoza, virusno oboljenje, kod hemioterapije, primene nekih lekova.

HEMOGLOBIN (Hb)

Hemoglobin je sastojak eritrocita i predstavlja proteinski kompleks koji prenosi kiseonik iz pluća u tkiva i ugljen dioksid iz tkiva nazad u pluća.

Referentne vrednosti hemoglobina:

M 140 – 180 g/l
Ž 120 – 160 g /l

Smanjen broj hemoglobina: anemija (gleda se stanje eritrocita, hemoglobina i gvožđa)

HEMATOKRIT (Htc)

Hematokrit predstavlja volumen eritrocita u jedinici pune krvi.

Referentne vrednosti hematokrita:

M 0,40 – 0,50 L/l
Ž 0,35 – 0,48 L/l

Povećan broj hematokrita: policitemija rubra vera (retka bolest čiji je uzrok nepoznat, a javlja se uglavnom kod starijih osoba)

Smanjen broj hematokrita: dehidratacija, anemija

TROMBOCITI u krvi (Tr)

Trombociti su krvne pločice koje imaju ulogu u hemostazi i zgrušavanju krvi.

Referentne vrednosti tromobocita:

150 – 400 x 10 na 9/l

Šta ako imam povećan broj trombocita?

Povećan broj trombocita: tromboza (spontano zgrušavanje krvi)

Šta ako imam smanjen broj trombocita?

Smanjen broj: autoimuna oboljenja, spontana tačkasta krvarenja, kod primene citostatika, posle transfuzije krvi.

ERITROCITNE KONSTANTE

U okviru kompletne krvne slike rade se i takozvane eritocitne konstante koje daju informaciju o kvalitetu eritrocita.

MCV (mean cell volume) – veličina eritrocita
MCH (mean cell hemoglobin) – prosečna količina hemoglobina u eritrocitu
MCHC (mean cell hemoglobin concentration) – prosečna koncentracija hemoglobina u eritrocitu
RDW (red cell distribution width) – raspodela eritrocita po volumenu

TROMBOCITNE KONSTANTE

Trombocitne konstante daju informaciju o morfološkim osobinama trombocita, o njihovom volumenu, veličini.

MPV (mean platelet volume) – raspodela trombocita po volumenu
PDW (platelet distribution width) – prosečni volumen trombocita

SEDIMENTACIJA (SE)

Sedimentecija eritrocita ne ulazi direktno u sastav KKS, ali se preporučuje i uglavnom obavlja pri hematološkim analizama jer ukazuje na moguće postojanje bolesti i prati se pri svim oboljenjima. Ova vrednost predstavlje brzinu kojom se eritrociti talože na dno uspravno postavljene epruvete. Normalna brzina SE isključuje postojanje bolesti, dok je ubrzana indikator za dalja ispitivanja.

Referentne vrednosti:

M (20 – 50 god.) 3 – 13 mm/h
M (više od 50 god.) 2 – 23 mm/h
Ž (20 – 50 god.) 4 – 24 mm/h
Ž (više od 50 god) 5 – 28 mm/h

Povećanje: u slučaju postojanja infekcije

Leukocitarna formula

Leukocitarna formula, odnosno diferencijalna krvna slika podrazumeva broj pojedinačnih grupa, tj. ćelija leukocita. Za dobru laboratorijsku analizu neophodno je uraditi i leukocitarnu formulu zajedno sa krvnom slikom. Postoje tri glavne vrste leukocita: granulociti (neutrofilni, bazofilni i eozinofilni), monociti i limfociti.
Neutrofilni granulociti

Neutrofilni granulociti zajedno sa monocitima čine osnovu odbrambenog sistema u organizmu.

Referentne vrednosti:

40 – 75%

Povećan broj (neutrofilija): bakterijske infekcije, traume, opekotine, upale, infarkt. Značajno su povišeni kod leukemije i proširenih malignih bolesti.

Smanjen broj (neutropenija): virusne infekcije, bruceloza, tuberkuloza, reumatoidni artritis, poremećaji koštane srži, manjak vitamina B12.

Limfociti u krvi

Limfociti proizvode antitela i učestvuju u odbrani od virusa.

Referentne vrednosti limfocita:

20 – 45%

Povećan broj limfocita (limfocitoza): virusne infekcije (Epstein barr virus, citomegalovirus, rubeola), toksoplazmoza, bruceloza.

Smanjen broj limfocita (limfopenija): kod lečenja kortikosteroidima, infiltracija koštane srži, AIDS, kod primenjivanja radioterapije i hemioterapije.

Eozinofilni granulociti

Eozinofilni granulociti učestvuju u odbrani od alergijskih agenasa i parazitarnih infekcija.

Referentne vrednosti:

2 – 4%

Povećan broj (eozinofilija): astma, alergije, urtikarija, ekcemi, zračenje, kod oporavka od infekcije. Eozinofilija-mijalgija je sindrom koji se sastoji od bolova u mišićima i zglobovima, povišene temperature, osipa po koži, oticanja ruku i intenzivne eozinofilije.

