Dečak ili devojčica: Zabavni načini da otkrijete pol deteta

Svaki budući roditelj s uzbuđenjem iščekuje da sazna kog pola je njegova beba. Pre nego što to ne otkrijete na ultrazvuku, donosimo vam nekoliko zabavnih načina na koje možete predvideti kog pola će biti vaša beba.

Svakom budućem roditelju najvažnije je da se njegovo dete rodi zdravo, a hoće li biti devojčica ili dečak manje je važno. Ipak, uvek se s nestrpljenjem čeka lekarski pregled na kojem će se saznati pol bebe. To slatko iščekivanje može se skratiti uz sledećih devet zabavnih načina na koje i pre nego lekar to utvrdi možete saznati stiže li vam dečak ili devojčica.

Naravno, ne možemo tvrditi da su ovi pokazatelji sigurni pa pričekajte potvrdu lekara pre nego što počnete da kupujete plavu ili roze garderobu.

1. Hrana za kojom čeznete

Jede li vam se stalno slatko i zaslađena hrana vrlo verovatno nosite devojčicu. Čeznete li pak za slanom i začinjenom hranom velika je verovatnoća da ćete dobiti dečaka.

2. Jutarnje mučnine

Prolazi li vam početak trudnoće bez ili s vrlo malo jutarnjih mučnina vrlo verojatno nosite dečaka. Ako vam je pak želudac stalno uznemiren i imate jake jutarnje mučnine to možete 'zahvaliti' jednoj devojčici.

3. Oblik stomaka

Ako vam je trudnički stomak nisko, pripremite se na puno plave garderobe, a ako je stomak položen više u garderobi vašeg deteta prevladavaće roze boja.

4. Otkucaji srca

Ako je oko sedme nedelje od začeća broj otkucaja detetovog srca u minutu 140 ili više, to ukazuje da stiže devojčica, a ako su otkucaji srca ispod 140 možete se veseliti dečaku.

5. Akne

'Buktanje' bubuljica i loš ten znak su da ćete postati mama devojčice. 'Bapske priče' kažu da se akne pojavljuju jer devojčice svojim mamama kradu lepotu.

6. Veličina grudi

Ukoliko vam leva dojka izgleda veće od desne to bi moglo da ukazuje na to da ćete dobiti sina. Veća desna dojka od leve pak znači da možete očekivati devojčicu.

7. Miris belog luka

I mali test s belim lukom može vam otkriti pol deteta. Ako vam nekoliko sati nakon konzumacije miris belog luka izlazi kroz pore, biće muško. Ukoliko nema nikakvog mirisa, biće žensko.

8. Grljenje stomaka

Imate li već malu devojčicu i ona stalno grli vaš stomak, u vama raste dečak. Imate li pak sina koji stalno grli stomak, u vama raste devojčica.

9. Test s venčanim prstenom

Zavežite prsten, po mogućnosti venčani, za končić i držite ga tako da visi iznad stomaka. Ako se prsten pomera napred nazad možete se veseliti devojčici, a ako se pomera kružno, možete se radovati dečaku.

izvor:bitiroditelj.com

 

Mama posle četrdesete

Nekad dvadeset, sada već trideset – važe kao još „dobre godine“ za rađanje prvog deteta, ali šta kad i taj voz bude propušten, pa žena tek sa četrdeset konačno ima sve uslove da rodi bebu? Statističari potvrđuju da je pre četri decenije procenat žena koje su „kasnije“ rađale iznosio samo pet odsto, a sada u evropskim zemljama gotovo svaka četvrta trudnica bi se mogla nazvati starijom prvorotkom.

Zašto je došlo do pomeranja granice rađanja? Školovanje, pa posao, briga za stan i kola i pronalaženje onog „pravog“ ... i kada se sve to složi – eto četrdesetih. U 35. Ili 38. Profesionalno ostvarene još uvek mladolike, lepe žene, zdrave i psihički spremne za materinstvo, konačno su stekle sve uslove da budu majke, ali beba ne dolazi. Sa tom situacijom suočava se danas mnogo žena i uprkos ličnim nastojanjima, velikoj želji i napretku nauke ne uspevaju da zatrudne.

Pitali smo prof. Dr Miodraga Jeremića iz ordinacije „Eterna“: Zašto starije žene teže postaju majke?

Ranije se smatralo da je idealno vreme za rađanje period između 20. i 26. godine, a prema sadašnjim medicinskim stavovima gornja granica za prvu bebu je pomerena na 29 godina. Od 25. do 30. žena bi trebalo da rodi bar jedno dete a do 35. bez posledica za zdravlje može da iznese još dve trudnoćea u razmaku od dve godine. Posle 35. ciklusi bez jajne ćelije su sve češći, pa se i mogućnost začeća znatno smanjuje – upozorava doktor. Starenjem žene nepovratno gube jajne ćelije, za razliku od muškaraca kod kojih se svaka tri meseca obnavlja proizvodnja spermatozoida i to sve do 70. godine, saznajemo od našeg sagovornika. Utvrđeno je da od 16. do 43. godine sazri samo 400 do 500 jajnih ćelija i to svakog meseca po jedna. U tim procesima sazrevanja potroši se ponekad i pet-šest jajnih ćelija, ali samo jedna postaje sposobna za oplođenje. To nije kontinuiran proces, budući da s godinama sve manji broj ovih ćelija sazreva, ili uopšte ne stižu do faze zrelosti. Smanjena mogućnost začeća se ne ispoljava nikakvim vidljivim znacima.

Žena i posle 35. ima mesečne cikluse, ne oseča nikakve zdravstvene smetnje, još je puna energije, pa ipak u tim godinama samo osam do 10 odsto žena spontano zatrudni.
S prirodom se ne može igrati, ona ima svoja pravila koja se moraju poštovati ako želimo zdravo potomstvo, upozorava profesor Jeremić i savetuje ženama da rađaju dok su mlađe i zato što s godinama nepovoljni činioci iz spoljne sredine smanjuju kvalitet jajne ćelije.

Što je jajna ćelija starija, to je i veći rizik da će tokom razvoja embriona nastati anomalije zbog hromozomskih nepravilnosti – upozorava profesor Jeremić. Trudnoća posle 35. predstavlja i veći napor za organizam žene, jer osim jajnika i svi drugi organi stare, posebno srce, jetra, pluća i krvni sudovi. Povećava se i rizik od prevremenog porođaja ili prenesene trudnoće, prevremenog isticanja plodove vode i drugih komplikacija, kao što su spontani pobačaj, krvarenje, manja težina novorođenčeta ili prevremeni porođaj. Kod starijih trudnica je i gestacijski dijabetes češći, kao i povišen pritisak. Starenjem i materica gubi snagu, elastičnost svih tkiva se smanjuje, pa su i povrede i rascepi na porođaju češći. Položaj ploda u materici je često nepovoljan za rađanje i porođaj starijih žena se češće završava carskim rezom.

Zašto veštačko oplođenje ne daje rezultate kod svih žena? Teško je imitirati prirodu, kaže dr Jeremić, jer ne samo da se gubi broj jajnih ćelija, već i tkivo jajnika i druga tkiva postaju manje osetljiva na dejstvo hormona. Vantelesnom oplodnjom, kod mlađih žena se postže uspeh kod 30 odsto, a samo 8 do 10 odsto žena od 35, do 43. godine uspeva da zatrudni.

Doktorka Aleksandra Šaranović, inače porodični lekar u pomenutoj ordinaciji, dodaje da je psihofizička priprema često nepravedno zanemarena, iako je izuzetno važna, a odnosi se na odgovarajuću ishranu i stručno vođenu fizičku aktivnost. Cilj ovih priprema je postizanje preduslova koji su optimalni za začeće, trudnoću i porođaj. Za ishod porođaja je najvažnije da se žena oslobodi straha, a to je moguće ako nauči da prepozna sve porođajne etape, kako da se u njima ponaša i diše, jer način disanja dokazano smanjuje bol i povećava izdržljivost, pa je i rođenje deteta bezbednije. Mnoge žene starije od 35. godine uspevaju psihofizičkim pripremama da zatrudne, pridržavajući se stručno odabranih dijeta, vežbanja i uspostavljanjem emocionalne ravnoteže.

izvor:bitiroditelj.com

Odličan za mame koje doje: Egzotični čaj za podsticanje laktacije

Neobičnog ukusa, ali veoma delotvoran.

Čaj od kumina, korijandra i komorača u ajurvedi se već dugo koristi kao izvrsna pomoć kod probavnih smetnji poput nadutosti i loše probave.

Ali to su samo neke od dobrobiti ovih moćnih biljaka.

Ovaj čaj pomaže i kod gubitka masnog tkiva, ima detoks efekat i deluje protiv depresije. Iako čaj ima malo neobičan ukus, vrlo je lekovit i zdrav. Mogu ga koristiti dojilje i deca.

Za pripremu čaja trebaće vam cele sušene semenke korijandra, koromača i kumina koje je najbolje samleti neposredno pre same pripreme čaja.

Za dodatni ukus, dodajte malo cimeta i sirovog meda, pa iscedite malo svežeg soka od limete ili limuna.

Moćna biljna trojka za probavu i vitkost:

1. Korijander (lat. Coriandrum sativum)

Začinska biljka korijander ima snažan detoks efekat. Semenke ove biljke hiljadama godina se koriste u zemljama Azije i Mediterana.

Poznato je od davnina da ovaj začin podstiče probavu i deluje protiv konstipacije, a i ublažava bolove.

Primenjuje se i za disajne i urinarne tegobe i kod poremećaja nervnog sistema.

Osim što podstiče eliminaciju otrova iz organizma, korijander ubrzava metabolizam, zato je odlična pomoć za mršavljenje.

2. Komorač (lat. Foenicum vulgare)

Komorač ili slatki kopar spada među najstarije poznate lekovite biljke.

Još su drevni Egipćani, Kinezi, Grci i Rimljani poznavali njegove dobrobiti, pa su ga koristili kod raznih oboljenja - od plućnih i želudačnih tegoba pa sve do ugriza otrovnih škorpija, kao i za pomoć kod gubitka kilograma.

Ova samonikla i aromatična biljka deluje karminativno (protiv nadutosti i drugih probavnih tegoba), te kao spazmolitik (protiv grčeva u sistemu organa za varenje).

Komorač je odličan i za dojilje jer podstiče laktaciju.

3. Kumin (lat. Cuminum cyminum)

Ovaj začin, koji potiče iz Egipta, ima dugu istoriju primene.

Odličan je izvor gvožđa i mangana, pa se smatra izvrsnim sredstvom za zdravlje ženskog reproduktivnog sistema.

Poboljšava probavu i smanjuje nadutost

U Indiji se hiljadama godina koristi kao tradicionalni začin koji je naročito dobar za smetnje pri varenju (kumin se na sanskrtu naziva jeera, što znači "onaj koji je dobar za probavu").

Kumin je dobar saveznik na putu do vitke linije: osim što ubrzava metabolizam, sadrži i obilje fitosterola, koji smanjuje apsorpciju lošeg holesterola. Na taj način podstiče mršavljenje i gubitak masnog tkiva.

Recept: Čaj od kumina, komorača i korijandra
Sastojci:

• ½ kašičice sušenih semenki komorača

• ½ kašičice sušenih semenki korijandra

• ¼ ili ½ kašičice sušenih semenki kumina

• malo cimeta, đumbira i meda (po želji)

Priprema:

Sameljite semenke tako da dobijete fini prah – za to možete upotrebiti mlin za kafu. Za čaj možete koristiti i već mlevene začine, ali ovaj način pripreme je zdraviji.

U manji lonac stavite prah od semenki, pa dodajte 3 šolje vode pa sve zakuvajte. U čaj možete dodati malo cimeta ili đumbira. Ostavite da lagano da vri na vatri oko 5 minuta.

Procedite čaj kroz gustu cediljku. Kad se malo ohladi, po želji dodajte malo meda.

Dodatni savet: za najbolji ukus čaja, semenke možete pre mlevenja staviti na papir za pečenje pa ih 5 do 8 minuta zapeći u rerni na 170 stepeni.

Čaj uvek pijte sveže pripremljen (možete ga u malim gutljajima pijuckati i tokom dana, na primer uz obroke).

Čaj možete piti i u večernjim satima jer ima opuštajući efekat ili pre obavljanja radnih zadataka jer poboljšava koncentraciju.

Dobrobiti 3K čaja (kumin, komorač, korijandar):
- poboljšava probavu

- smanjuje nadutost, plinove i grčeve

- podstiče gubitak masnog tkiva i mršavljenje

- podstiče laktaciju kod dojilja

- smanjuje grčeve kod novorođenčadi

- podstiče eliminaciju toksina iz organizma

- ima umirujući efekat

- smanjuje bolove

Napomena: Ovaj čaj se ne preporučuje trudnicama jer sadrži koromač. Pre konzumiranja čaja posavetujte se sa stručnim licem!

izvor:bitiroditelj.com

Saveti za uspešno dojenje

Majčino mleko je najsavršenija hrana koja je u potpunosti prilagođena potrebama bebe. Pravilna ishrana odojčeta (deteta u prvoj godini života) ima veliki značaj u zaštiti i očuvanju zdravlja, kao i u psihološkom razvoju deteta.
Uz adekvatnu ishranu odojče se pravilno razvija i napreduje. Dojenjem se ostvaruje veza između majke i bebe, emocionalna stabilnost i pospešuje imunitet. Većina majki je zdrava, sposobna da doji i to treba da radi. Hranjenje treba započeti pola sata nakon rođenja i nikada ne čekati za prvi podoj duže od 6 sati.
Prva hrana koju dete dobija zove se kolostrum. To je gusta žučkasta tečnost bogata hranljivim i zaštitinim elementima prilagođenim za najraniji uzrast. Na kolostrum se nastavlja prelazno pa zrelo mleko.

Uvek treba savetovati porođaj u baby friendly porodilištima u kojima su mame i bebe zajedno i imaju priliku da započnu pravilnu stimulaciju stvaranja mleka od najranijeg perioda. U početku hranjenje bebe ne ide uvek najbolje, beba se brzo umori, zaspi i potrebna je velika istrajnost da se mama i beba naviknu jedno na drugo.

Novorođenče se doji na zahtev, kada god zatraži.

