Koliko vremena treba da prođe između obroka za optimalnu probavu

Koliko vremena treba da prođe između obroka za optimalnu probavu

Konzumiranje puno proteina, vlakana i masti u svakom jelu uveliko će doprineti tome da hrana bude zasitnija tako da nećete stalno tražiti međuobrok.

Iako nema puno naučnih istraživanja povezanih sa pitanje vremenskog rasporeda jela za optimalnu probavu, saveti stručnjaka su od tri do pet sati.

”Za prosečnu osobu, raspoređivanje obroka na ovaj način verovatno je mudro, jer na taj način dajete crevima vremena da završe posao s prošlim obrokom”, kaže dijetetičarka Amanda Sauceda.

Optimalno vreme obroka za šećer u krvi
Baš kao i probava, šećer u krvi stalno se menja, u zavisnosti od toga kada i šta jedete. Kada jedete ugljene hidrate, šećer u krvi raste, a zatim polako pada.

Predugo čekanje između obroka, u rasponu od šest sati ili duže, moglo bi da stvori neke neprijatne simptome niskog nivoa šećera. Mogli biste da osetitied rhtavicu, umor ili razdražljivost.

Koje je onda najbolje vreme za održavanje šećera u krvi stabilnim?
Prema Saucedi, čak i oni s problemima poput dijabetesa i predijabetesa mogu da se pridržavaju raspona od četiri do šest sati između obroka, osim ako im lekar ne savetuje drugačije.

„Uvek se dvoumim kada treba da kažem da li su manji ili veći obroci bolji za kontrolu šećera u krvi jer je to individividualno, ali obično se oslanjam na tri obroka i međuobrok“, kaže ona.

Učinite obroke zasitnijima

Razmak između jela nije tako jednostavan kada vas jela zapravo ne zasite. Ako želite duže da čekate između doručka, ručka i večere, važno je da budu zasitni. Sauceda preporučuje da počnete s proteina, mastima i vlanima u svakom obroku, piše MBG.

„Protein je hranjiva supstanca koja najviše zasićuje, pa bi trebalo početi od njega“, ističe ona.

Dodajte hranu sa zdravim masnoćama, poput maslinovog ulja, masne ribe, orašastih plodova i semenki, zatim uključite izvor vlakana kako bi probava bila spora i stabilna.

Namirnice poput celovitih žitarica, voća, povrća i mahunarki su izvrstan izbor. A ako vam se čini da ne možete da unesete dovoljno vlakana samo s hranom, pokušajte da ubacite dodatak vlakana u smutije, šejkove ili ovsene pahuljice.

Konačno, pobrinite se da sa svakim obrokom unosite dovoljno kalorija.

Prema istraživanju iz 2014., sporije i svesnije jedenje takođe može da pomogne da duže ostanete siti.
Za većinu, razmak od tri do pet sati između obroka daće crevima dovoljno vremena da se ponovno pokrenu, što pomaže u probavi, prenosi 24 sata.hr.

Konzumiranje puno proteina, vlakana i masti u svakom jelu doprineće tome da hrana bude zasitnija tako da nećete stalno tražiti međuobrok.

Sve je češća pojava ortoreksije – znate li o čemu je reč?

Ortoreksija je dijagnoza u nastajanju koju karakteriše nezdrava opsednutost zdravom hranom. Iako znatno narušava kvalitet života pojedinca i u praksi se susreće sve više - zbog nedovoljnih istraživanja još nije službeno klasifikovana kao poremećaj u ishrani.

Reč je o relativno novom i nedovoljno istraženom pojmu koji je termin i koncept dobio krajem devedesetih zahvaljujući američkom lekaru Stivenu Bratmanu.

Ortoreksija se još naziva i “dijetni perfekcionizam” jer kod osoba koje od nje pate izbor hrane postane toliko restriktivan – i kalorijski, i u vrstama namirnica – da ugrožava zdravlje, što je ironičan obrt za osobu koja je potpuno posvećena zdravoj ishrani, kazala je Hini voditeljka Centra za poremećaje hranjenja “BEA” Jelena Balabanić Mavrović.