Monociti

Monociti su najkrupnije ćelije krvi i glavna funkcija im je fagocitoza (deluju kao „usisavači“ izumrlih ćelija)

Referentne vrednosti monocita:

2 – 10%

Povećan broj monocita (monocitoza): akutne i hronične infekcije, maligne bolesti.

Bazofilni granulociti

Bazofilni granulociti su najmanje zastupljena populacija leukocita i učestvuju u alergijskom odgovoru organizma.

Referentne vrednosti:

0 – 1%

Povećan broj (bazofilija): virusne infekcije, urtikarija, miksedemi, nakon hemolize i odstranjenja slezine.

Referentne vrednosti se odnose na odrasle osobe, prenosi centarzdravlja.hr.

Industrija falsifikovanih lekova, najbrže rastuća kriminalna delatnost na svetu

Prema podacima Interpola, globalna ilegalna industrija lažnih lekova najbrže je rastuća kriminalna delatnost na svetu sa ogromnom zaradom, i bez ograničenja u pogledu tipa lekova i mesta falsifikovanja. Prema procenama, ova industrija godišnje obrne od 75 do čak 200 milijardi dolara, čineći je "uspešnijom" od trgovine klasičnim narkoticima. Posledice su katastrofalne: 700.000 mrtvih godišnje.

Davno je povodljivi Don Zaluči (inače baziran na stvarnom, legendarnom mafijašu – kralju Detroita Džozefu Zeriliju – saradniku Al Kaponea lično) ubeđivao velikog Korleonea da podrži trgovinu narkoticima od strane mafije. Kum se opirao, smatrajući da su kocka, alkohol, čak i prostitucija – osnovne oblasti delovanja Koza nostre, i da tako treba i da ostane, piše rts.rs.

Pitam se, je li na nekom tajnom sastanku neke savremene mafijaške „Komisije“ najmoćnijih porodica, poput one imitirane u Kopolinom klasiku, postavljeno pitanje da li se treba baviti falsifikovanim iliti lažnim lekovima? I možda je neki drugi, stari a stvarni, i nepoznati nam Kum, razmišljao o rizicima, ne samo na operativnom već dubljem, čak i moralnom nivou – računajući broj žrtava takve delatnosti?

Da bi konačno rekao… ne.

Najgori zajednički sadržalac

A šta su uopšte lažni lekovi i zašto su toliko opasni?

Svi falsifikovani medikamenti predstavljaju ogroman rizik po zdravlje, sve do nivoa pretnje po sam život zbog njihovog objedinjujućeg imenitelja – niskog kvaliteta proizvoda. Oni koji nelegalno spravljaju ove tablete, ali i sirupe, kreme, čak i injekcione pen-ove i vakcine, očigledno nisu zainteresovani za bilo kakvo obezbeđenje njihovog kvaliteta, a kamoli bezbednosti, niti ih brine inspekcija nadležnog ministarstva.

U nekim slučajevima, istražitelji su otkrili da su ovi ilegalni proizvodi čak i sadržali ispravne aktivne sastojke, naročito one baš jeftine, ali da nije postojala homogena distribucija supstance među različitim dozama, koja se može postići samo sofisticiranom i skupocenom opremom u velikim proizvodnim pogonima pravih farmaceutskih fabrika.

Stoga je moguće naći u jednoj tableti zanemarljivu i neefikasanu dozu ključne supstance – na primer opioidnog analgetika oksikontina, moćnog leka protiv bolova – a u drugoj dvostruku i potencijalno letalnu dozu. To je, na primer, uzrok drastičnog porasta broja predoziranja u SAD u poslednjih nekoliko godina – i do preko 100.000 mrtvih godišnje.

Štaviše, falsifikatori dodaju u lažne lekove protiv bolova, koji se izdaju na recept izuzetno efikasan anestetik fentanil, 50-100 puta jači od heroina! Time izazivaju skoro pa instant zavisnost na opioide navučenih pacijenata, ali i verovatnoću da ih ubiju na mestu. Svestan rizik, jer ionako ima još 2,5 miliona drugih mušterija samo u SAD – kojima treba to isto.

Još više zabrinjavaju situacije pronalaženja pravih otrova koji imitiraju izgled pravih sastojaka, kao što je mišomor, teški metali, boja za puteve, vosak za pod, prah cigle – supstance koje niko pri zdravoj pameti ne bi stavio u usta. A koje se koriste prosto jer konzistencijom ili bojom podsećaju na neki od elemenata pravog leka.

Ali taj pacijent ne zna šta pije, i u tome je suština problema.

Mikrobiološka onečišćenja – to jest na te proizvode usput nakačene kojekakve bakterije i virusi, i drugi patogeni koji se pokupe u izrazito nesterilnim podrumskim laboratorijama i drugim šupama i rupama u kojima se isti spravljaju – da ne pominjemo. Zaražavanja raznim boleštinama, oštećenja bubrega, jetre, srčani udari i alergijske reakcije, pa čak i stanja kome, i konačno – smrt, samo su neke od učestalih i širom sveta svakodnevno evidentiranih neželjenih reakcija ovakvih „lekova“. Koji ne da ne leče, već upravo suprotno – razboljevaju, i privremeno ili trajno ugrožavaju zdravlje konzumenata, sve do mogućeg, i uopšte ne tako retkog letalnog ishoda.