Podoji na zahtev pokreću stvaranje mleka. Bebu u prvim nedeljama života ne treba uobročavati nego dati da jede kad god poželi. Proizvodnja mleka je stimulisana potražnjom od strane bebe: što više dete sisa, više mleka se proizvodi. Potrebno je nekoliko nedelja kako bi se ritam dojenja uspostavio. Ono što je jako važno u ovom periodu je da se bebi daje da pojede svo mleko iz jedne dojke do kraja pa tek onda se prelazi na drugu dojku. Tokom sledećeg podoja se prvo ponudi dojka na kojoj je beba završila poslednji obrok. Na ovaj način beba bolje napreduje i stimuliše se veće stvaranje mleka. Preporučuje se da se dojenje nastavi sve do navršene prve godine života deteta, a može i kasnije ukoliko majka i dete to žele.
Najvažnija osnova za stvaranje dovoljne količine mleka su podoji na zahtev i zdrava raznovrsna ishrana.
Potrebe za energijom kod dojilja su nešto veće nego za vreme trudnoće zbog čega je potrebno povećanje energetskog unosa za 300-500 kcal dnevno. Zbog strogih dijeta koje majke drže dolazi do smanjene proizvodnje mleka i one se ne preporučuju. Ono što je preporuka je zdrava, uravnotežena ishrana, sa tri glavna obroka i dve lagane voćne užine, sa što manje slatkiša i prostih šećera. Postoje odredjene namirnice za koje se veruje da povećavaju stvaranje mleka: ovas, lan, leblebije, hmelj, kopriva zbog čega ove namirnice treba uvrstiti u dnevni jelovnik.

Tokom dana je potrebno povećati količinu tečnosti koju dojilja unosi.

Preporučuje se da dojilja pije 2,5-3 l tečnosti dnevno (600 ml više od preporuke za žene koje ne doje). Najzdravije je da pije vodu, negaziranu mineralnu vodu, nezaslađene čajeve. Kao pomoć u stvaranju mleka preporučuje se Humana čaj za dojilje, koji osim povećanja produkcije i lučenja mleka, u potpunosti nadoknađuje povećane potrebe za tečnošću tokom perioda dojenja ako se pije 3x dnevno po jedna šolja od 200ml. Ovim čajem na lagani način unosite dovoljnu količinu tečnosti i zadovoljavate povećane potrebe tokom dojenja. Humana čaj za dojilje predstavlja izbalansiranu mešavinu biljnih ekstrakata, ulja komorača, vitamina C i voća. Humana čaj je u obliku granulata, zbog čega je jednostavan za pripremu. Humana čaj za dojilje je dobra potpora i pomoć svim mamama koje žele da doje svoju decu. Ne sadrži konzervanse niti veštačke arome i boje i prijatnog je ukusa.
Za mamu je u periodu uspostavljanja dojenja važno da odmara kad god je u prilici i da bude rasterećena i smirena i da veruje u uspeh. Svaki početak zahteva puno truda. Mame žele da imaju dovoljno mleka za svoju bebu. Mami je potreban odmor, šetnja i relaksacija, svaka briga, stres i umor dovode do smanjenja količine mleka. Mame i bebe u početku treba da se maze, odmaraju, spavaju i jedu i to je sve što treba da rade. Pridržavajte se ovih saveta, hranite se zdravo, raznovrsno, povećajte unos tečnosti, uživajte u svojoj bebici i ulozi koju imate. Koristite Humana čaj za dojilje kao pomoć da imate dovoljnu količinu mleka.

izvor:bitiroditelj

Zbog čega bebe “bljuckaju” nakon obroka?

Stručan naziv za bljuckanje hrane nakon obroka je regurgitacija. Regurgitacija ili bljuckanje je izbacivanje mleka, druge hrane ili pljuvačke posle obroka.

Napor ne prati ovo stanje i u najvećem broju slučajeva količina hrane koja se vrati bude mala, tečne konzistencije ili može biti i usiren sadržaj. Razlozi za regurgitaciju mogu biti različiti.

Bebe bljuckaju onda kada se prejedu, u slučaju igranja nakon obroka, kada podriguju. Ključni razlog za bljuckanje je nedovoljno razvijen sistem organa za varenje, tačnije mišić koji spaja želudac i jednjak, koji u fiziološkim uslovima i kod odraslih ljudi dobro zatvara. Kod dece zbog nerazvijenosti sistema, mišić ne zatvara dobro, i to je jedan od glavnih razloga vraćanja hrane.

Ako beba bljucka dva ili više puta dnevno, tri ili više nedelja, ali nema drugih simptoma poput nagona za povraćanje, povraćanja, gubitka težine ili problema sa hranjenjem, veruje se da beba pati od regurgitacije.

Naravno, svako dete je posebno tako da svakom detetu posebno i pristupamo.

Bljuckanje je karakteristično za prve mesece života, i najčešće u periodu dok beba jede tečnu hranu. To bi bilo do nekog 4 ili 6 meseca u zavisnosti od toga kada se bebi uvodi čvrsta hrana. Čvrsta hrana se teže vraća iz želuca u jednjak, pa na usta, dok je svakako tečnom sadržaju lakše da prođe taj put. Međutim, postoje deca kod kojih se bljuckanje nastavlja i kasnije u nešto manjoj meri.

Koja je razlika između refluksa i regurgitacije?
REFLUKS – se javlja kada se mleko ili hrana vrate u jednjak iz želuca. To se naziva “tihi refluks” i može biti problema da se primeti jer zapravo ne vidimo kako se izbacuje sadržaj želuca na usta.

REGURGITACIJA (KLASIČNO BLJUCKANJE) – dolazi do povraćanja usirenog mleka, a javlja se kada mleko ili hrana putuju iz želuca kroz jednjak, pa sve do usta, često pravo na Vaše rame.

Kada se najčešće dešava regurgitacija kod beba :

– Sistem za varenje je još u fazi razvoja o čemu je bilo reči

– Prevremeno rođenje bebe češće bljuckaju

Razlog tome je taj što je sistem organa za varenje kod prevremeno rođenih beba dodatno nezreliji nego kod dece rođene u terminu, i potrebno je vreme naravno za njegovo sazrevanje.

– Kada leže na ravnoj podlozi, odnosno tada je telo postavljeno u potpuno horizontani položaj, gde je zapravo sadržaju dodatno omogućeno da se vrati u jednjak pa na usta.

Iz tog razloga savetuje se da se dušek malo podigne, kako bi dete ležalo recimo pod uglom od 45 stepeni, na taj način otežavajući hrani da se na blago podignutoj podlozi teže vrati u jednjak.

– Hrana koju bebe jedu uglavnom je tečnog sadržaja

– Preterana količina mleka ili hrane – pri jednom obroku takođe može izazvati problem.

Nekada bebe malo halapljivije i brže jedu, naročito ako mama ima puno mleka. Svakako se to može dogoditi i ako beba uzima hranu na flašicu. To je jedan od razloga zbog kojih moramo proveriti otvor na cucli, ako je suviše veliki, beba će pri svakom aktu sisanja povući veliku količinu hrane, ako je mali, beba će vući, neće dobiti adekvatnu količinu hrane koja joj je potrebna, i brzo će se umoriti.

Moramo voditi računa i kod akta dojenja, da tehnika dojenja bude adekvatna, jer ukoliko nije napravljen tzv.vakum može se desiti da beba proguta i veliku količinu vazduha, što će kasnije uzrokovati podrigivanje i nastavak gasova u crevima.

– Reakcija na nešto što mleko sadrži

Nekada se regurgitacija može javiti kao simptom alergije na proteine kravljeg mleka. Svakako preporuka je posetiti izabranog pedijatra, pa dečijeg gastroenterologa koji će procenti da li se radi o CMP ili ne.

Simptomi se obično javljaju u razdoblju od tri do dvanaest meseci. Učestalost simptoma se smanjuje sa uvođenjem čvrste hrane.

izvor:bitiroditelj.com

Kako antibiotici deluju na imuni sistem deteta

Evropsko istraživanje o potrošnji antibiotika (ESAC Projekat) pokazalo je da se 80% svih antibiotika daje za lečenje infekcija gornjih disajnih puteva, iako je poznato je da je čak 85% takvih infekcija uzrokovano virusima, a ne bakterijama. To znači da se oko 65% svih antibiotika prepiše za virusnu infekciju.

Roditelji najčešće iz pedijatrijske ordinacije sa receptom za antibiotik u rukama izađu iz nekoliko razloga:

lekar nije siguran da li dete ima bakterijsku ili virusnu infekciju, pa antibiotik prepisuje za svaki slučaj
lekar je recept izdao zbog očekivanja i pritiska pacijentovih roditelja
lekar je izdao recept zato što je analizama provereno da dete ima bakterijsku infekciju.
Samo je poslednji od tri navedena razloga, zapravo opravdan, ali i najređi, kako pokazuju statistike.

Evropsko istraživanje o potrošnji antibiotika (ESAC Projekat) pokazalo je da se 80% svih antibiotika daje za lečenje infekcija gornjih disajnih puteva, iako je poznato je da je čak 85% takvih infekcija uzrokovano virusima, a ne bakterijama. To znači da se oko 65% svih antibiotika prepiše za virusnu infekciju.

Virusi, za razliku od bakterija, izazivaju infekcije, odnosno bolesti koje imaju svoj tok i trajanje, a antibiotici nemaju nikakvo dejstvo na njih.

Kako onda prekomerna i nepotrebna upotreba antibiotika utiče na detetov organizam i na njegov imuni sistem?

Uticaj antibiotika na odbrambena svojstva ćelija

Neutrofili su najuobičajeni tipovi fagocida, ćelija, odnosno tipova belih krvnih zrnaca čija je uloga da otkriju patogene, da ih opkole, savladaju i apsorbuju (“pojedu”).

Neutrofili regulišu nespecifični imunitet, ali i ograničavaju i regulišu reakcije stečenog imuniteta. Značajni su i u procesima regulacije anafilaktičkih i alergijskih reakcija.

Kao nosioci zaštitne uloge imuniteta, neutrofili su osnova zaštite i odbrane beba i male dece i zbog toga u periodu koji obuhvata prve tri godine života, poremećaj neutrofilne funkcije rezultira većom sklonošću ka infekciji.

Zato što predstavljaju prvu liniju odbrane od nepoznatog agensa, neutrofili prvi dolaze u kontakt sa antibioticima i zbog toga su prvi u riziku da se kod njih nešto promeni.

Sve je više kliničkih ispitivanja i studija koje ispituju šta se zapravo dešava kada fagocid, odnosno neutrofil “proguta” antibiotk. Da li antibiotik ima samo selektivnu toksičnost, uništavajući samo bakterije ili ostvaruje uticaj i unutar ćelije?

Istraživači sa Virdžinijskog univerziteta su predstavili rezultate studije koji pokazuju da se redukcijom mikroorganizama u crevnoj flori, usled upotrebe antibiotika, utiče na sposobnost imunog sistema da se bori sa infekcijama. Rezultati su otkrili i potvrdili da pod dejstvom antibiotika slabe odbrambena svostva crevne mikrobiote i specifično, da antibiotici utiču na slabljenje efikasnosti odgovora neutofila kada dođe do infekcije.

Još jedna studija iz 2017. godine u kojoj su učestvovali istaživači sa Harvarda, MIT-a i sa još nekih eminentnih instituta, ispitivala je na koji način antibiotici deluju na bakterije, ali i na domaćinove imune ćelije. Rezultati nisu bili ohrabrujući.

Oni su otkrili da antibiotici slabe efikasnost imunog sistema. Naime, tokom eksperimenata koje su izvodili na miševima oni su otkrili da neki od tipova belih krvnih zrnaca, pod dejstvom antibiotika bivaju sprečeni da ispolje svoja odbrambena dejstva. Na osnovu toga su zaključili da antibiotici mogu da oslabe imuni sistem.

Kliničko ispitivanje sa pedijatrijskim pacijentima

Jedno kliničko ispitivanje je sprovedeno sa ciljem da se utvrdi da li su antibiotici uzročnici sve češće pojave neutrofilna disfunkcije kod dece.

Ispitivanje je obuhvatilo period od 6 godina, a u okviru njega je praćeno stanje 300 dece, pedijatrijskih pacijenata, kao i kontrolne grupe od 200 dece. Ovo ispitvanje je rađeno je u Skoplju na Univerzitetskoj klinici za dečje bolesti, a sproveo ju je medicinski tim na čelu sa Prof. dr Kristinom Mironskom pedijatarom imunologom.

Za početak je napravljena analiza neutrofilne funkcije kod pacijenata koji su bili često bolesni i primali su dugotrajnu antibiotsku terapiju. Praćeno je 82 parametara kako bi što preciznije bili uključeni svi mogući uticaji. Neki od parametara su: anemija, neuhranjenost, infekcija, antibiotici, upotreba kortikosteroida… Sve to u cilju što bolje procene celokupne imunološke funkcije organizma.

Rezultati su bili poražavajući – neutrofilna disfunkcija je otkrivena kod 213 pacijenata što je 71% od ukupnog broja dece.

“To znači da neutrofili kao prva linija odbrane ne mogu biti aktivirani kada se infekcija javi, odnosno kada se dete razboli. Dakle, javlja se sekundarna imunodeficijencija sa nemogućnošću brzog izlečenja, sklonošću ka produženom toku bolesti, komplikacijama i hronicitetu”- rekla je profesorka dr Mironska.

Nakon dobijanja rezutata sprovedene su analize u cilju određivanja jačine negativnog uticaja svih prediktornih faktora pojedinačno, uz istovremenu analizu delovanja svh faktora zajedno. Analize su pokazale slabu korelaciju i utvrđeno je da nema značajnog negativnog uticaja svih parametara, osim jednog – a to je parametar “dugotrajno i često korišćenje antibiotika”.

Zaključak ovog kliničkog ispitivanja je da česta i dugotrajna upotreba antibiotika povećava mogućnost za pojavu sekundarne neutrofilne disfunkcije.

izvor:bitiroditelj.com

Zdrava deca ne smeju da izbegavaju gluten

Izbegavati gluten samo u slučaju autoimune bolesti celijakije...

Premda su police supermarketa pune bezglutenskih proizvoda, deca bi trebalo da ih konzumiraju samo ako pate od intolerancije na gluten, preciznije od autoimune bolesti celijakije, ističu lekari iz Nemačkog udruženja pedijatara.