Dijagnoza ortoreksije u nastajanju je i zvanično još nije klasifikovana kao psihički poremećaj, tj. poremećaj ishrane.

Zato nije uvrštena u dijagnostičke priručnike te ne postoje jasni i opšteprihvaćeni dijagnostički kriterijumi i smernice za lečenje, istakla je Nikolina Vujčić Stipčević, specijalistica psihijatrije iz Dnevne bolnice za poremećaje prehrane Klinike za psihijatriju Sveti Ivan, čiji program Grad Zagreb sufinansira iznosom od 15.900 evra godišnje.

Zbog toga je ortoreksiju teško meriti, tj. teško je reći što ona tačno jeste, koji su uzroci i koju populaciju najčešće pogađa, pojasnila je Hini doktorantkinja psihologije Divna Blažev koja piše disertaciju o biopsihosocijalnom modelu ortoreksije.

Na svojoj je koži o ortoreksiji naučila 26-godišnja fitnes trenerica kod koje se taj poremećaj javio kada je krenula ozbiljnije trenirati i proučavati ishranu. Tada je dnevno unosila 800-1000 kalorija.

„Ležala bih u krevetu i razmišljala što ću sve jesti idući dan. Mislila sam da sve vreme razmišljam o hrani jer me vesele kuvanje i ishrana, a u stvari nisam shvatala da je to zato što sam gladna“, rekla je Hini.

Karakteristike ortoreksije

Osobe s ortoreksijom opsednute su zdravom hranom i mentalno su preokupirane njenim poreklom i načinima pripreme. Jedu samo „zdravu, ispravnu, biološki čistu, dobru“ hranu, a izbegavaju „nezdravu, pogrešnu, lošu i prljavu“.

U povećanom su riziku osobe koje znaju mnogo o hrani i imaju osećaj nesigurnosti, studenti nutricionizma, sportisti – pogotovo bodibilderi i fitnes industrija – te osobe sklone psiho-somatici, tj. koje pate od fizičkih simptoma bez ustanovljenog medicinskog uzroka, navela je terapeutkinja Balaban Mavrović.

Trenerica, koja nije želela biti imenovana, smatra da joj se problem javio upravo zbog uključenosti u svet fitnesa.

“Kalorije moraju biti nisko i moraš jesti zdravo da bi izgledao bolje”, kazala je.

Najčešće se izbegavaju: veštačke boje, pojačivači ukusa, konzervansi, pesticidi, genetski modifikovana hrana, masti, šećer, so, meso, mleko, mlečni proizvodi i druge „nezdrave“ namirnice.

Takođe, osobe sebi nameću vrlo rigidna pravila i restrikcije čije kršenje izaziva anksioznost, sram, samoosuđivanje, krivicu, teskobu i depresivnost.

Sve to dovodi do negativnih posledica za mentalno i fizičko zdravlje te ozbiljno narušava svakodnevno funkcionisanje.

Osoba se boji da van doma neće moći “ispravno” jesti i izbegava hranu koju su pripremili drugi. Udaljuje se od prijatelja i članova porodice koji ne dele slične poglede na hranu, što dovodi do socijalne izolacije i osamljivanja.

Moguće su nagle promene raspoloženja i razvijanje depresije, ali i napadi panike ako se ne može konzumirati “ispravna” hrana, ističe Balabanić Mavrović.

“Bila sam svesna da niko ne shvata u kojoj ogromnoj meri to mene zapravo opterećuje. Stvarno sam znala plakati zbog hrane – i nikome to nisam mogla objasniti”, kazala je trenerica.

Kako se generalno troši preterana količina vremena i resursa na ishranu, otežano je i fokusiranje na akademske i poslovne zadatke, upozorava doktorantkinja Blažev.