Svaki suvišni procenat

Iako su statistički podaci o nivou zastupljenosti falsifikovanih lekova na globalnom nivou promenljivi i blago rečeno diskutabilni, postoji relativno opšta saglasnost, poreklom od Svetske zdravstvene organizacije, o tome da taj procenat varira između 10-15% svetskog farmaceutskog tržišta u vrednosti. Što je nezamislivo mnogo. U nekim regijama sveta, ili pak pojedinačnim zemljama – naročito u podsaharskoj Africi, jugoistočnoj Aziji i centralnoj Americi – taj procenat ide i do 20, čak i preko 30 procenata celokupnog tržišta lekova!

Čak i u razvijenim zemljama sa uređenim sistemima, nabavke i distribucije lekova – u koje se ubraja i naša, gde je procenat paušalno određen na do 1% – kada se preračuna u oko 180-190 miliona evra od skoro 2 milijarde godišnjeg prometa svih medikamenata, to već dobija sasvim novu perspektivu, zar ne?

Uz to, i što je neuporedivo važnije od statistike, je mogućnost da jedna mala količina lažnih lekova koja se pojavi na tržištu može da se pretvoriti u katastrofu po javno zdravlje, kao u slučaju falsifikovanog sirupa za kašalj koji je prema izveštajima SZO širom sveta – uglavnom istočnoj Africi i na Bliskom Istoku – ubio više stotina ljudi, najviše dečice do pet godina starosti u poslednjih godinu i po dana.

Svi raspoloživi pokazatelji pokazuju jasno da je učestalost problema sve veća. Visoka zarada (npr. jedna bočica antikancerogenog proizvoda može da košta više hiljada evra) i niske kazne u poređenju sa drugim nelegalnim aktivnostima, privlače kriminalne organizacije ka farmaceutskom tržištu poput noćnih leptira svetlu.
Ističemo od početka italijansku (farmaceutsku) mafiju, ali se u suštini najveći proizvođači ovakvih kvazilekova nalaze u Indiji, Kini, Pakistanu, Meksiku, čak i Severnoj Koreji! Koristeći mreže distribucije razrađene za klasične droge, oni uspevaju da plasiraju svoje proizvode na ciljana, najlukrativnija tržišta zapadne i severne Evrope, SAD, Australije, Japana, Južne Koreje… Ali se ne libe ni da za marginalnu zaradu preplave i cele kontinente poput afričkog i južnoameričkog jeftinim antibioticima – koji uz to ni ne deluju.

Činjenice koje nam dolazi iz relevantnih izvora, kao što su SZO, Savet Evrope, Evropska komisija, Svetska trgovinska organizacija i većeg broja drugih međunarodnih organizacija i tela koje se delimično ili potpuno bave ovom problematikom, kao i samih farmaceutskih kuća i njihovih asocijacija, su malo je reći zabrinjavajuće – a više alarmantne i šokantne. U doba kada smo posle pandemije desenzitivisani na svake brojke, pa i one o smrtnim slučajevima, brojka od 700.000 smrtnih slučajeva zbog lažnih lekova ipak mora nešto da znači.

Još da naglasim kako su većina tih žrtava deca – koja ama baš ništa nisu bila kriva, niti su sama nabavljala lek, već je on do njih došao kao navodno spasonosna terapija za malariju, sidu, tuberkulozu, žutu groznicu… i nije ih spasio.

Najbrže rastuća kriminalna delatnost na svetu

Prema podacima Interpola u pitanju je najbrže rastuća kriminalna delatnost na svetu sa ogromnom zaradom, i bez ograničenja u pogledu tipa lekova i mesta falsifikovanja. Globalna ilegalna industrija lažnih lekova prema procenama pomenutih tela godišnje obrne od 75 do čak 200 milijardi dolara, čineći je „uspešnijom“ od trgovine klasičnim narkoticima.

Čak do 96% lekova koji se prodaju preko neregistrovanih sajtova su falsifikovani, a prema podacima SZO svaki drugi lek koji se proda onlajn je lažan, čak i u zemljama gde je taj promet dozvoljen. Očigledno je da pacijenti koji tako nabavljaju medicinske proizvode to čine ulazeći u nepotreban rizik po zdravlje. Ali, to se još koliko-toliko može kontrolisati, naročito u zemljama kao što je naša – gde je promet lekova preko interneta zabranjen. Pa je stoga i poruka jednostavna i jasna: ne kupujte lek bilo gde osim u fizičkoj apoteci.

Ipak, kriminalne mreže, prave zločinačke organizacije koje deluju ne samo preko nacionalnih granica već čitavih kontinenata, sada čine nešto mnogo opasnije: prepoznajući veliku zaradu koja se krije u skupim lekovima, napadaju i legalne lance distribucije – veleprodaje i apoteke.

Šta se falsifikuje

Ali, koji se to lekovi uopšte krivotvore?