Celijakija je hronična bolest koju karakteriše intolerancija na gluten, sastavni deo velikog broja namirnica koje koristimo u svakodnevnoj ishrani. Pojavljuje se kao hronična upalna bolest creva, koja se često javlja upravo kod najmlađih.

Kod ovakve dijagnoze uvođenje bezglutenske ishrane je nužno, ali kod zdrave dece joj ne treba pribegavati kako ne bi došlo do manjkanja ostalih nutrijenata važnih za normalan rast i razvoj deteta, poručuju iz organizacije.

Hrana bez glutena često sadrži više masnoća, šećera i soli, a manje vitamina B, gvožđa i folne kiseline, kao i ostalih važnih nutrijenata. Zbog toga ishrana dece koja ne pate od celijaklije, bazirana samo na takvim proizvodima, može da rezultuje nuspojavama, poput gojaznosti. Osam vitamina skupa B omogućava telu da dobije energiju iz hrane koju unosimo u organizam, istovremeno ga podstičući da proizvodi crvena krvna zrnca koja raznose kiseonik po telu. Folna kiselina naročito je važna kod trudnica jer sprečava rađanje dece s defektnim genom.

Svi oni koji konzumiraju bezglutenske proizvode bez pravog razloga, pri tome konzumiraju i manje vlakana važnih za pravilnu probavu, upozoravaju nemački pedijatri. Oni ističu da izbacivanje glutena iz ishrane deteta koje nema simptome celijakije ne mora nužno imati pozitivan učinak.

Vlakna i žitarice su važne jer kontrolišu nivo šećera u krvi, pomažu osećaju sitosti nakon jela i regulišu rad creva.

Podsećaju da je gluten mešavina dve vrste proteina – glutenina i prolamina, kao i da ga najčešće nalazimo u žitaricama poput pšenice, raži i ječma, kao i kod puno hrane za koju i ne znamo da sadrži gluten, poput začina za salatu, krem supe, soja sosa i piva.

izvor:bitiroditelj.com

Štucanje kod beba je korisno za razvoj bebinog mozga

Štucanje je česta pojava kod beba. Pedijatri i od ranije objašnjavaju roditeljima da je štucanje novorođenčeta normalna pojava, iako su zbog nje roditelji nekada i zabrinuti.

Ipak, sprovedene su nove studije koje su pokazale da štucanje može da bude korisno i za razvoj dečijeg mozga. Svaki put kada beba štuca pokrenu se tri moždana talasa, jedan veliki i dva manja, koji pomažu bebama da nauče da regulišu disanje, objavili su lekari u novom istraživanju u časopisu Clinical Neurophysiology.

Postoje pretpostavke da štucanje nije samo smetnja, nego da ono igra važnu ulogu u razvoju mozga, posebno onih delova koji su zaduženi za disanje. Prema sprovedenoj studiji, bebin mozak memoriše osećaj štucanja, oseća kretanje dijafragme i na taj način tokom života mozak kontroliše disajne pokrete.

U sprovedenoj studiji posmatrano je 13 beba od kojih su neke bile terminske, a neke prevremeno rođene. Elektrode su merile moždanu aktivnost putem EEGa. Senzori pokreta su bili postavljeni na stomaku deteta i pružali su informacije o štucanju. Snimci ove dve vrste merenja su vremenski povezani kako bi istraživači mogli da utvrde povezanost između štucanja i određene vrste moždanih aktivnosti. Posle detaljne analize ovih snimaka pokazalo se da je svaki pokret štucanja povezan sa složenim obrascem moždane aktivnosti.

Istraživači su otkrili da su kontrakcije mišića dijafragme povezane sa tri moždana talasa, od kojih je treći sličan onome koji se javlja kada dete čuje buku. Svaka kontrakcija dijafragme izazvala je dva početna negativna potencijala povezana sa dogadjajima pretežno u središnjoj regiji mozga, dok treći talas ima snažan pozitivni potencijal u središnjoj regiji, povezan sa čulom sluha. Postoji predpostavka da mozak novorđenčeta možda povezuje zvuk štucanja sa osećajem koji dete ima kada se kontrahuju mišići dijafragme tokom štucanja. Prva dva talasa prema predpostavkama iz ovog istraživanja mogu da budu povezana sa sa aktivnošću mozga i centrima koji kontrolišu disanje.

Sprovedena studija je pokazala da kontrakcija dijafragme možda na neki način stvara značajne sinapse u mozgu već tokom trudnoće, posebno na kraju trudnoće i do deset nedelja pre rodjenja, a poznato je da bebe štucaju i u stomaku.

Štucanje – česta pojava kod novorodjenčadi pruža aferentni doprinos razvoju senzornog korteksa kod prevremeno rodjene dece i kod dece rodjene u terminu. Nema dokaza da je štucanje posle perioda odojčeta korisno jer se zapisi ove vrste u mozgu kreiraju tokom detinjstva u najranijem periodu.

Ova studija daje mogućnosti za sprovodjenje nekih narednih studija koje bi pokazale značaj drugih pokreta tokom perioda novorođenčeta za razvoj mozga.

izvor:bitiroditelj.com

NIKAKO JE NE LEČITE SAMI: Urinarna infekcija je česta kod dece, evo koji su simptomi i kako možete da je sprečite

Urinarne infekcije su zapravo prilično česte kod dece, mogu biti vrlo neprijatne i bolne, ali dobra vest je da se mogu lečiti antibioticima.

Šta uzrokuje infekcije urinarnog trakta?

Urinarni sistem vašeg deteta je obično sterila, ali ponekad klice koje žive u crevima putuju kroz uretar.

Češće se javlja kod devojčica, a mogu biti posledica brisanja nakon upotrebe toaleta. Ako se dete briše od pozadi ka napred, odnosno od anusa prema vagini i uretru, bakterije se mogu povući sa toalet papirom i preneti ka bešici.

Kod mlađe dece mogu se javiti i zbog pelena, posebno ako su deca nemirna dok ih menjate.

Takođe, može se desiti i zbog toga ako deca dugo zadržavaju urin.

Dečaci imaju manje šanse da dobiju urinarnu infekciju jer su njihove uretre duže, pa je bakterijama potrebno da pređu duži put.
Koji su simptomi urinarne infekcije?

Simptomi mogu biti malo nejasni kod dece koja ne znaju da komuniciraju i kažu šta ih boli, ali mogu da uključuju:

- Groznica
- Smanjen apetiti
- Osećaju se umorno i iscrpljeno
- Odlaze u toalet češće nego inače
- Peckanje pri mokrenju
- Bol u stomaku
- Krv u urinu ili na gaćicama

Kako se leči?

Važno je da infekciju ne lečite sami nego da se uputite lekaru. On će napisati uput za proveru urina u labaratoriji.

Ukoliko se potvrdi da je u pitanju urinarna infekcija, lekar će prepisati terapiju antibioticima.

Da li mogu da sprečim pojavu urinarneinfekcije?

- Objasnite im da treba da odu u toalet čim za to osete potvrdu, a ne da zadržavaju urin.
- Neka piju dovoljno vode
- Naučite ih da se uvek brišu od napred ka pozadi

izvor:bitiroditelj.com

Kako učiti decu da se nose sa konfliktima

Kada se deca prepiru i svađaju najčešća reakcija odraslih jeste da kažu ko je u pravu i šta treba da urade da se pomire. Često odrasli objašnjavaju i kako nema razloga za svađu. Međutim deca na ovaj način ne uče kako sami da rešavaju svoje nesuglasice. Mnogo korisnije je da ih učimo veštine nego da im rešavamo probleme.

To, međutim, zahteva od nas više angažovanja, barem na početku.

Niko ne voli svađe, niko ne voli da se bavi konfliktima, zato je lakše reći deci šta da rade i brzo im naći distrakciju ili rešenje. Ali ako se ne bavimo konfliktima oni dugoročno negativno utiču na naše odnose.

A mnogo je lakše kada u ranom uzrastu deca imaju prilike da uče i vežbaju ove veštine.

Deo konflikata su uvek i neprijatne emocije, a često one budu jake i intenzivne. Međutim za rešavanje konflikata nam je potrebna smirenost i racionalni deo mozga koji se isključi kada nas savladaju velike emocije.

Zato nam je prvi korak da se pozabavimo osećanjima dece. Odnosno da pomognemo deci da identifikuju kako se osećaju.

Ukoliko su deca preplavljenja emocijama tako da ne mogu i ne žele da razgovaraju o tome kako se osećaju, prvi korak je pauza.

Ponekad ta pauza znači fizičko razdvajanje dece, posebno kada su mlađa, kako bi mogla da se smire.

Ponekad pauza znači korišćenje tehnika i alata za regulaciju emocija, kao što su doboko disanje, fizička aktivnost, crtanje, pisanje...

Nakon što se deca smire, sledeći korak je da deca prepoznaju svoja osećanja i razloge zbog čega se tako osećaju. Ovo im pomaže da grade svest o sebi, a bolje razumeju svoje emocije, ponašanje i očekivanja.

Da li se dete oseća besno, tužno, ljuto, postiđeno, razočarano, nesigurno, odbačeno, povređeno, uvređeno, ljubomorno, zabrinuto...?

Kada dozvolimo deci da pričaju, da verbalizuju svoje unutrašnje iskustvo, da izraze svoja osećanja, kada ih pažljivo slušamo i postavljamo dodatna pitanja kako bismo dobili celu sliku, a pre svega kako bi dete dobilo celovitu sliku svega što se desilo mi pomažemo deci da procesuiraju emocije, da dobiju novu perspektivu i dođu do pravog uzroka konflikta.

Decu treba ohrabriti da slušaju i sagledaju perspektivu svog druga ili drugarice jer je to važan deo rešavanja problema, ali i razvijanja empatije.

Pravi uzrok konflikta može biti dublji ili je započeo pre nekog vremena, ali se o njemu nije govorilo, a sada je narastao i pretvorio se u svađu i raspravu.

Recimo ukoliko se deca svađaju oko naizgled nebitnih stvari “Ona je meni prva uzela olovku.” pravi uzrok konflikta može biti nešto drugo npr. da je drugarica našla novu prijateljicu i sa starom manje provodi vreme. Ali do toga ne možemo doći ukoliko nismo spremni da postavljamo pitanja i slušamo više.

Nakon što je otkriven pravi uzrok, sledeći korak je da deca pronađu rešenje. Nabacivanje ideja za rešavanje problema i razmatranje rešenja pre nego što izaberu jedno rešenje može biti dobra vežba.

Da li je rešenje pravo ne možemo znati unapred. Sledeći korak je da deca testiraju rešenje, odnosno da ga primene.

A sada je na vama da testirate ovo sa decom, odnosno umesto da budete sudija u njihovim raspravama, potrudite se da pažljivo slušate i budete navigacija i prevodilac njihovih reči i postupaka tako da deca bolje razumeju sebe kao i svog druga, brata ili sestru, a zatim na miran način reše konflikt koji imaju.

izvor:bitiroditelj.com

Ishrana trudnica: 5 jednostavnih načina da vaši obroci budu zdraviji

Tokom trudnoće veoma je važno da vodite računa o ishrani. Sledeće smernice pomoći će vam da izbegnete loše, ali i da razvijete dobre navike kada je u pitanju spremanje hrane tokom drugog stanja...

Jedan od glavnih problema današnjih trudnica je ishrana. Sa sve prisutnijom prerađenom hranom i lancima brze hrane, buduće mame nesvesno mogu da naude sebi i bebi koju nose.

Poznato je da značajan procenat hrane koju jedemo ne ide u prilog našem zdravlju. Međutim, telo žene tokom trudnoće zahteva zdraviju ishranu, pa je zato izuzetno bitno šta ćete jesti, kako biste izbegli potencijalne rizike tokom devet meseci.

Dobra ishrana tokom trudnoće počinje tako što ćete pažljivo birati od čega će se sastojati vaši dnevni obroci. Sledeće smernice pomoći će vam da izbegnete loše, ali i da razvijete dobre navike kada je u pitanju kuvanje:

1. Ukoliko obrok koji pripremate sadrži čedar sir, parmezan ili bilo koju drugu vrstu sira, umesto preporučene količine koja stoji u receptu, koristite polovinu. To je 50 odsto manje masnoće, ali sa druge strane ćete uneti preporučenu količinu kalcijuma i drugih hranljivih sastojaka koje se nalaze u siru.

2. Ukoliko pripremate obrok koji sadrži kristalni šećer ili šećer u prahu, smanjite količinu za 25 do 50 odsto. Obrok će biti manje sladak, ali to je u svakom slučaju bolje, jer ukoliko tokom trudnoće jedete puno slatkiša, rizikujete da dobijete gestacijski dijabetes.

3. Da li ste i vi u ljubavi sa slanikom? Ako jeste i još ste uz to u drugom stanju, vreme je da stavite tačku na svoju ljubav, jer višak soli u organizmu može povećati rizik od zadržavanja tečnosti, kao i visokog krvnog pritiska. Ako koristite so pri kuvanju, u trudnoći bi trebalo da smanjite preporučenu količinu za 50 odsto. Ukoliko u receptu stoji da stavite kašičicu soli, vi stavite pola kašičice. Obroku možete dodati neki drugi začin, jer osim što su začini zdraviji, oni zapravo sadrže esencijalne hranljive materije, kao što jehlor, koji je dobar za razvoj bebinog mozga.

4. Najlakši način da jelo učinite ukusnijim jeste dodavanje određenih začina. So je zapravo slab začin, jer treba koristiti veliku količinu kako bi se jelo začinilo. Kao što je već spomenuto, so bi trebalo da izbegavate, ali ukoliko niste ljubitelj ostalih začina, probajte da jelu dodate sirće ili limunov sok.

5. Povrće jedno od najjeftinijih i najlakših izvora vitamina, minerala i biljnih vlakana. Iz tog razloga, dok ste u drugom stanju slobodno možete da udvostručujete količinu povrća u jelima koje kuvate. Na primer, ako u receptu piše da stavite jedan krompir srednje veličine i 125 grama graška, vi ćete koristiti dva krompira srednje veličine i 250 grama graška.

izvor:bitiroditelj.com

Zbog čega bebe “bljuckaju” nakon obroka?