Uz to može doći do opasnih telesnih stanja poput deficita esencijalnih nutrijenata, malnutricije i gladovanja – što dovodi do gubitka kilograma i pothranjenosti, naglašava Vujčić Stipčević, pa zbog toga osobe s ortoreksijom mogu razviti slične telesne smetnje kao i one obolele od anoreksije.

Remećenje menstrualnog ciklusa na nekoliko meseci bio je najstrašniji deo poremećaja fitnes trenerici, s čim do tada nikada nije imala problema.

Teorija ortoreksičnog društva

Kao društvenim bićima važno nam je biti prihvaćenima u društvu pa prema tome menjamo i svoja ponašanja. To utiče i na način prehrane, kazala je Blažev.

Današnji veliki pritisak po pitanju prehrane dolazi od porodice, vršnjaka i medija, a stvar se dodatno intenzivirala pojavom društvenih mreža.

Prema teoriji ortoreksičnog društva, pojašnjava, zapadnjačko društvo na određeni je način uticalo na nastanak ortoreksije zbog preterane refleksivnosti kod odabira hrane.

„Zdravlje se danas izjednačava s atraktivnošću. Ljude koji se zdravo hrane smatra se privlačnijima i pripisuju im se pozitivne osobine“, primjećuje psihologinja.

Napominje da se na društvenim mrežama mogu objavljivati netačne, neistinite i nepotpune informacije te se na nerealan način prikazuje život, uključujući i način hranjenja, što je problematično pogotovo za mlade koji su najranjivija skupina za poremećaje hranjenja.

“Pratiš nekoga tko navodno zna više od tebe, i učiš od njega, a ne znaš da učiš pogrešno i ne znaš s čime se on nosi… ne znaš je li ta osoba zdrava sa svojom prehranom – što najčešće ispadne da nije”, kazala je trenerica.

Takođe je pokazano da društvene mreže negativno utiču na raspoloženje, samopoštovanje i zadovoljstvo telom. To dovodi i do rizika od razvijanja poremećaja prehrane, dodaje Blažev.

Granicu između zdrave i nezdrave brige o prehrani teško je odrediti pogotovo danas kada se u javnom prostoru ljude podstiču na selekciju i podelu hrane na dobru i lošu, ističe terapeutkinja Balabanić Mavrović.

Najčešći poremećaj hranjenja
Pouzdana procena učestalosti ortoreksije prilično je otežana, naglašava specijalista psihijatrije Vujčić Stipčević.

Ona varira u različitim državama, populacijama, kulturnim normama i zdravstvenim sistemima, pri čemu je najmanja zabeležena u Italiji s oko 6,9 odsto, a najviša u grupi brazilskih studentkinja nutricionizma, i to do 88,7 odsto.

“Budući da učestalost anoreksije i bulimije u opštoj populaciji ne prelazi 2 odsto, možemo zaključiti kako je ortoreksija svakako najučestaliji poremećaj hranjenja”, kazala je Vujčić Stipčević.

Dve godine bile su potrebne da bi trenerica fitnesa naučila neopterećeno jesti. U tome joj je pomogao razgovor s psihologom pre kojeg se vrtjela u krug. Zato terapiju preporučuje svima.

Međutim, njena opterećenost prehranom nije nestala samo tako.

“Naučiš živeti s tim, ali ne nestane u potpunosti, i dalje je negde u pozadini – ali držim to na minimumu”, rekla je.

Potražiti stručnu pomoć

Ortoreksija se leči multidisciplinarnim pristupom s naglaskom na psihoterapiju, ali uz suradnju psihijatra i nutricionista specijaliziranog za rad s poremećajima hranjenja.

Nutricionista pomaže osobi napustiti stroga prehrambena pravila i crno-belo razmišljanje o hrani te raskrinkati mitove u prehrani, što vodi početku fleksibilnijeg jedenja i uvođenju raznolike hrane u prehranu.