Najjednostavniji odgovor je… svi. Skoro da nema poznatijeg leka, ili terapijske grupe koja u ovom ili onom trenutku, negde na planeti bar jednom nije falsifikovana. Naravno, postoje favoriti i trendovi. Pre svega, diktirani potražnjom i platežnom moći mušterija. Drastične su i razlike u zonama interesa. U Africi će se češće falsifikovati lekovi protiv HIV infekcije ili malarije, dok će u razvijenim zemljama, gde su takve bolesti retke, fokus biti na nekim drugim, manje esencijalnim ali itekako poznatim proizvodima.

Delovaće pomalo smešno, ali jedan od glavnih faktora neprolazne popularnosti konkretne grupe preparata na ilegalnom onlajn tržištu lažnih lekova… je stid. Stid da se uđe u apoteku i pita za konkretan tip proizvoda, i istrpi eventualni pogled najčešće žene za recepturom – farmaceutkinje ili tehničarke. Zato je lakše i manja sramota kupiti to preko interneta.

Rezultat svega navedenog je da su najčešći „brendovi“ koji se mogu nabaviti preko ilegalnih kanala distribucije dugo godina u razvijenim državama bili lekovi za lečenje erektilne disfunkcije, odnosno mušku potenciju, poput sildenafila (Viagra©) i tadalafila (Cialis©) – odnosno njihove generičke paralele poput indijske Kamagre i bezbroj drugih. Njih čak možemo otkriti kako se reklamiraju i po banderama u svakom većem mestu u Srbiji.

Često su prisutni u ilegalnom prometu i oni lekovi za koje je na mnogim tržištima upotreba ograničena– odnosno izdaju se isključivo preko recepta koji nije lako dobaviti. To su pre svega raznorazni psihoaktivni proizvodi – preparati za smirenje, antidepresivi i moćni opioidni lekovi protiv bolova. Kao i naravno, pravi lekovi za hemijski potpomognuto mršavljenje – naročito u poslednje vreme preko društvenih mreža i od poznatih ličnosti besomučno reklamirani semaglutid (Ozempic©).

Krize poput nedavne pandemije KOVID-19 generišu privremene potrebe tržišta za različitim lekovima, kao što je na primer i dalje popularni ivermektin – za kojeg nikada nije dokazana efikasnost protiv SARS-KoV-2 virusa. A čak su se tokom pika interesovanja za imunizaciju pojavile i lažne vakcine protiv korone!

Lažni dijetetski suplementi su novi trend u ovoj oblasti, što praktično znači da kriminalci koriste ove manje regulisane proizvode kao nosače za aktivne sastojke iz lekova, ili kao alternativu za skuplje lekove.

Imajući u vidu porast broja falsifikovanih lekova u Evropi ali i regionu, kao i zabrinjavajući trend da se umesto dosada najčešćeg falsifikovanja rekreativnih lekova („lyfestyle medicines“), kao što su pomenuti proizvodi za erektilnu disfunkciju i mršavljenje, anabolički steroidi ili preparati za rast kose, sve češće krivotvore lekovi za životno ugrožavajuća stanja i bolesti („life saving medicines“), npr. Antineoplastici, lekovi protiv raka, zatim lekovi za imunološke poremećaje, retke bolesti i hronična stanja poput dijabetesa i kardiovaskularnih problema, jasno je jedno. Da se svi akteri zdravstvenog sistema – od farmaceuta i drugog osoblja u apotekama, lekara svih mogućih praksi i drugi nadležni organi – sa ovim problemom moraju suočiti što radikalnije, kako kroz zakonske odredbe tako i u pogledu radu na terenu, počev od svesti da problem postoji. I u našem dvorištu.

Konačno, neophodno je podizanje i odgovornosti kod opšte javnosti o opasnosti od falsifikovanih lekova. Pre svega ponavljanjem činjenice da se nabavkom lekova izvan legalnog distributivnog lanca, odnosno apoteka, višestruko uvećava rizik od prisustva ovakvih proizvoda na tržištu – jer gde ima potražnje biće i ponude. Ali i da time raste i rizik samih pacijenata da postanu ne samo žrtve prevare, već i bukvalne žrtve trovanja ili nelečene bolesti.

Uže gledano, falsifikovanje lekova i onlajn trgovina lekovima su dve blisko povezane pojave koje su nedavno dostigle veoma opasne razmere, posebno zbog njihovog uticaja na javno zdravlje. Bez interneta, društvenih mreža i pametnih telefona, trgovina lažnim lekovima se nikada ne bi proširila do te mere u poslednjih nekoliko godina, naročito u razvijenim zemljama – ali i u Srbiji.

Onlajn mafija

Korišćenje interneta i pratećih onlajn rešenja za laku i diskretnu komunikaciju omogućava pravim pravcatim lokalnim kriminalcima, ali i članovima organizovanih kriminalnih mreža da prodaju potencijalno opasne proizvode u velikim količinama, i to direktno kupcima, a zaobilazeći sve uobičajene i sigurne kanale distribucije.

Osim toga, nije lako pozabaviti se onlajn tržištem falsifikovanih lekova zbog tehničkih i pravosudnih problema: na primer, oni koji vode ovakvu „trgovinu“ dovoljno su pametni da redovno sami obaraju sajtove, ili pak deluju preko društvenih mreža, zatvorenih grupa za komunikaciju na Viber-u, WhatsApp-u, Telegram-u, pa čak na skrivenom, tajnom delu interneta – dubokoj mreži Deepweb ili mračnom internetu Darknet. Sve kako bi se izbegli pokretanje istražnih i krivičnih postupaka policije i tužilaštva.