Stručan naziv za bljuckanje hrane nakon obroka je regurgitacija. Regurgitacija ili bljuckanje je izbacivanje mleka, druge hrane ili pljuvačke posle obroka.

Napor ne prati ovo stanje i u najvećem broju slučajeva količina hrane koja se vrati bude mala, tečne konzistencije ili može biti i usiren sadržaj. Razlozi za regurgitaciju mogu biti različiti.

Bebe bljuckaju onda kada se prejedu, u slučaju igranja nakon obroka, kada podriguju. Ključni razlog za bljuckanje je nedovoljno razvijen sistem organa za varenje, tačnije mišić koji spaja želudac i jednjak, koji u fiziološkim uslovima i kod odraslih ljudi dobro zatvara. Kod dece zbog nerazvijenosti sistema, mišić ne zatvara dobro, i to je jedan od glavnih razloga vraćanja hrane.

Ako beba bljucka dva ili više puta dnevno, tri ili više nedelja, ali nema drugih simptoma poput nagona za povraćanje, povraćanja, gubitka težine ili problema sa hranjenjem, veruje se da beba pati od regurgitacije.

Naravno, svako dete je posebno tako da svakom detetu posebno i pristupamo.

Bljuckanje je karakteristično za prve mesece života, i najčešće u periodu dok beba jede tečnu hranu. To bi bilo do nekog 4 ili 6 meseca u zavisnosti od toga kada se bebi uvodi čvrsta hrana. Čvrsta hrana se teže vraća iz želuca u jednjak, pa na usta, dok je svakako tečnom sadržaju lakše da prođe taj put. Međutim, postoje deca kod kojih se bljuckanje nastavlja i kasnije u nešto manjoj meri.

Koja je razlika između refluksa i regurgitacije?
REFLUKS – se javlja kada se mleko ili hrana vrate u jednjak iz želuca. To se naziva “tihi refluks” i može biti problema da se primeti jer zapravo ne vidimo kako se izbacuje sadržaj želuca na usta.

REGURGITACIJA (KLASIČNO BLJUCKANJE) – dolazi do povraćanja usirenog mleka, a javlja se kada mleko ili hrana putuju iz želuca kroz jednjak, pa sve do usta, često pravo na Vaše rame.

Kada se najčešće dešava regurgitacija kod beba :

– Sistem za varenje je još u fazi razvoja o čemu je bilo reči

– Prevremeno rođenje bebe češće bljuckaju

Razlog tome je taj što je sistem organa za varenje kod prevremeno rođenih beba dodatno nezreliji nego kod dece rođene u terminu, i potrebno je vreme naravno za njegovo sazrevanje.

– Kada leže na ravnoj podlozi, odnosno tada je telo postavljeno u potpuno horizontani položaj, gde je zapravo sadržaju dodatno omogućeno da se vrati u jednjak pa na usta.

Iz tog razloga savetuje se da se dušek malo podigne, kako bi dete ležalo recimo pod uglom od 45 stepeni, na taj način otežavajući hrani da se na blago podignutoj podlozi teže vrati u jednjak.

– Hrana koju bebe jedu uglavnom je tečnog sadržaja

– Preterana količina mleka ili hrane – pri jednom obroku takođe može izazvati problem.

Nekada bebe malo halapljivije i brže jedu, naročito ako mama ima puno mleka. Svakako se to može dogoditi i ako beba uzima hranu na flašicu. To je jedan od razloga zbog kojih moramo proveriti otvor na cucli, ako je suviše veliki, beba će pri svakom aktu sisanja povući veliku količinu hrane, ako je mali, beba će vući, neće dobiti adekvatnu količinu hrane koja joj je potrebna, i brzo će se umoriti.

Moramo voditi računa i kod akta dojenja, da tehnika dojenja bude adekvatna, jer ukoliko nije napravljen tzv.vakum može se desiti da beba proguta i veliku količinu vazduha, što će kasnije uzrokovati podrigivanje i nastavak gasova u crevima.

– Reakcija na nešto što mleko sadrži

Nekada se regurgitacija može javiti kao simptom alergije na proteine kravljeg mleka. Svakako preporuka je posetiti izabranog pedijatra, pa dečijeg gastroenterologa koji će procenti da li se radi o CMP ili ne.

Simptomi se obično javljaju u razdoblju od tri do dvanaest meseci. Učestalost simptoma se smanjuje sa uvođenjem čvrste hrane.

izvor:bitiroditelj.com

Kako ukinuti noćni podoj

Bebi od 5-6 meseci, koja je normalno uhranjena i lepo napreduje, noćni obrok nije potreban. Sada je u pitanju samo navika.

Kod beba se neprestano smenjuju epizode budnosti i spavanja (tzv. polifazno spavanje), pri čemu je iz meseca u mesec ukupna dnevna dužina spavanja sve manja, a budnosti sve veća. U drugom mesecu ritam podoja značajno utiče na ritam spavanja pod dejstvom «peptida koji indukuje delta spavanje», supstance iz majčinog mleka, bitne za regulisanje ritma aktivnosti u toku 24 sata.

Dužina spavanja, distribucija perioda budnosti i sna u toku dana i REM/NREM odnos se razlikuju kod novorođenčeta, odojčeta, deteta i odrasle osobe
U trećem mesecu se javlja tendencija produžavanja noćnog i skraćivanja dnevnog spavanja, ali je ono i dalje polifazno. Sa šest meseci odojče danju spava kraće 3-4 puta, a noću se budi 2-3 puta.

Od sedmog do devetog meseca periodi spavanja i budnosti su duži i stabilniji, i danju i noću. Izbacuje se jedan noćni podoj, tako da beba noću u kontinuitetu spava duže. U ovim promenama ritma određenu ulogu igra i promena načina ishrane, kao i pojačane motorne aktivnosti (uvežbavanje sedenja, puzanja itd.).

Krajem prve godine spavanje postepeno prelazi iz polifaznog u bifazno (jednom kraće u toku dana, obično oko podne ili rano popodne i kontinuirano i dugo u toku noći). Tokom života, celokupno spavanje, kao i pojedine vrste spavanja (REM i NREM) se postepeno skraćuju. Kod novorođenčeta REM spavanje iznosi oko 50 odsto ukupnog vremena spavanja, a kod nedonoščeta, rođenog u 30. nedelji trudnoće, čak 80 odsto. Naravno, dužina i ritam sna podležu velikim individualnim razlikama u svakom životnom dobu.

Kada će beba prestati da se budi noću?

Čovek se budi nekoliko puta u toku noći do kraja života, pa to važi i za bebu. Ali sve dok ne nauči da sama nastavi da spava, ni vi, ni ona se nećete naspavati.

Pre kraja drugog meseca ne treba očekivati nikakav pomak u ritmu noćnih obroka. Mali broj beba tada počinje da povećava razmak između dva obroka što, u početku, ne mora da bude noću, ali je obično posle kupanja. Zato kupajte bebu kasnije uveče, da bi duže spavala noću, a ne danju. Ovaj pomak u ritmu spavanja ne mora da se desi pre šestog meseca, naročito kod odojčadi koja sisaju. Bebe koje se hrane flašicom ranije izbacuju noćni obrok (što nikako ne znači da treba prestati sa dojenjem da bi se to dogodilo).

Kako pomoći bebi da prespava celu noć?

Bebe se lako navikavaju na određen način ishrane, a vi bi trebalo da te navike polako menjate u skladu sa prirodnim potrebama deteta. Većini beba od 2-3 meseca još uvek treba jedno do dva sisanja noću, ali ne više.

Ukoliko ta navika i dalje traje, preduzmite sledeće:

*Povećajte obim obroka pred odlazak na spavanje. Možete dodati u mleko malo pirinčanih pahuljica (vodite računa da beba usled česte upotrebe pirinča ne dobije tvrdu stolicu) posle šestog meseca. Ako beba samo sisa, ne dajte joj da brzo zaspi na dojci, jer se tako neće dovoljno najesti, pa će kroz par sati da ogladni, već je budite sve dok se ne nasisa.

*Nahranite bebu pre svog odlaska na počinak. Ukoliko, ova mera ne pomaže, odustanite od nje.

*Proverite da li beba dovoljno jede tokom dana. Ako to nije slučaj, razumljivo je što nedostatak kalorija nadoknađuje noću. Može da pomogne češće dojenje danju, ali to je «mač sa dve oštrice», jer se kod nekih beba isti ritam nastavlja i noću, pa dobijate kontraefekat. U slučaju da je beba starija od četiri meseca, razmislite o uvođenju nemlečne hrane jer joj, možda, vaše mleko više nije dovoljno ili, jednostavno, već oseća potrebu za drugom vrstom hrane. Indikaciju za dohranu mlečnom formulom treba da postavi isključivo pedijatar.

*Pokušajte da postepeno “rastežete” period između dva noćna hranjenja tako što ćete da dodajete pola sata svake ili svake druge noći. Umesto da skačete na prvi bebin signal, dajte joj šansu da sama ponovo zaspi. Ako nastavi da plače, pokušajte da je umirite, ali ne i da je uzmete (pomazite je, otpevajte uspavanku ili pustite muzičku igračku da svira). Ukoliko plač ne prestane u razumnom periodu (15 minuta), podignite je i probajte da je stišate na rukama, mazeći je, ljuljajući i pevajući joj. Ne palite svetlo u sobi i budite tihi. Ako sve ovo ne pomogne – nahranite je, sada ste već produžili razmak od prethodnog obroka za dobrih pola sata. Na taj način beba može narednih noći sama za toliko duže da spava. Trudite se da produžavanjem vremena između obroka noćno hranjenje svedete na jedno do uzrasta od šest meseci, kada treba i njega izbaciti.

*Ne presvlačite bebu u toku noći, osim ako je to apsolutno neophodno. U tu svrhu su se bolje pokazale pelene za jednokratnu upotrebu, jer je u njima beba suva i kad se upiški.

Bebi od 5-6 meseci, koja je normalno uhranjena i lepo napreduje, noćni obrok nije potreban. Sada je u pitanju samo navika, koja sve teže može da se promeni, što je dete starije. Nemojte da čekate da prohoda, jer će onda samo da dolazi do vas i traži da sisa.

Kako se izboriti sa lošim navikama?

Veoma je loša navika da se dete uspavljuje hranom. Tako neće hteti da zaspi samo ni kada već bude dovoljno veliko, a prisustvo mlečnog i drugog šećera u usnoj duplji tokom noći dovodi do kvarenja zuba koji počinju da izbijaju, sa dalekosežnim posledicama. Svaki ritual uspavljivanja u sred noći stvara naviku, pa dete bez njega neće da zaspi. Ukoliko ste sigurni da beba dobija dovoljnu količinu hrane tokom dana (lepo napreduje u telesnoj masi), pokušajte da odojčetu, starijem od šest meseci, izbacite noćni obrok na jedan od sledeća tri načina:

Momentalno odvikavanje: kada se beba probudi i počne da plače, nemojte odgovarati, već je pustite da plače. Prve noći će to trajati možda i čitava dva sata, kada će od umora, konačno morati da zaspi. Sledeće noći će plakati znatno kraće, a nakon nekoliko dana, kada se uveri da je plač uzaludan, neće se više buditi. Ova metoda je efikasna, ali malo ko to može da izdrži, jer deluje nehumano. Ukoliko živite u zajednici sa roditeljima, ima vrlo male šanse da uspe. Možda će se i komšiluk buniti, ali ne odustajte. Posle 3-4 noći problem će biti jednom zauvek rešen, pa će i vama i njima ubuduće biti lakše, a beba neće imati nikakve posledice. Ukoliko se u bilo kom trenutku bebin plač promeni i ona zazvuči kao da je u nevolji, obavezno proverite da se nije uplela u pokrivače ili je zauzela nezgodan položaj iz koga ne može sama da se izvuče. Ako vam se, ipak, ovaj način čini previše surovim, pokušajte sledeće.

Postepeno odvikavanje: odgovorite kad vas dete pozove, ali ne tako što ćete ga nahraniti, već na neki drugi način pokušajte da mu pomognete da zaspi (mažanjem, pevanjem, ali bez uzimanja u ruke). Kad se umiri, udaljite se. Ako ponovo počne da plače pustite ga pet minuta ili koliko možete da izdržite, pa ga ponovo umirujte na isti način. Pri tome ne čekajte pored bebinog kreveta dok zaspi, već se «izgubite» ranije, kako bi se vremenom navikla da sama zaspi. Svaki sledeći put je pustite da plače po pet minuta duže pre nego što se pojavite. Možda vas jednom iznenadi i više se ne probudi do jutra.

Vodite evidenciju o vremenu kada se beba budi tokom noći.

Probudite se pola sata ranije i sami probudite dete i nahranite ga, ne čekajući da se spontano budi. Narednih dana postepeno povećavajte razmak između noćnih obroka, sve dok se ono ne navikne da prespava celu noć. Ovo ne pomaže ako beba zaspi čim počne da sisa.

Ove metode ne treba primenjivati kod beba koje imaju neki rizik ili zdravstveni problem (rođene pre vremena ili sa malom teselnom masom za datum rođenja, kao i bolesne bebe).

izvor:bitiroditelj.com

Dr Ranko Rajović: Zašto je hranjenje deteta pred ekranom problematično?

Dr Ranko Rajović, stručnjak za dečji razvoj i tvorac NTC programa učenja ima svoju mini-emisiju pod nazivom Vijugavim drumom sa Rankom Rajovićem na internet televiziji LinkTV. U jednoj od prvih epizoda govori o opasnostima i posledicama toga što deca danas često jedu pred ekranom.

“Roditelji čak i u kafićima sede, drže kolač i hrane dete koje je u kolicima, dok ono gleda u telefon. Toga se više niko i ne stidi, ne ustručavaju se, postalo je praktično normalno.” – počinje priču o hranjenju ispred ekrana dr Rajović.