Rizici vezani za ovo ilegalno tržište su još veći danas, jer izgleda da kupci, odnosno pacijenti, potcenjuju opasnost. Procenjuje se da se više od dva miliona Evropljana svaki dan oslanja na samomedikaciju i posetu sajtovima i forumima na kojima naručuju lekove ne pitajući pre toga nikoga za profesionalno mišljenje.

Kontrola ove, uslovno rečeno paralelne mreže, skoro je pa nemoguća zbog njene neverovatne dinamike i upravo je to pravac novih razvoja kako ilegalne trgovine uopšte, ali sve više, trgovine lekovima ili nečim što na lekove podseća. Mogućnost da kupite najrazličitije proizvode „ispale iz kamiona“, odnosno kradenu, švercovanu, ili mimo poreskih kontrolora proizvedenu i distribuiranu robu, po naravno značajno nižim cenama od zvaničnih mesta prodaje uključujući i apoteke, eksplodirala je u poslednje vreme na društvenim mrežama.

Izgleda da su vremena šanera koji robu valjaju iz gepeka ili stanova na periferiji prošla. Ovo novo doba im naravno pogoduje, i pitanje je kada će i kako uopšte bilo koja država ili međunarodna zajednica moći da stane na put ovom sivom tržištu, odnosno sajtovima, stranicama i postovima koji se pojave kao pečurke posle kiše, i isto tako nestanu prema potrebi. A sve na plodnom tlu i za promet lekova na crno, od kojih su većina falsifikati.

Štaviše, nova filozofija koja se propagira od prošle godine, naročito iz Italije, zemlje odakle dolazi veliki broj kradenih lekova, jeste da sve lekove koji makar i na kratko izađu iz legalnog lanca snabdevanja – treba smatrati falsifikatima. Zašto?

Pa, pre svega, jer se ne zna na koji način su čuvani, naročito ako se radi o proizvodima za koje je neophodan takozvani „hladni lanac“, odnosno da se konstantno čuvaju na temperaturi od recimo 2-8°C. Čak i za druge lekove koji se mogu da se drže na sobnoj temperaturi nema garancije da nisu bili izloženi Suncu, vlazi, pali na pod… i da se tako razvio neki nusproizvod, potencijalno toksičan a svakako nepoznat i neželjen. Odnosno najprostije: ti lekovi su lažni jer je lažirano njihovo poreklo, i to je više nego dovoljno. Stoga tako i pojam „švercovanog“ leka treba da ode u prošlost.

Ponuda koja mora da se odbije

I za sam kraj – par sočnih primera kako to deluje naslovna „prava“ farmakomafija.

Jedan od ključnih slučajeva koji je pokazao vunerabilnost zdravstvenog sistema konkretno u EU, a posebno kompleksnog modela nabavke lekova sa većim brojem aktera koje je teško kontrolisati, jeste takozvana „Operacija Vulkan“, poznata i kao „Slučaj Herceptin“, koji je započet 2014. godine sa istragom koja se razvlači evo već desetu godinu.

Ovaj slučaj je pokrenut nakon upozorenja od strane medicinskih sestara na odeljenjima onkoloških instituta i bolnica u Nemačkoj. One su primetile dve stvari. Najpre, kako pacijentkinje posle hemoterapije nakon odstranjivanja dojke zbog kancera ne dobijaju uobičajene nuspojave. A onda i kako su gumeni čepovi na bočicama iz kojih su izvlačile lek – Herceptin© (trastuzumab) za infuziju – već bušeni, pa su rupice nevešto maskirane lepkom i lakom za nokte.

Ispostavilo se da su bočice i pakovanja ukradene iz bolnica u Italiji, ponovo korišćene, odnosno falsifikovane tako što su punjene običnom vodom, i iznova uvedene u legalni lanac snabdevanja odnosno u bolničke apoteke drugih zemalja. Lekovi su bili praćeni i lažnim dokumentima od strane nekih neovlašćenih ali čak i potpuno autorizovanih veleprodaja – saučesnika u kriminalnoj šemi.

Zaplene falsifikovanih bočica su sprovedene od strane nadležnih u Nemačkoj, Finskoj i Velikoj Britaniji, a dokazana je distribucija ovog falsifikovanog leka i u drugim državama Unije. Nakon temeljne istrage od strane italijanske policije i Agencije za lekove AIFA, identifikovani su dodatni lekovi koji su ukradeni u Italiji i takođe kasnije uvođeni u bolnice u drugim državama, opet uz odgovarajuću, ali falsifikovanu dokumentaciju o kvalitetu i autentičnosti. A sve to je činila kriminalna organizacija povezana sa moćnom italijanskom mafijom iz regiona Napulja – Kamorom.

U leto 2015. godine, u organizovanoj akciji na 8 lokacija širom Italije uhapšeno je 60 ljudi, a krađe lekova iz bolnica, kojih je bilo i do 3 nedeljno pre toga, efektivno su zaustavljene na duži period.

Važno je napomenuti kako je ceo ovaj proces, koji zbog svoje složenosti izuzetno otežava posao tužilaštu i sudovima, omogućen kroz saučestvovanje više kompanija i organizacija koje su imale formalna sedišta na Kipru, u Mađarskoj, Letoniji, Rumuniji, Slovačkoj, Sloveniji i Grčkoj. One su izdavale lažne fakture kako bi se realizovala prodaja ukradenih lekova od strane ovlašćenih veleprodaja iz Italije i sa Malte. Te veleprodaje, odnosno brokeri lekova, potom su izvozili ove proizvode na druga tržišta EU. Komplikovano, zar ne?

Daleko se došlo od kurpulentnog, besprizornog čoveka u belom odelu koji reketira bakalnice iz Kuma 2…

Mnogo friškiji slučaj desio se prošle, 2023. godine, kada su italijanski karabinjeri specijalizovani za upravo farmaceutske zločine, otkrili logističku bazu kriminalne grupe koja je delovala iz mini-države San Marina. Istražitelji su identifikovali podzemnu laboratoriju u zabačenom selu, namenjenu za proizvodnju, obeležavanje i pakovanje doping proizvoda koji se koriste u teretanama ali i na sportskim takmičenjima.

Policija je zaplenila velike količine doping supstanci u obliku bočica, tableta, kapsula, boca i ambalaže, sve namenjene prodaji u Italiji, kao i oko 180.000 evra u gotovini. Osumnjičeni je navodno uvezao čisti Nandronol, anabolički steroid klasifikovan kao narkotik u Italiji, a njegove rute trgovine protezale su se širom Evrope pa sve do Kine.

A ovakvih slučajeva ima svake godine, i sve više.

U zaključku, ako već nemate tu nesreću da živite u nekog ubogoj sredini gde igrate farmakološki ruski rulet jer je svaki treći lek lažan, a vi nemate izbora pa ih kupujete na pijacama ili vam stižu kao preusmerena „humanitarna“ pomoć, prosto – nemojte. Nemojte kupovati lekove preko interneta. Nema tog popusta, dostupnosti ili stida koji je vredan vašeg zdravlja, a možda i samog života. Budite jači od tog iskušenja, a pre svega pametniji.

„Ne budite budala koja pleše na koncima u rukama moćnika.“

Izvor: n1info.rs

Signali koji tokom noći upućuju na visok holesterol

Ako ovo osetite tokom noći, to može biti znak da se holesterol nakupio u vašim arterijama.

Glavni temelj rizika za razvoj bolesti srca i krvnih sudova jeste upravo povišen holesterol. Neki simptomi mogu da se jave u prilično ranoj fazi, odnosno nakon što masnoća na zidu arterije tek počne da se nakuplja, a po rečima lekara, prvi znaci ovog stanja javljaju se uglavnom noću.

Nakupljanje masnoće u arterijama uslovljeno je izbegavanjem lečenja visokog nivoa holesterola. Pored toga, javlja se manji protok krvi u krvnim sudovima, piše Express.co.uk.

Doktor Adam Stejten objašnjava da to znači da mišići i tkiva u telu nemaju dovoljno dobro snabdevanje krvlju, što veoma lako može dovesti do stanja poznatog kao bolest perifernih arterija, prenosi City Magazine.

“To je isti proces koji dovodi do srčanog i moždanog udara, ali sa ovim stanjem prvenstveno su zahvaćene arterije na nogama, a ređe u rukama”, dodaje Stejten.

Prema izveštajima sa Klinvlendske klinike, prvi simptomi visokog holesterola kod bolesti perifernih arterija najčešće su bol, grčevi i nelagodnost u nogama, a najčešće se javljaju noću, ometajući san obolele osobe.

Izbegavajte ove vežbe ako imate visok pritisak

Fizička aktivnost je važna. Međutim, određena zdravstvena stanja, poput hipertenzije, mogu učiniti neke oblike vežbanja opasnima.

Hipertenzija ili visok krvni pritisak pogađa milione ljudi širom sveta i predstavlja značajan rizik za zdravlje kardiovaskularnog sistema ako se ne kontroliše.

Iako se vežbanje često predstavlja kao ključna komponenta u lečenju hipertenzije, nisu svi oblici fizičke aktivnosti sigurni za osobe s ovim stanjem.

Personalni trener, Endrju Vajt, upozorio je na tri vrste vežbe koje bi osobe s visokim krvnim pritiskom trebale da izbegavaju.

1. Dizanje tegova

Za većinu ljudi, dizanje tegova može biti izvrstan način za izgradnju mišića i održavanje forme. Međutim, ako se borimo s hipertenzijom, najbolje je da se klonimo tegova.
"Podizanje tegova može uzrokovati značajno povećanje krvnog pritiska tokom dizanja", kaže Vajt za SheFinds.

Intenzivno naprezanje i mišićna kontrakcija, uključeni u ove vežbe, mogu dramatično da povećaju vaskularni otpor, prisiljavajući srce da radi jače kako bi pumpalo krv. Za osobe s hipertenzijom, ti trenutni skokovi krvnog pritiska mogu biti opasni.