“Na predavanju, kad mi dođu roditelji i vide da je to greška, ostanu zbunjeni i pitaju kako sad? Kako da hrane dete bez telefona? Neće da jede. To znači da su već načinili dete zavisnikom – dete jeda kad gleda u ekran. Mama ga hrani, tata drži telefon i dete jede.” – objašnjava Rajović

Zašto je hranjenje deteta pred ekranom problematično?
Dr Rajović kaže da dete na taj način stalno traži stimulaciju. Ono povezuje hranu i tu vrstu stimulacije, i ako ne dobije telefon, ono neće da jede (slična je situacija sa kafom i cigaretom kod pušača, prim. ur.). Onda mame popuštaju da dete nahrane jer im je, naravno, bitno da dete jede. I onda ulaze u još veći problem.

“Zovu me roditelji i kažu: ‘Mi smo hteli da ukinemo ekran, ali ne može.’ Pitam ih: ‘Kako ne može?’ Kažu, neće dete da jede. Znači dete je već prevareno, mozak ga je prevario i ono traži mentalnu stimulaciju dok jede.” – kaže Rajović.

Šta još za sobom povlači odbijanje hrane?
Rajović dodaje da, kada dete neće da jede onda se često dešava da izvoljeva. Neće ponuđenu hranu, onda mu se hrana pasira. I dolazimo do toga da sve više dece jede mlevenu pasiranu hranu. I ulazimo u problem.

“Ako konzumira samo mekanu hranu, dete neće razviti vilicu. Šta je posledica? Imamo sve više mladih ljudi da vade po četiri zuba. Ne mogu zubi da stanu u usta. Nama su se usta smanjila za 30 godina. Toga ranije nije bilo. Neko kaže – pa šta ima veze. Pa vadimo četiri zuba, ako je smanjena donja vilica, smanjeno je i ležište za jezik. Nije jezik samo taj organ koji vidimo, to je mnogo veći organ. Ako jezik nema ležište, on se malo istiskuje, po milimetar ili dva, a kompletna cirkulacija u ustima se menja. Već se otvaraju vrata nekim problemima sa disanjem. Uz sve to, stomatolozi kažu da ako dajemo mekanu hranu, biće i više karijesa.” – tvrdi Rajović

Na uvreženo mišljenje roditelja da mlečni zubi nisu važni Rajović kaže da je to ogromna zabluda i da su oni važniji i od stalnih zuba.

“Ako mlečni zub zbog karijesa izvadimo, hrana ide isključivo na drugu stranu usta i ti mišići jačaju, javlja se hipertrofija i ti jaki mišići prave asimetriju lica, povuku vratni mišić, pa se menja cela osovina glava – peta, poremeti se držanje tela, kičma se spiralno uvija, i eto skolioze. Još ako dete ima ravne tabane, gotovo sigurno će doći do poremećaja držanja tela. Znači higijena zuba i čvrsta hrana su jako važni. Dete treba da uzima tu hranu u ruke, a ne da ga hranimo.” – zaključuje Rajović

A naša preporuka je slična – bilo da ste u hotelu, restoranu, kafiću, nemojte telefonima varati dete kako bi bolje jelo. Sad znate i zašto to ne treba raditi.

izvor:bitiroditelj.com

U borbi protiv neplodnosti: Otkrijte koji su najčešći uzroci STERILITETA

Neplodnost je veoma težak životni put kroz koji neki parovi prolaze. Taj put niko ne bira, a prate ga teške emotivne i psihičke teškoće. Pogledajte koji su najčešći uzroci neplodnosti.
Smanjena plodnost je sve češća pojava među parovima, a lečenje je nekada jedini način za proširenje porodice. Uspostavljanje dijagnoze počinje brojnim analizama, a završava se terapijama. Najveća zabluda je što ljudi sterilitet vezuju isključivo za muškarce, a on se javlja podjednako i kod žena i kod muškaraca. Stručnjaci tvrde da su razlozi za sterilitet brojni. Mi smo izdvojili za vas najčešće uzroke smanjene plodnosti kod muškaraca i žena, kao i savete kako da povećate šanse za roditeljstvo.

Sterilitet kod žena - uzroci

Najznačajniji faktori koji utiču na smanjenje plodnosti žena jesu endometrioza, operacije u maloj karlici (posebno u jajnicima) i različite vrste infekcija. Takve operacije u mladosti oštećuju jajnik manje ili više, a zavisi i od vrste tumora-ciste koja se operiše, kao i od umešnosti doktora koji vodi operaciju. Jedan od takođe velikih problema su neprohodni ili delimično prohodni jajovodi, a mogu biti posledica nelečenih ili neprepoznatih infekcija. Hlamidija u 50 odsto slučajeva ne daje nikakve simptome, a može izazvati kasnije probleme ukoliko se ne leči. Poremećaj ovulacije, poremećaj endokrinih žlezda, kao i urođene anomalije reproduktivnih organa mogu biti znatni uzročnici steriliteta kod žena.

Sterilitet kod muškaraca - uzroci

Najučestaliji uzrok neplodnosti kod muškaraca je smanjena pokretljivost sprematozoida. Ovaj problem mogu da uzrokuju cigarete, alkohol i steroidi, marihuana i ostale droge, jer spadaju u agense koji značajno smanjuju njihovu pokretljivost. Znatno manji broj neplodnosti kod muškaraca izazivaju hormonski problemi.
Naime, radi se o tome da mozak ne uspeva da otpusti gonadotropin (oslobađajući hormon) koji stimuliše hormonski put i izaziva proizvodnju sperme. Najređa grupa uzročnika jesu fizički i prihološki (stres, depresija) problemi koji uziču na povećanje steriliteta. Stres može nepovoljno da utiče na plodnost, zapravo mnogi stručnjaci oprkivljuju stres i loša psihička stranja za povećan broj steriliteta kod muškaraca. Isto kao i kod žena nelečene infekcije i upale mogu dovesti do problema, kao i određene fizičke smetnje na genitalijama, koje onemogućuju kretanje sperme kroz polne kanale.

Lečenje steriliteta

Ukoliko je test i dalje negativan uz niz vaših pokušaja, morate se obratiti lekaru. On će uspostaviti adekvatnu dijagnozu i terapiju, a ona vam može pomoći da prebrodite problem. Stručnjaci preporučuju da zdrave navike, izbalansirana ishrana, izbegavanje poroka i toksičnih namirnica mogu da pospeše plodnost oba pola. Unos vitamina C i E u kombinaciji sa mineralima i oligoelementima (cink, bakar, gvožđe) mogu biti sjajni antioksidansi organizma. Pogotovo je važno da muškarci koriste antioksidanse u ishrani, jer oni utiču na zdravlje spermatozoida, baš kao i bavljenje sportom i kretanje.

Da bi menstrualni ciklus bio redovan i da bis precizno odredile plodne dane, važno je da žene ne drže rigorozne dijete i da ne gube naglo broj kilograma. Nije dobro ni izbaciti masnoću iz ishrane, jer holesterol povoljno utiče na stvaranje ženskih polnih hormona. Hormoni štitne žlezde takođe bi trebalo da budu u skladu kako bi se došlo do željene trudnoće. Zdrav život i navike su lek za većinu zdravstvenih problema, stoga, probajte i očekujte najbolje.

izvor:bitiroditelj.com

10 aktivnosti kojima možete zabaviti decu dok su bolesna

Da li ste se ikada zapitali kako da mališanima koji su bolesni, prehlađeni i treba da miruju ponudite malo zabave i pomognete da im vreme brže prođe? Evo nekoliko jednostavnih aktivnosti koji će pomoći da lakše pregurate “virusne” dane!

Ležati ceo dan u krevetu zna biti jako, jako dosadno i teško ,a posebno deci koja su navikla da stalno budu u pokretu. Ima onih trenutaka kada njih obori temperatura i kada čak i oni vide da nemaju mnogo energije ni volje da se igraju. A ima i onih drugih trenutaka, kada bolest još nije sasvim prošla i kada je poželjno da dete miruje, ali ono jednostavno želi da se igra. E, o tim trenucima ćemo pričati ovom prilikom!

Često grešimo gurajući decu u krevet i ne dozvoljavajući im baš nikakvu aktivnost. Istini za volju, mirovanje kod kuće ne znači samo ležanje. Ukoliko dete nije bezvoljno, letargično i pospano, sedenje i normalno kretanje su dozvoljene aktivnosti koje uključuje mirovanje u kući.

A to već daje malo više prostora za zabavu i igru sa mališanima, zar ne?

Ali, pitate se, šta raditi? Može li se dete ikako igrati, a da se protom ne zamara? Kako i čime?

Predlozi koje donosimo upravo su takve i to su igre koje možete igrati sa njima čak i kada su bolesni!

Igre koje ne zahtevaju mnogo fizičke aktivnosti!

Gledajte stare fotografije

Na telefonu, albumu ili sa diska – svejedno je. Važno je da pritom, iskopate neke slike iz arhive, malo starije. Ispričajte detetu priču o ljudima na tim fotografijama, događajima i uspomenama koji su zabeleženi na njima, anegdote vezane za nastanak neke scene na fotografiji. Imajte na umu da im neće biti toliko zanimljive slika na kojima ste vi, koliko one na kojima su oni sami. Dakle, potražite obavezno one gde je vaše dete kao beba i oživite pričom trenutke kojih se ne seća! Prvi susret sa babom i dedom, prvi susret sa Deda Mrazom, prvi odlazak na putovanje.

Predstava sa senkama

Ukoliko imate bujnu maštu, ali ne i dovoljno lutaka za predstavu, imamo dobar predlog za vas – napravite pozorište senki. To je ono kada svojim rukama na zidu pravite razne oblike od senki i tako ispričate priču. Ako imate volje i vremena, improvizujte pozornicu na svom zidu, napravite neku malu zavesu kao pozorišnu scenu. Ako nemate, ništa zato – i običan beli zid će poslužiti. Važno je da imate izvor svetla usmeren ka zidu. Izvor senki su vaše ruke, premda možete koristiti i neke manje igračke i druge stvarčice da dočarate priču.

Sumnjate u svoje sposobnosti za ovako nešto?

Otkrićemo vam i ovo:

Nije važno ako ne umete da napravite rukama baš sve što ste zamislili – biće vam zabavno da to proučavate i pokušavate da naučite zajedno sa detetom.
Nije važno ako ne znate ni jednu novu priču koju biste senkama ispričali. Možete je zajedno sa detetom izmisliti!
Što nas dovodi do sledeće zanimljive igre koju možete igrati sa detetom koje boluje od virusa gripa ili prehlada.

Izmišljajte priče

U ovo može da se uključi cela porodica. Smislite glavnog junaka i dajte mu ime i osnovne karakteristike. Neka prvi član porodice započne priču i objasni ko je junak i šta radi. Sledeći član neka u skladu sa prethodnom rečenicom nastavi izmišljenu priču. Verujte nam, ovo može da dovede do vrlo neobičnih zapleta i raspleta!

Napravite šator

Možda već i imate neki šator za decu, ali ako nemate, ne očajavajte – može se jednostavno napraviti. Razapnite neko ćebe ili čaršav preko stolica, ivica nameštaja ili neke druge osnove i pokušajte da ga nekako fiksirate. Ispod stavite ćebe, poređajte plišane igračke, jastuke, slikovnice i eto – dobili ste sjajno mesto za odmor i izležavanje bolesnog i prehlađenog deteta, a koje nije krevet. Drugim rečima, razbili ste monotoniju!

Što nas dovodi do sledeće aktivnosti koju dete može raditi ispod šatora.

Igrajte se bolnice

Nije li bolest odlična motivacija za igru lekara? U zavisnosti od virusa sa kojim se dete bori, ovo može biti i dobar način da objasnite detetu šta ne sme da radi i zbog čega. Recimo, ako ima boginje, kroz igru praktično objasnite zašto ne treba da se češe i slično.

Napravljen šator je zdravstvena ustanova, a dete je lekar. Pacijent možete biti vi, ali i plišane igračke i lutke. Nabavite neko blokče za recepte, hemijsku, napravite pečat od pampura, stetoskop od starog rajfa koji će glumiti slušalice… U svakoj apoteci nabavićete špric po jeftinoj ceni. Igra može da počne i nema potrebe za jurcanjem po kući! (Hitni slučajevi su zabranjeni).

A ovo ima i svoju dobru stranu. Onda kada dođe vreme za lek, čaj, oblogu, merenje temperature i slično – zamenite uloge. Sada vi budite doktor, a dete pacijent!

Uposlite prste plastelinom ili glinom

Vreme prosto leti kada se zabavite kreativnim aktivnostima, a plastelin i glina su super zabava za bolesnu decu. Mogu ih oblikovati čak i ležeći u krevetu. Pravite životinjice, kućice, stvari koje vidite ispred sebe i trudite se da ih napravite što verodostojnije. Napravite perle za ogrlicu, saksijicu za cveće, ukras za policu. Oblikujte, ofarbajte ukrasite.

Nemate plastelin?

Napravite ga od namirnica koje imate kod kuće! Treba vam samo brašno i voda (2 šoljice) i jedna šoljica soli. Tome dodati i dve kašičice limuntusa i 1 kašiku ulja. Umesite sve ove sastojke u testo. Dodajte prehrambene boje po želji.Otkidnite komad belog testa i sipajte boju u prahu u sredinu. Mesite dok se boja ne ujednači. Možete je i prvo rastvoriti u par kapi vode. Imaćete plastelin koji je zdrav i neškodljiv za decu i odličnu zabavu!

Napravite kozmetički salon

Dobro, ovo se možda neće svideti dečacima, ali devojčice bi mogle zaista uživati.

Šta raditi?

Pa, recimo, počnite od manikira. Namažite nokte na rukama nekim lakom. Ako detetu ne prija miris laka, preskočite taj deo. Odmah se bacite na ukrašavanje noktiju. Nađite na internetu ideje kako možete dekorisati i iscrtati nokte na rukama na zanimljiv, a detetu lak način. Dovoljan će vam biti i tanak crni flomaster, a u igru po želji možete dodati nalepnice, cirkone, šljokice. Na primer, nacrtajte različite izraze lica na svakom noktu. Kasnije im dodelite imena, podelite uloge i eto za tili čas cele predstave!

Nakon noktiju pređite na kosu. Sednite ispred deteta i naučite ga kako da plete kiku ili veže gumicu uopšte. Vežbajte na lutkama. Pusitite neka vam samo namesti frizuru. A zatim zamenite uloge.