2. Izometrijske vežbe

Izometrijske vežbe, kao što su plank ili sedenje uza zid, mogu se činiti bezopasnima, ali prema Vajtu mogle bi da predstavljaju rizik za ljude s hipertenzijom.

"Ove vežbe mogu uzrokovati stalni porast krvnog pritiska tokom trajanja vežbe", objasnio je.

Tokom izometrijskih držanja ograničava se protok krvi, što dovodi do povišenog krvnog pritiska i predstavlja rizik za one koji već imaju problema s regulacijom pritiska.

3. Naporni sportovi

Ako smo zabrinuti zbog visokog pritiska, trebali bismo da izbegavamo takmičarske sportove, powerlifting i intenzivne sprinteve.

"Ove naporne aktivnosti mogu dovesti do naglog porasta otkucaja srca i krvnog pritiska, što može biti opasno za nekoga s hipertenzijom", upozorava White.

Opterećenje kardiovaskularnog sistema tokom ovih aktivnosti može predstavljati značajan rizik za osobe s visokim krvnim pritiskom.

Dakle, iako je vežbanje važno za upravljanje hipertenzijom, određene aktivnosti mogu predstavljati ozbiljne rizike za pojedince s ovim stanjem.

Umesto učestvovanja u ovim potencijalno opasnim vežbama, osobe s hipertenzijom mogu da se usredsrede na vežbe koje pružaju kardiovaskularne prednosti bez ekstremnog opterećenja kao što su joga, pilates ili lagani trening otpora.

Izvor: b92.net

Zavisnost od kapi za nos – lekar nam je objasnio koliko može da bude opasna

Kapi za nos su nezamenljive u tretiranju simptoma prehlade, ali mnogi ne uzimaju u obzir upozorenje da se smeju koristiti samo nekoliko dana. Specijalista otorinolaringologije, Vladan Šubarević je objasnio kada dolazi do zavisnosti od kapi za nos i koliko ona može da bude opasna.

„Oboljenje Rhinits medicamentosa koje se u praksi ogleda kao zavisnost od upotrebe vazonkstriktornih kapi ili sprejeva za nos je sve češće, pre svega u mlađoj i srednjoj populaciji ljudi i učestalost pojavljivanja se kreće od 1 do 9%, što je jako veliki broj“, priča doktor Šubarević.

U pitanju su, kako kaže, hronične upalne promene nosne sluznice izazvane preteranim korišćenjem nazalnih vazokonstriktornih kapi ili sprejeva.

„Treba ih koristiti selektivno, samo u određenim situacijama i, poželjno, po savetu lekara. Svakako je savet da se koriste modernije generacije lekova na bazi imidazolina, koji su mnogo bezbedniji i efikasniji i mnogo ređe izazivaju medikamentozni rinitis. Stariji nazalni dekongestanti su uglavnom derivati na bazi efedrina i oni su relativno brzo pacijenta vodili ka medikamentoznom rinitisu i bolesti zavisnosti, ponekad već nakon desetak dana svakodnevne upotrebe“, ističe doktor.

Kako se stvara zavisnost od kapi za nos?

„Uzroci ove pojave su realna potreba ljudi koji imaju probleme sa disanjem na nos izazvane različitim oboljenima, od kojih su najčešća alergijski i vazomotorni rinitis, ponavljani akutni rinitisi (kijavice), devijacija nosnog septuma, nosni polipi, ali i velika efikasnost nazalnih dekongestiva da brzo daju efekat i olakšaju tegobe. Zbog toga se ljudi veoma lako odlučuju da koriste ove preparate“, objašnjava dr Šubarević.

Problem nastaje kad ljudi često i predugo koriste nazalne dekongestive, što vodi do obrnutog efekta.

„Periodi poboljšanja disanja na nos su sve kraći, a između toga dolazi do još težeg disanja na nos, što je opet razlog da se dekongestivi koriste sve više i sve češće i tako se ulazi u začarani krug. Razlog za to su hronične promene koje se razvijaju u sluznici nosa kod zloupotrebe dekongestiva. Vidljivi rezultat je upadljivi otok kompletne nosne sluznice, koji u značajnoj meri smanjuje prostor za disanje, ali se slabi i nazocilijarna funkcija, koja je od velike važnosti za funkciju nosa.“

Opasne posledice – od atrofije sluznice do ivice depresije

„Pacijenti sa medikamentoznim rinitisom navode često ili stalno otežano disanje sa povremenim naletima sekrecije, što takođe vodi u hronično disanje na usta, suvoću u ustima i hrkanje. Ove tegobe nagone pacijenta da sve češće koriste ove preparate i u praksi sam nailazio na pacijente koji su koristili jednu bočicu spreja dnevno, a pojedini su išli dotle da bočicu sa sprejom nisu ispuštali iz ruke.“

To može da izazove brojne posledice.

„Tokom vremena sluznica nosa može da ode u atrofiju sa krastama i u nos bez ikakve funkcije. Svi pacijenti sa ovim problemom navode da im je kvalitet života značajno smanjen, a pojedini su bili na ivici depresije zbog toga“, priča doktor Šubarević.

Lečenje

Lečenje zavisnosti od kapi za nos pre svega podrazumeva da se prestane sa korišćenjem ovih preparata.

„Kao i kod svake bolesti zavisnosti, kod pacijenta mora da postoji svest o problemu i želja i volja da se problem reši. Terapija koja se koristi je uglavnom vezana za nazalne kortkosteroide i u manjoj meri antihistaminike i sprejeve morske vode sa dodatkom eukaliptusa. U ekstremnim slučajevima se rade i manje intervencije u vidu intranazalnog ubrizgavanja kortikosteroida“, kaže dr Šubarević i dodaje da je nekada je rezultat potpun i za mesec dana, a ponekad traje šest do 12 meseci ili duže.

Izvor: nova.rs

Šta se događa sa telom ako ne jedemo dovoljno povrća

 

Konzumiranje voća i povrća deo je ishrane koji niko ne bi smeo da zanemari, ali kod mnogih to često nije slučaj. Ponekad je lakše izabrati brzo dostupnu i jednostavnu hranu koju ne treba mnogo prerađivati ili samo grickati nešto da prestanete da budete gladni.

U takvim situacijama mnogi jedu opcije poput brze hrane i hrane bogate šećerima, soli i nezdravim mastima koje loše utiču na organizam, izbegavajući jedenje povrća koje je veoma korisno za celokupno zdravlje.

Grupa dijetetičara za Parade je istakla šta se dešava sa telom ako ne jedemo dovoljno povrća.

Unos vlakana je smanjen

Dijetetičarka Kara Harbstrit ističe da „preskakanje porcija povrća znači da propuštate ključne hranljive materije koje biste dobili takvom ishranom, uključujući vlakna. Konstantno nizak unos vlakana može uticati na zdravlje creva ili opšte zdravlje.“

Sa njom se složio i dijetetičar Danijel Čavez, koji tvrdi da „nedostatak povrća u ishrani implicira nedostatak vlakana, što rezultira nepravilnim pražnjenjem creva i gastrointestinalnim tegobama”.

Povećava se rizik od razvoja bolesti

Voće i povrće treba jesti svaki dan, a poželjno je jesti nekoliko različitih vrsta tokom dana. Međutim, to nije slučaj sa mnogima koji ponekad u toku dana ne pojedu ni jedno voće ili povrće.

„Nedovoljna konzumacija voća i povrća može povećati rizik od mnogih zdravstvenih stanja, uključujući kardiovaskularne bolesti, dijabetes, visok krvni pritisak i moždani udar“, kaže dijetetičarka Dženifer Hernandes.

Posledice neredovne konzumacije utiču i na imuni sistem. „Bez stalnog snabdevanja vitaminima i antioksidansima iz povrća, imuni sistem bi jedva mogao da se ‘bori’ sa šmrkanjem“, kaže dijetetičarka Kalin Tru, prenosi Parade.

Manjak energije

Zdrava i uravnotežena ishrana je ključ za dovoljan nivo energije tokom dana.

„Povrće obezbeđuje esencijalne vitamine i minerale koji pomažu da se hrana pretvori u energiju. Ako stalno preskačete povrće, mogli biste da se osećate umorno i tromo tokom celog dana, što predstavlja izazov da se koncentrišete ili održavate svakodnevne aktivnosti“, ističe Tru.

Možda ste više žedni

Dok je pijenje tečnosti i dalje najbolji način za hidrataciju, jedenje određene hrane takođe može pomoći.

Harbstreet tvrdi da povrće svojim visokim sadržajem vode doprinosi ukupnom dnevnom unosu tečnosti. Zaista možete dobiti svu potrebnu tečnost pijući vodu i druga pića, ali porcija povrća se „računa” kao vid hidratacije.

Mogu se javiti problemi sa kožom

Povrće je bogato hranljivim materijama i dobrim hranljivim materijama, tako da ne treba da čudi da je ishrana bogata povrćem dobra za kožu.

Čaves objašnjava da povrće „sadrži hranljive materije poput vitamina A i antioksidansa koji promovišu zdravu kožu. Bez dovoljno povrća može doći do suve kože, akni, prevremenog starenja i drugih problema sa kožom“, prenosi Parade.

Izvor: danas.rs

Marketing

Disclaimer I

Sve informacije na ovoj veb stranici objavljuju se u dobroj nameri i samo u opšte informativne svrhe. Veb stranica sombor.info ne daje nikakve garancije o potpunosti, pouzdanosti ili tačnosti objavljenih informacija. Svaka radnja koju preduzmete u vezi sa informacijama koje pronađete na ovoj veb stranici je na vaš sopstveni rizik i vlasnik sajta neće biti odgovoran za bilo kakve nastale gubitke i/ili štetu.

Disclaimer II

Materijal preuzet sa interneta smatra se javno dostupnim osim ako nije drugačije navedeno. U slučaju da postoji problem ili greška u vezi sa autorskim pravima na određenom materijalu, kršenje autorskih prava je učinjeno nenamerno.

Nakon predstavljanja dokaza o autorskim pravima, sporni materijal će odmah biti uklonjen sa sajta.