Rukotvorine

Rukotovorine su, kao i igra plastelinom ili glinom,odlična stvar za zabavu koja ne zahteva mnogo energije i fizičke aktivnosti, a odlično okupira pažnju i razvija motoričke sposobnosti vaših mališana. Ovde vam je samo nebo granica. Recimo, možete papirom ili školjkama ukrašavati neki ram za slike ili ram ogledala, napraviti od obične kutije za kremu ukrasnu kutijicu za nakit, od obične tegle napraviti ukrasnu činiju za bojice i slično. A možete praviti i nakit, zašto da ne. Zabavite se perlama,cirkonima, šljokicama. Možete se igrati i poklopcima, dugmićama, a evo kako se možete zabaviti i sa kamenčićima!

Zavrtite globus
Jedan od načina da se igrate zanimljive geografije jeste i da proučavate globus. Objasnite detetu gde smo mi i gde smo u odnosu na ostatak sveta. Pitajte ga gde bi htelo da putuje ili pričajte o tome gde biste vi voleli da putujete. Nađite tu zemlju, proučite klimu, običaje, kulturu, dečije igre, nađite neke zanimljivosti.

Ukoliko i nemate globus, poslužiće vam Google Earth.

Slažite puzzle
Ukoliko je vaše dete ljubitelj slagalica, onda je vreme kada je zakačilo virus ili prehladu idealno za slaganje jedne takve. Da bi stvar bila zanimljivija, nabavite neku novu, a ako je dete starije, nabavite neku malo složeniju i krenite u avanturu zajedno!

A treba li da pominjemo društvene igre kao odličan vid zabave sa celom porodicom?

Nađite neku u kojoj je vaše dete dobro ili ima podjednako dobre šanse da pobedi. Slažite kocke ili crtajte.

Par dodatnih saveta koji će vam biti od koristi
● Napravite nekoliko mesta za odmor i ležanje. Ležanje na jednom mestu zaista zna da bude dosadno. Zato, spremite jedno u dnevnoj sobi, jedno u kuhinji ili dečijoj sobi, a jedno u šatoru kao što smo rekli.Ako dete već mora da leži, neka barem menja krevete i okruženje!
● Pripremite unapred neke svoje trikove. Drugim rečima, imajte specijalnu igru, slagalicu, nalepnice ili bilo šta slično unapred spremno za ovakve trenutke. I izvadite ih kao posebno iznenađenje! Dobro raspoloženje koje izazovete sigurno neće odmoći u procesu oporavka!
● Držite se igara i aktivnosti u kojima je vaše dete dobro! Nemojte ga terati da uči tablicu množenja, ukoliko se sa tim ne snalazi ili ga terati da igra igru kojoj još nije doraslo. Umesto toga, ponudite nešto u čemu znate da će da briljira. Kao što rekosmo, dobro raspoloženje i malo samopouzdanja biće korisnije od lošeg.
A ako je već dete voljno da uči nove stvari, zašto da ne! Iskoristite tu dobru volju i naučite ga nešto korisno! Recimo da veže pertle!
Naposletku i sami ćete se više zabaviti i vreme ća vam brže proći nego da sve vreme provedete u brizi i sekiraciji.A možda ponešto i naučite!

Ovo su samo neke osnovne ideje, a vi ih razradite! Pokušajte da izađete izvan okvira kada je mirovanje u kući u pitanju i potrudite se da ovaj period bude koliko-toliko zabavan!

izvor:bitiroditelj.com

GREŠKE RODITELJA KOJE UTIČU NA DETETOV SAN: Ovih 6 stvari izbacite i svi će mirno spavati! Počnite od rođenja bebe

Roditelji često iz najbolje namere upadaju u zamke, i umesto da smire svoju bebu i spreme je za spavanje, oni ih rasane, unervoze ili rasplaču. Većina ovih grešaka može se lako ispraviti, ali možda je bolje da saznate koje su i da ih izbegnete.

Predstavljamo 9 grešaka koje roditelji najčešće prave:

1. Beba nema ritam i navike pred spavanje

Ono što se uvek govori jeste da se bebi nametne određeni ritam još od najranijih dana. Ako beba nema nikakav raspored, ako spava gde god i kad god stigne, sigurno ćete imati probleme sa uspavljivanjem ali i čestim noćnim buđenjima. Važno je da ne zaboravite da vi pravite raspored njoj, a ne ona vama!

2. Previše aktivnosti tokom dana

Ako je beba mnogo aktivnija nego obično, to će je iscrpeti i neće moći da zaspi. Rečenice "pusti da se izmori pa da vidiš kako će spavati", kod beba nisu tačne!

3. Ignorisanje znakova umora

Vrlo je važno da znate da prepoznate znakove umora na svom detetu. Obično je to gubitak pažnje, umirivanje, a onda i trljanje okica. Ako dođe do trljanja okica, sledeći stadionje neutešan plač zbog premora, tako da je bitno da ne ignorišete ono što vam dete pokazuje.

4. Spavanje noću u osvetljenoj sobi

Da bi beba imala kvalitetan san, noću joj je potreban mrak. Sa druge strane, danju nikada ne zamračujte sobu u kojoj spava.

Tek rođena beba nema ritam, ne zna razliku između dana i noći, a na vama je da je tome naučite. Proces spavanja i budnosti kod bebe traje 3-5 meseci.

5. Kasni odlazak u krevet ili skraćivanje dnevnog spavanja

Ove dve stvari su možda nešto najgore što možete učiniti vašoj bebi. Mnogi roditelji se vode time da će dete zaspati ranije ako mu uskratite popodnevno spavanje, ili da će ustati kasnije ujutru ako ode kasnije na spavanje. Sve to je potpuno pogrešno, a može i izazvati kontraefekat.

6. Spavanje u potpunoj tišini

Nemojte nikada bebu izolovati potpuno od buke tokom spavanja jer joj to kasnije u životu može napraviti probleme sa spavanjem. Neka navikne da se nešto oko nje dešava dok spava, posebno preko dana.

izvor:bitiroditelj.com

Foto:EPA-EFE/CHEMA MOYA

Kalendar vakcina za decu u 2022. godini: Šta sve treba da znate

Neke teške bolesti, na primer maligne, na žalost ne možemo sprečiti i kada ih otkrijemo krećemo u dugotrajnu iscrpljujuću borbu, uz neizvestan ishod. Međutim ima i teških bolesti koje možemo sprečiti običnom vakcinom, kao što je dečija paraliza, tetanus, meningitis, čak i neke maligne, poput karcinoma grlića materice…

Vakcinacija je, iako pod budnim okom javnosti čitavu deceniju, definitivno jedno od najvećih dostignuća savremene medicine, za čije otkriće je sa punim pravom dobijena i Nobelova nagrada.

Strah koji je postojao među roditeljima vezano za MMR vakcinu i konzervanse u vakcinama poslednjih godina jenjava. Vremenom su roditelji uvideli da deca više štetnih materija unesu industrijski prerađenom hranom, zagađenim vazduhom , pušenjem u kući, nego što im štete vakcine koje se u svetu koriste duže od pola veka.

Savremeni način života donosi i velike migracije stanovništva iz svih delova sveta, uključujući i naša putovanja u daleke zemlje, gde i dalje postoje zarazne bolesti koje u našoj zemlji ne viđamo, o čemu roditelj ne razmišlja dok je dete malo, ali ga nevakcinisanog ostavlja podložnim za sve te bolesti za čitav život. Čak i u današnje vreme u svetu godišnje umre dva miliona ljudi zbog bolesti koje se mogu sprečiti vakcinacijom (koja im na žalost nije dostupna). A prema našoj zvaničnoj statistici ne tako davne 1956.godine u Srbiji je 854 dece ostalo sa trajnim invaliditetom zbog zaraze virusom dečije paralize, 44 je umrlo.

Prema novom kalendaru imunizacije za 2022. godinu predviđeno je da deca dobijaju sledeće vakcine:

Na rođenju se dobija prva doza vakcine protiv hepatitisa B, „EuvaxB“ koja se daje se u butinu.
Na otpustu iz porodilišta deca dobijaju vakcinu protiv tuberkuloze ( BCG ) i ona se daje u levu nadlakticu. BCG vakcina može posle nekoliko nedelja na mestu davanja napraviti „ crvenkasti gnojavi čvorić“ koji nije znak infekcije već uspešne imunizacije. Ukoliko je BCG vakcina propuštena u porodilištu može se primiti u narednih 12 meseci u Domovima zdravlja, čak se može primiti i kasnije u životu na zahtev pacijenta ukoliko je pod povećanim rizikom da dobije teške oblike tuberkuloze.

Sa navršenih mesec dana se dobija druga doza vakcine protiv hepatitisa B. Vakcina protiv hepatitisa B najčešće ne daje neželjene reakcije.

Sa navršena dva meseca se dobija „Pentaxim“ – petovalentna vakcina protiv difterije, tetanusa, pertusisa (velikog kašlja), Hemofilusa influenze tip B i poliomijelitisa (dečije paralize). Ona se daje u spoljašnju stranu butine i prima se u tri doze sa razmakom 6 nedelja. Pertusis ili veliki kašalj ( u narodu poznat kao „magareći kašalj“ ) je posebno opasan u odojačkom periodu. Od deset umrlih od pertusisa devet su upravo bebe i zato vakcinaciju započinjemo u tako ranom uzrastu. Uz Pentaxim se daje i prva doza vakcine protiv pneumokoka ( „Synflorix“ ili „Prevenar13“) koja štiti decu od agresivnih „tzv. invazivnih“ sojeva Streptokokusa pneumonije.

Sa navršenih 3,5 meseci daje se druga doza „Pentaxim-a“ i revakcina protiv pneumokoka.

U 6. mesecu se daje treća doza „Pentaxim-a“ i revakcina protiv pneumokoka, a sa navršenih 6 meseci treća doza vakcine protiv hepatitisa B. Ukoliko je neka doza ovih vakcina propuštena, dobija se kada se za to steknu uslovi, bez ponavljanja doza.

U uzrastu deteta 12 -15 meseci se daje MMR vakcina „M-M-RVaxPRO“ protiv malih boginja, parotitisa i rubele. Može se dati u mišić ili potkožno, u butinu. Nakon čuvenog Wakefield –ovog članka o povezanosti MMR vakcine i autizma, brojne zemlje su započele sopstvena opsežna istraživanja na tu temu. U Danskoj je sprovedeno ispitivanje na pola miliona dece od kojih je 82% bilo vakcinisano MMR vakcinom, i zaključeno je da je učestalost autizma identična i u grupi vakcinisanih i nevakcinisanih. Do istog zaključka su došli i brojni drugi istraživači širom sveta, što je dalje otvorilo put istaživanjima ka otkrivanju pravog uzroka autizma, isključivši vezu sa vakcinacijom.

Od 17. do 24 meseca se daje „Pentaxim“ revakcina ( godinu dana od treće doze) i druga revakcina vakcine protiv pneumokoka.

U sedmoj godini (pred upis u školu), po novom kalendaru vakcinacije, se daje „Tetraxim“ ( difterija, tetanus, pertusis i inaktivisani polio) u nadlakticu i revakcina MMR u drugu ruku. Propuštena MMR vakcina se može dati do 18- te godine.

Sa 14 godina (u osmom razredu osnovne škole) daje se „Ditevaksal-T“ (difterija, tetanus). Ukoliko je dete do tad dobilo sve predviđene doze vakcine protiv tetanusa biće zaštićeno protiv tetanusa narednih 10 godina, a nakon tog perioda svaka potencijalno tetanogena povreda zahteva da se dobije antitetanusna zaštita u nadležnom Domu zdravlja.

U zapadnim zemljama deca dobijaju i vakcinu protiv meningokoka, rota virusa i varičele. Ove vakcine nisu u obaveznom kalendaru vakcinacije naše zemlje, ali se mogu primiti u Domovima zdravlja.

Od ove godine je u Srbiji besplatna vakcina protiv karcinoma grlića materice, („Gardasil“) i preporučena je za uzrast od 9 do13 godina. Daje se u dve doze, sa razmakom 6 meseci, a ako se daje posle 15. godine prima se u tri doze.

Deca se kod nas mogu vakcinisati i protiv sezonskog gripa. Ova vakcina se daje u ranu jesen u jednoj dozi i posebno se preporučuje deci sa hroničnim bolestima.

Vakcina protiv Rota virusa ( virus koji izaziva prolive kod dece) se daje od šeste nedelje do šest meseci života, na usta, u dve doze, sa razmakom najmanje 4 nedelje.

Vakcina protiv varičele – ovčijih boginja( „Varilrix“) se savetuje za decu koja nisu preležala ovčije boginje do svoje 13 godine. Daje se u dve doze sa razmakom 6 nedelja, potkožno, u nadlakticu.
Vakcina protiv meningokoka („Menactra“) se daje od uzrasta 9 meseci do 55 godina. Do druge godine se daje u dve doze, a nakon toga jedna doza. Kod nas se ova vakcina savetuje samo osobama pod većim rizikom za oboljevanje.

Deca i odrasli koji imaju izvađenu slezinu treba da prime vakcinu protiv pneumokoka, hemofilusa influence B i meningokoka, jer im je smanjena prirodna zaštita protv ovih bakterija. Vakcinu protiv pneumokoka treba da prime i deca sa hroničnim plućnim, srčanim i drugim bolestima, rođena pre januara 2018.godine ( kada je vakcina uvedena u naš obavezni kalendar vakcinacije). Zvaničan stav je da zakazani termin vakcinacije ne treba odlagati ako detetu curi nos ili kašljuca a nema povišenu temperaturu, ili je skoro bilo prehlađeno, ili trenutno ima ekcem ( čak i ako dobija kortikosteroidnu terapiju), međutim odluku da li će dete u tom trenutku primiti vakcinu donosi pedijatar nakon pregleda. Alergija na jaja nije prepreka za vakcinaciju, čak ni za MMR, kao ni alergija na polene, grinje, već samo alergijska reakcija na prethodno datu dozu vakcine.

Posle vakcinacije na mestu uboda obično bude otok, crvenilo, bol, nekada povišena temperatura u prvih tri dana posle vakcine i tada savetujemo hladnu oblogu na mestu davanja vakcine i paracetamol. Lek za obaranje temperature se ne daje preventivno posle vakcinacije, već samo ako dete dobije visoku temperaturu. Nakon MMR-a se mogu očekivati temperatura i osip tek oko sedmog dana nakon primljene doze, a deca tada nisu zarazna i smeju biti u kontaktu i sa trudnicama.

Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije ( ALIMS) kontroliše vakcine na našem tržištu i prati sva njihova neželjena dejstva na osnovu prijava lekara, a od skoro je otvorila i mogućnost da sami pacijenti prijave neželjeno dejstvo na neki lek ili vakcinu online putem na www.alims.gov.rs.

izvor:nova.rs

Visoko senzitivna deca i poremećaj nedostatka pažnje

Poput dece s poremećajem pažnje, visoko senzitivnoj deci se često dešava da im nešto lako skrene misli zato što primećuju mnogo detalja…
Visoko senzitivna deca i poremećaj nedostatka pažnje

Često me pitaju o odnosu između senzitivnosti i poremećaja nedostatka pažnje. Naizgled, postoji neka veza, dok neki stručnjaci smatraju da je kod mnoge senzitivne dece pogrešno uspostavljena dijagnoza poremećaja pažnje. Pretpostavljam kako je moguće da visoko senzitivna deca imaju pomenuti problem. Ali te dve stvari uopšte nisu iste i, na neki način su, zapravo, suprotne. Na primer, kod većine visoko senzitivne dece primećen je veći dotok krvi u desnu stranu mozga, dok je kod dece s poremećajem koncentracije suprotno – povećan je dotok krvi u levu stranu. Deca koja imaju problema sa fokusiranjem verovatno imaju veoma aktivan sistem slobodno kreni  i relativno neaktivan sistem stani i proveri 

Zbog čega onda ljudi mešaju ove dve pojave? Poput dece s poremećajem pažnje, visoko senzitivnoj deci se često dešava da im nešto lako skrene misli zato što primećuju mnogo detalja (mada, kad su veoma zadubljeni u misli, opažaju vrlo malo). Prvi slučaj se, upravo, i naziva poremećajem zato što ukazuje na opšti nedostatak adekvatnih „egzekutivnih funkcija” kao što je donošenje odluka, fokusiranje i razmišljanje o posledicama. Visoko senzitivna deca su obično dobra u svemu ovome, bar kad se nalaze u prijatnom, poznatom okruženju. Ma koji da je razlog (uzrok je nepoznat), deci s poremećajem pažnje veoma je teško da nauče da postavljaju prioritete, da se ponovo usredsrede na ono što su radili nakon što im jednom odluta pogled, ili, na primer, da budu svesni kako se nastavnik na času ne obraća njima lično.

Da ponovimo, visoko senzitivna deca, bar na neko vreme, uglavnom mogu da se isključe iz spoljašnjeg sveta kada žele ili kad moraju. Međutim, za to je potrebna mentalna energija. Stoga, još jedan razlog što visoko senzitivnom detetu može biti pogrešno uspostavljena dijagnoza poremećaja pažnje pojavljuje se ukoliko ga mnogo stvari sprečava da se usredsredi ili ako to traje duže, ili ako je dete emocionalno uzrujano i samim tim već iznutra prima previše stimulacija, pa može biti prilično uzdrmano usled spoljašnjih uticaja i ponašati se kao da je uznemireno ili „euforično.” Može se umoriti usred dugog, bučnog školskog dana zato što mu je, više nego ostaloj deci, potreban veći napor da se koncentriše. Takođe, ako se plaši da će se u određenoj situaciji pokazati lošije zato što je preterano uzbuđeno ili prima previše informacija – na primer, za vreme važnog ispita – često biva previše uznemireno i, shodno tome, zapaža neke detalje koje bi inače zanemarilo.

Nastavnici mogu ustanoviti da visoko senzitivno dete ima poremećaj nedostatka pažnje zato što to podrazumeva određene novčane olakšice, tako da učenik s takvom dijagnozom može da prima socijalnu pomoć – kao što smo rekli, neobično ponašanje se ređe objašnjava kao visoka senzitivnost. (Takođe, među stručnjacima koji proučavaju ljudski karakter, vodi se ozbiljna polemika oko toga da li je u većini slučajeva poremećaja koncentracije jednostavno reč o normalnoj varijaciji u karakteru, koja se, kao i kod senzitivnosti, pogrešno tumači. Interesantnu kulturološku diskusiju o poremećaju nedostatka pažnje možete pogledati u knjizi Ričarda Degrandprea Retalin Nation (Richard DeGrandpre), u kojoj će dosta zanimljivog pronaći i senzitivne osobe.

Spektar autističnih poremećaja

Roditelji ili pedijatar obično rano primete ukoliko dete ima ozbiljan problem. To, naravno, zavisi od dostupne zdravstvene nege budući da se problemi dece iz slojeva sa nižim primanjima ne prepoznaju tako brzo. A često je upravo rano otkrivanje od ključnog značaja za lečenje. Stoga, ukoliko ste zabrinuti zbog ponašanja svog deteta, potražite stručno mišljenje lekara. Ova knjiga nije zamena za pomoć eksperata. Možda se plašite da se vaše dete nalazi „u spektru autizma,” koji danas uključuje blagi ili atipični autizam, ranije poznat kao Aspergerov sindrom. Spektar autističnih poremećaja  podrazumeva lošu društvenu interakciju i komunikaciju kao i ograničene, stereotipne obrasce ponašanja, koji se ponavljaju, a obično se mogu uočiti do druge godine života.

Stepen spektra autističnih poremećaja izuzetno je važan. Neke osobe sa ovim poremećajem mogu pokazivati pomalo neuobičajeno društveno ophođenje i imati unekoliko neobična interesovanja. Gotovo polovina osoba sa visoko funkcionalnim spektrom autizma natprosečno su inteligentne. Iskreno govoreći, ako niste sigurni da li ponašanje vašeg deteta ukazuje na visoku senzitivnost ili na spektar autističnih poremećaja, verovatno je reč o tome da će vam dete biti visoko funkiconalno ukoliko se i u najmanjoj meri nalazi u spektru autističnih poremećaja. Dete sa spektrom autizma, takođe, može biti i visoko senzitivno. Ipak, istraživanje jasno kaže da čak ni visoka funkcionalnost nije isto što i visoka emocionalna preosetljivost. Pored razlika u strukturi mozga, visoka senzibilnost utvrđena je kod oko dvadeset odsto dece; spektar autističnih poremećaja pogađa od dva do četiri deteta na deset hiljada. Uzimajući u obzir ove podatke, visoka senzitivnost smatra se normalnom varijacijom, dok je ASD klasifikovan kao poremećaj.

Međutim, i visoka senzitivnost i visoka funkcionalnost kod autističnog spektra predstavljaju primer „neurodiverziteta.” To znači da nisu tipični i da, čak i ako obe grupe ne funkcionišu isto kao ostale, svakako ne žele da ih smatraju hendikepiranim. Tačno je da se visoka senzitivnost javlja kao normalna strategija preživljavanja kod preko stotinu vrsta, i uvek kod izrazite manjine; ali, oni sa visoko funkcionalnim spektrom autizma u nekim okruženjima, takođe, nose „strategiju opstanka“, tako što ponekad nadmašuju „neautistične.” I oni poseduju vlastito verodostojno životno iskustvo.

Neurodiverzitet se može posmatrati i iz drugog ugla, po kome je svačiji mozak različit poput otisaka prstiju. Ovde se usredsređujemo na jednu važnu karakternu crtu, ali svi mi nasleđujemo mnogobrojne osobine, što se odnosi i na visoko senzitivnu decu. Svakako, neke osobine su korisnije od drugih. U svakom slučaju, vive la différence![1]

Šta da činite ako niste sigurni

Ako ste u nedoumici, posetite tim stručnjaka koji će proceniti vaše dete. Prvo saznajte koji stručnjak je cenjen u svojoj oblasti, a neguje timski rad, a potom se raspitajte i za kolege s kojima sarađuje. Ovo može zahtevati nešto veće troškove, ali problemi s kojima se rano uhvatite ukoštac obično se mogu rešiti uz daleko manje izdatke. Potreban vam je tim stručnjaka jer pedijatri posmatraju uglavnom samo fizičke simptome ili rešenja. Psihijatar će tragati za mentalnim poremećajima, koji se mogu rešiti lekovima. Psiholog će želeti da vas nauči novim načinima ponašanja, ali može zanemariti fizičke probleme. Radni terapeut će se usredsrediti na senzomotorne probleme i rešenja; logoped će se baviti verbalnim sposobnostima; socijalni radnik će se baviti porodicom, školom i okruženjem. Udruženi, mogu postići sjajne rezultate. Može se desiti da u svakoj oblasti postoji problem kome treba posvetiti dužnu pažnju. (Po mom mišljenju, samo lekovi nikad nisu dovoljni kada su prisutne poteškoće u ponašanju kod deteta koje bi trebalo da nauči da se suoči sa svakim svojim problemom.)

Detaljne pretrage mogu trajati nekoliko nedelja, a ne nekoliko sati. Tim lekara koji procenjuje vaše dete trebalo bi da traži izveštaje od vas, detetovih vaspitača i nastavnika, kao i od ostalih stručnjaka koji su prethodno imali prilike da pogledaju vaše dete. Uzeće porodičnu anamnezu, a neko bi trebalo da osmotri vaše dete i, ako je moguće, i dete i vas zajedno. Pre svega, trebalo bi da karakter posmatraju kao deo celokupne slike i da pokažu kako su stručni za ovu oblast. Nažalost, mnogi su nestručni, i mogu napraviti ozbiljne greške.
Konačno, tokom i posle evaluacije, lekari bi trebalo da vam pružaju podršku i da vas ohrabruju. Trebalo bi da im možete verovati i poštovati ih; oni će izvršiti ogroman uticaj na život vašeg deteta. Ukoliko sumnjate u nečije mišljenje, potražite mišljenje još nekog iz ove oblasti. Lekari kod kojih odete trebalo bi i sami da vam to predlože. Nemojte ništa prihvatati naprečac osim ako za to ne postoji valjan razlog.

I zapamtite, visoko senzitivna deca su normalna deca, koja su većinom opuštena i otvorena prema onima koje poznaju dobro. Umeju da slušaju i da se izražavaju vrlo dobro. Kad su pod stresom, privremeno su nesposobna da funkcionišu normalno jer su, verovatno, veoma uzrujana. Ali, vi ih znate i kad se dobro osećaju, kad su druželjubiva, radoznala i zadovoljna sobom.
Da li treba da tražite „lek” za senzitivnost svog deteta? Ne. Na karakternim crtama se može raditi u smislu da dete može naučiti da se uklopi u datu sredinu, a roditelji mogu da nauče kako da mu pomognu u tome. Ako pokušavate da senzitivnost izlečite, uklonite ili sakrijete, najverovatnije ćete stvoriti još veće probleme. Osetljivi mladići i muškarci u našem društvu često osećaju kako moraju da kriju svoje emocije, i to ih obično skupo košta. Varijacije u naravi predstavljaju „začin života” – i, možda, najveću nadu za preživljavanje vrsta.

izvor:bitiroditelj.com

Pozitivno roditeljstvo ili kako decu odgajati ČVRSTO ali BEZ upotrebe kazni

Pozitivno vaspitanje ne znači biti permisivan i dopuštati deci da rade šta god hoće. Roditelji koji primenjuju pozitivno vaspitanje su aktivno uključeni u učenje dece o posledicama koje ima njihovo ponašanje.

Kako koristiti pozitivno vaspitanje? Evo nekoliko strategija:

1. Postavite granice
Postavljanje granica je od velike važnosti za učenje dece o posledicama njihovog ponašanja. Autoritarni roditelji postavljaju granice ako deca ne slušaju, kažnjavaju ih ili grde. U permisivnom roditeljstvu, roditelji se plaše da preduzmu bilo kakvu meru kada deca pređu granice jer se plaše da ih deca više neće voleti.

U pozitivnom roditeljstvu granice se postavljaju i definitivno postoje mere, ako i kada ih deca pređu. Jedina razlika je što se sve radi sa empatijom. Deca shvataju da je njihovo ponašanje izazvalo posledicu i da će ponavljanje tog ponašanja ponovo dovesti do iste posledice. Kada primenjuju posledicu, roditelji ne ponižavaju dete već nude empatiju, nežnost i ljubaznost.

Primer:

Zamislite da vaše dete žvrlja po zidu.

Prva stvar koju mu kažete je: “Zidovi nisu za crtanje, možeš da koristiš papir”.

Ako ono nastavi, podsetite ga ponovo gde se crta i kažete mu da ćete, ako opet bude crtalo na zidu, morati da mu oduzmete boje. I ako ono nastavi, onda odete do njega i oduzmete mu boje.

Dete će da protestvuje i plače, ali ne treba da odustanete. Umesto toga, ponudite mu empatiju.

Kažite mu: “Znam da je za tebe teško da ne crtaš na zidu, ali ja ne mogu to da ti dozvolim. Pokušaćemo ponovo sa crtanjem kad budeš spreman da koristiš papir.”

Bez pretnji, bez kazni i bez grdnje. Iako ste mu oduzeli bojice ono zna da ste na njegovoj strani i nije osetilo poniženje.

2. Pričajte manje, primenjujte više
Veliki broj nas roditelja samo priča i priča, a malo primenjuje to što priča. Ono što se često čuje jeste:

“Ovo ti je poslednji put, neću dozvoliti da se ovo ponovi.”

“Imaš samo deset minuta, posle ti uzimam tablet.”

“Nema više slatkiša.” i sl.

Ali da li to stvarno i uradimo posle? Ne. Nije ni čudo što nas deca ne shvataju ozbiljno.

U pozitivnom roditeljstvu se postavljaju granice koje se zatim i primenjuju. Ne pružaju se nove šanse. Roditelj ostaje čvrst.

To ne znači da treba biti okrutan. Često nam bude žao deteta pa ni ne damo upozorenje. Ali, čak i kada stojimo iza naših reči možemo uvek da iskažemo empatiju i pokažemo mu da smo na istoj strani.

U suprotnom, deca ne nauče da kršenje nekog pravila vodi ka određenoj posledici i nastavljaju da prave iste greške, samo zato što ih nam je bilo žao.

3. Ponudite izbor
Nuđenje izbora je još jedna tehnika pozitivne discipline uz pomoć koje se izbegavaju sukobi, naročito kod mlađe dece.

Na primer:

“Da li želiš da ideš odmah u krevet ili za 10 minuta?”

“Izgleda da izbegavaš da jedeš povrće koje preporučuje tvoj doktor. Da li to znači da treba ja da te hranim ili ćeš ipak sam da jedeš?”

Nudite varijante koje su vama prihvatljive. Ako vam se neki izbor ne dopada, nemojte ga ni nuditi.

Nuđenje izbora čini da se deca osećaju kao da upravljaju situacijom i da su ona ta koja su donela odluku. To smanjuje otpor i sukobe.

4. Napravite “DA” okruženje
Ljudi ne vole da budu kontrolisani. To važi i za decu. Da li ste ikada primetili kako deca imaju tendenciju da uvek rade više onoga što im je rečeno da ne rade?

Kada detetu kažemo “ne”, ono iskazuje više odbijanja i pokušava da ispolji snagu. Ako ćemo da budemo iskreni, i nas zamara da stalno slušamo “ne, ne, ne…”. Pravila su dobra da nam pomognu da se ponašamo kako treba, ali previše pravila nas čini buntovnicima.

Kako obično dajemo uputstva deci?

“Nemoj da skačeš po krevetu.”

“Nema sad napolje.”

“Nema crtanih posle 9 uveče.”

“Nema udaranja.”

Međutim, ako napravite “DA” okruženje u vašem domu, možete da očekujete više saradnje od strane deteta. To je jako jednostavno i lako uraditi.

Preformulišite prethodne rečenice na sledeći način:

“Krevet je za spavanje, ako voliš da skačeš možeš da skačeš po podu."

“Sada je previše toplo da bismo išli napolje. Uđi unutra, uživaćemo u igrama za u kući.”

“Gledanje crtanih do kasno izaziva umor i bićeš nervozan ujutru. To ne želimo, je l' tako? Isključićemo i televizor i tablet u devet.”

“Udaranje boli! Ljutnju iskazujemo rečima, ne rukama.”

Umesto da odmah kažete “ne”, objasnite vaše razloge za izgovaranje tog “ne”.

A kada dete traži od vas da se igrate zajedno, umesto da kažete “ne”, možete da kažete “U sred sam kuvanja jela za tebe. Dolazim da se igramo čim završim.”

5. Umesto vikanja koristite čvrst glas
Pozitivno vaspitanje treba da je čvrsto i nežno u isto vreme.

Kada kažete detetu da nešto ne može, to i mislite. Ali ako ono ljutito odgovori ili počne da plače, saosećate sa njim. To znači da ste čvrsti ali i nežni.

Ako se dete buni što ste mu oduzeli kašiku, možete da kažete:

“Znam da si se zabavljao lupajući kašikom o sto, ali kašika služi za jelo a ne za lupanje, zato je uzimam.”

Kada ste nežni i čvrsti, vaša poruka dopire do vašeg deteta. Vikanje nikada ne može da prenese vašu poruku jer se dete ne oseća shvaćeno i sluša vas iz straha.

Da li možete nekome da prenesete pozitvnu lekciju kada ste ljuti ili kad osećati adrenalin u telu? Ne, a to se dešava kada vičete. Dakle, vikanje je uzaludno.

6. Radite zajedno sa decom na pronalaženju rešenja
Odličan primer pozitivnog roditeljstva su porodični razgovori, npr. jednom nedeljno, o izazovima u porodičnim odnosima.

Na primer, ako su u datom periodu problem dečije svađe onda se porazgovara o situaciji. Deca treba da nauče da žive jedno sa drugim ali im je potrebna pomoć u tome. Naravno da ne vole da im brat ili sestra upadaju nepozvani u igru ili sobu i uzimaju šta god hoće. To niko ne bi voleo. Zato je potrebno povesti razgovor o ponašanjima koja ih iritiraju i postaviti granice da bi svako znao šta se od njega očekuje.

Ovaj razgovor ne treba da traži krivca. Zato su tu roditelji, da obezbede fer odnose i poštovanje.

Deca treba da odgovore na pitanja kao što je “Šta misliš da možemo da uradimo kada se ova situacija ponovi?” i sl.

Ona će nešto predložiti, slobodno to zapišite i isprobajte. Ceo ovaj proces uči decu kritičkom razmišljanju i veštinama rešavanja problema. Takođe, ona uče da na neki izazov gledaju iz perspektive nalaženja rešenja umesto da budu ljuta i nervozna. A to je važna životna veština.

Takođe, kada su deca uključena u rešavanje problema, shvataju da ona nisu problem već deo rešenja.

7. Usmerite se na rešavanje uzroka pre nego na simptome
Razgovori sa decom su važni jer možete da čujete njihovo mišljenje i razloge koji stoje iza nekih ponašanja.

Na primer, ako vam dete kaže da ne voli da deli odeću sa sestrom jer joj ona ne vraća stvari kako treba i da, čak i kad ih vrati po dogovoru, obično to više nije u istom stanju.

Ako ne odvojite vreme da vidite o čemu se radi, dete vam neće ni reći. Što dovodi do nesporazuma. Ovako, pričajući o određenom ponašanju možete da nađete rešenje. Dete će tako naučiti da je neko ponašanje moguće ispraviti i poboljšati.
Neka vam svaka greška bude prilika za vođenje i učenje deteta. Umesto da im sve vreme govorite šta da ne rade, objasnite šta da rade.

8. Neka znaju da ih čujete i imenujete njihova osećanja
Ljudska bića imaju potrebu da ih neko sasluša. Zamislite da se vi borite sa teškim osećanjima a nema nikoga pored ko je voljan da vas sasluša. Ako vas pored toga osuđuju jer ste tužni ili ljuti, kako se osećate? To je upravo ono što mi odrasli radimo deci. Govorimo im da su sebična, nestašna, da traže pažnju i sl. Sve to a da nismo ni saslušali šta imaju da nam kažu.

Zato, zastanite na trenutak i saslušajte vaše dete. Pomozite mu da prebrodi svoja osećanja tako što ćete mu reći da je u redu da se bude ljut ili tužan. Kada oseti da ga čujete, vaša veza će biti jača i dete će imati jak osećaj pripadanja. Povezivanje je najvažniji deo pozitivnog roditeljstva.

Imenovanje emocija pomaže detetu da bude u skladu sa svojim osećanjima, da ih razume i upravlja njima na pravi način. Različite studije su pokazale da su deca koja znaju da imenuju i verbalno izraze svoja osećanja manje podložna anksioznosti kada odrastu. Takođe, ona mogu da razumeju osećanja drugih ljudi i odgovore empatijom.

9. Zamenite sramljenje, pretnje i podmićivanje učenjem
Pozitivno vaspitanje NE PRIMENJUJE sramljenje, pretnje, podmićivanja ili bilo kakvo telesno kažnjavanje. Umesto toga, koristi svaku priliku da detetovo ponašanje koriguje učeći ga šta je dobro a šta ne.

U pozitivnom roditeljstvu dete i roditelj su na istoj strani. Roditelji obično požele da kazne dete i besno reaguju na detetovo neprikladno ponašanje. Umesto toga, neka vam svaka greška bude prilika za vođenje i učenje deteta. Umesto da im sve vreme govorite šta da ne rade, objasnite šta da rade.

10. Budite konzistentni
Konzistentna očekivanja pomažu deci da budu poslušna i bolje prate pravila. Pre nego što kažete “ne” nečemu, razmislite da li stvarno mislite “ne”. Ako se predomislite dok dete protestvuje, ono će naučiti da je moguće menjati i manipulisati odluke.

Zato, birajte koje bitke vodite.

I ako vam nije drago da neka pravila budu prekršena, budite čvrsti kada su vaše granice na testu. Ako menjate vaše odluke u zavisnosti od raspoloženja, to šalje zbunjujuću poruku deci.

11. Napravite atmosferu koja vam ide na ruku
I vaša energija ima granice, nemojte misliti da je neiscrpna. Ako je atmosfera predodređena za neuspeh, teško je biti kozistentan.

Na primer, ako napunite ormane brzom hranom i grickalicama, teško ćete formirati zdrave navike kod vašeg deteta. Slično tome, ako ne isključite televizor, ali kažete deci da idu na spavanje, njima će biti teško da vas poslušaju.

Zato, organizujte njihovu sredinu i rutinu tako da ide u prilog svima i tako ćete smanjiti prepirke i neposlušnost. Postavite jasno definisana pravila koja se tiču obroka, odlaska u krevet, jutarnje pripreme za izlazak iz kuće i sl. da bi deca znala šta se od njih očekuje.

12. Gledajte na dete odvojeno od njegovog ponašanja
Deca se stide i razvijaju osećanje bezvrednosti kada koristimo nazive kao što su “bezobrazna devojčica” ili “bezobrazan dečak”. Ovim rečima mi im, umesto da im objasnimo da je njihovo ponašanje pogrešno, govorimo da su loše osobe.

Ove reči imaju ogroman efekat koji može na njih da utiče ceo život.

Nijedna osoba ne može da ostane večno dobra ili loša. Svi mi radimo dobre ili loše stvari, svesno ili nesvesno. Kada dete koje je ove reči slušalo odraste, osećanje da ne vredi ga proganja i blokira da izrazi svoj pun potencijal.

Zato, kada je dete neposlušno, možemo da istaknemo njihove greške ali istovremeno izrazimo i koje je to bolje ponašanje za sledeći put. I takođe, da pričamo samo o tome šta su radili a ne o njima.

Na primer, možemo da kažemo:

“Loše je povređivati ljude. Očekujem da ćeš sledeći put biti nežniji prema tvom bratu.”

Ova jedna rečenica detetu govori da je ono što je uradilo pogrešno, ali da može da se popravi u budućnosti. Nema nikakvog sramoćenja nazivanjem da je “bezobrazan dečak”.

13. Primenite posledice
Kada se govori o posledicama, postoje prirodne posledice i logične posledice nekog ponašanja. Kao što samo ime sugeriše, one prirodne se dešavaju prirodno ili spontano.

Prirodna posledica:

Primer:

Marko svakodnevno zaboravlja da radi domaći. Vi mu kažete da se od njega očekuje da radi domaći uveče, u vreme koje zajedno dogovorite. Ali, on i dalje zaboravlja. Umesto da mu ponavljate, solite pamet i slično, vi odlučite da ga jednog dana ne podsetite. On mora da se suoči sa posledicama sledećeg dana u školi.

Ovo mu pomaže da nauči lekciju i bude proaktivniji. U ovom slučaju, roditelj mora da zaboravi na svoju brigu oko domaćeg da bi dete naučilo da povezuje svoje akcije sa njihovim posledicama. Ako nastavite sa podsećanjem i naređivanjima, dete će naučiti da radi samo onda kada mu pridikujete ili ga podsećate.

Logička posledica je ona koju staratelj primenjuje kada dete prekrši neko pravilo ili se loše ponaša.

Primer:

Milici je rečeno da ne može da koristi telefon posle 9 sati uveče. Ona i njena mama su se dogovorile da, ako Milica prekrši to pravilo, njena mama uzima telefon.

Ovde je posledica unapred dogovorena pa nije viđena kao kazna. Dete uči da mora da plati za nepoštovanje pravila i postaje odgovornije.

U oba scenarija, posledice su povezane sa pogrešnim ponašanjem. Dozvoljavajući detetu da oseti ove posledice, omogućujete mu da nauči kroz iskustva a ne kroz emocije.

Suprotno raširenom verovanju, dete ne mora da pati da bi naučilo lekciju. Ono MOŽE da nauči iz iskustva, koje je najbolji učitelj.

14. Govorite na nivou vašeg deteta
Kada želite da disciplinujete dete, prvo treba da zadobijete njegovu punu pažnju. A to je jako teško postići ako stojite visoko i vičete najjače što možete.

Najbolji način da dobijete detetovu pažnju je da se spustite na njegov nivo i gledate ga u oči. Pošto ste mu blizu, nije potrebno da vičete. Dete se oseća sigurnije i povezano sa vama. Zbog toga ćete dobiti bolji odgovor.

Vikanje čini da se vaš glas čuje, ali je vaša poruka utišana.

15. Verujte u vaše dete
Koliko god dece da imate, ponašajte se prema svakom od njih kao prema posebnoj osobi. Odvojite svakodnevno posebno vreme za svako dete, čak i ako je to samo pet minuta.

Potrebno je da znate ko je vaše dete, da znate njegove probleme. Samo onda kada efikasno komunicirate sa njim, možete da znate kako razmišlja. Takođe, ako neka disciplinska mera funkcioniše sa jednim detetom to ne mora da znači da će i sa drugim. Jedno može da bude jako osetljivo, drugo tvrdoglavo i sl.

Da biste znali šta misle i šta žele, uđite u njihov svet beskrajno radoznali. Vodite ih nežno da bi ih oblikovali u osobe koje oni žele da budu, umesto da kažnjavate njihov jak duh jer ne shvatate njihove snove.

I na kraju…
Ove tehnike su isprobali roditelji širom sveta u svakodnevnom životu i funkcionišu mnogo bolje od strogih, konvencionalnih, metoda vaspitanja. Možete da očekujete više saradnje od dece, a kao roditelj postići ćete veliko zadovoljstvo koje dolazi iz jake veze sa vašom decom.

Jer ono što svi želimo jeste da odgajimo srećnu i obzirnu decu koja se osećaju voljeno i cenjeno na ovom svetu.

izvor:bitiroditelj.com

Marketing

Disclaimer I

Sve informacije na ovoj veb stranici objavljuju se u dobroj nameri i samo u opšte informativne svrhe. Veb stranica sombor.info ne daje nikakve garancije o potpunosti, pouzdanosti ili tačnosti objavljenih informacija. Svaka radnja koju preduzmete u vezi sa informacijama koje pronađete na ovoj veb stranici je na vaš sopstveni rizik i vlasnik sajta neće biti odgovoran za bilo kakve nastale gubitke i/ili štetu.

Disclaimer II

Materijal preuzet sa interneta smatra se javno dostupnim osim ako nije drugačije navedeno. U slučaju da postoji problem ili greška u vezi sa autorskim pravima na određenom materijalu, kršenje autorskih prava je učinjeno nenamerno.

Nakon predstavljanja dokaza o autorskim pravima, sporni materijal će odmah biti uklonjen sa sajta.