“To može biti jako stresno i zato je potrebno raditi male korake” kazala je Hini nutricionistkinja Kristina Beljan koja kao konačni cilj ističe zdraviji odnos prema hrani.

Uvidevši koliko razni režimi u prehrani mogu utjecati na psihičko stanje osobe, okrenula se nedijetnom pristupu prehrani čiji je fokus na uravnoteženoj prehrani i promeni obrazaca hranjenja, a ne na gubitku kilograma.

Njime se telu dopušta da samo dođe do svoje zdrave telesne mase praćenjem signala gladi i sitosti – ali se osobu ne osuđuje ako je jela kada nije bila gladna, napominje Beljan.

Izvor: n1info.rs

Otkriven razlog zašto kosa sedi – da li se proces može zaustaviti

Otkriven razlog zašto kosa sedi – da li se proces može zaustaviti

Napokon je otkriveno zašto kosa sedi kad starimo. Krivac su, veruju američki naučnici, ćelije koje stvaraju pigmente i koje vremenom gube sposobnost sazrevanja, piše BBC.

To prekinuto sazrevanje utiče na nezrele ćelije koje bi se inače razvile u melanocite koji kosi daju prirodnu boju..

Tim naučnika sa Univerziteta u Njujorku (NYU) proučavao je taj proces kod miševa koji imaju iste takve ćelije koje određuju boju dlake.

Ovaj rad bi mogao da bude početak zaustavljanja procesa sedenja kose. Ali ne samo to. Prema Britanskom udruženju dermatologa (BAD), rad na melanocitima takođe nam može pomoći da bolje razumemo zašto dolazi do pojave određenih vrsta raka i drugih medicinskih stanja.

Kako kosa sedi?

Kosa stalno raste i stalno opada i to je normalan ciklus koji se događa tokom života.

Nova kosa raste iz folikula dlake, koji se nalaze u koži, gde se takođe nalaze melanociti koji proizvode pigment.

Melanociti takođe kontinuirano propadaju i obnavljaju se. Novi se stvaraju od matičnih ćelija, a istraživači veruju da su kod ljudi čija je kosa posedela te ćelije na neki način ‘zapele‘.

Tim sa njujorškog univerziteta koristio je posebna skeniranja i laboratorijske tehnike za proučavanje procesa starenja ćelija.

Kako kosa stari, ona ispada i opet iznova raste, a s vremenom sve veći broj matičnih stanica melanocita počinje sve sporije da obavlja posao.

Matične ćelije prestaju da kruže oko folikula i postaju fiksirane, zbog čega ne mogu da sazru i prave melanocite. Ako nema stvaranja pigmenta, kosa postaje siva, bela ili srebrna.

„Naša studija pomogla nam je da bolje razumijemo kako matične ćelije melanocita djeluju na boju kose“, rekao je za časopis Nejčer voditelj studije dr Ći Sun.

„‘Velika je verovatnoća da se isti fiksni položaj matičnih ćelija melanocita pojavljuje i kod ljudi. Ako je tako, to predstavlja potencijalni put kojim treba ići kako bi se poništilo ili sprečilo seđenje“, rekao je on.

Ovo nije prvi put da su naučnici sugerisali da bi sedenje kose mogao biti delimično reverzibilan (povratan) proces.

Loša ishrana jedan je od mogućih uzroka preranog sedenja koje se može izlečiti.

Neki istraživači tvrde i da stres može doprineti tome da ljudska kosa postane bela i sugerišu da bi uklanjanje stresa moglo – barem na neko vreme da obnovi proces pigmentacije.

Druga istraživanja upućuju da genetika, odnosno naš DNK, delimično određuje kada ćemo posediti.

Sedo je moderno

Dok neki više vole da sakriju sedu kosu bojom, drugi je prihvataju. Neki čak odluče da i ranije oboje kosu u srebrnu, belu ili sedu nijansu.

Prema Glamur Magazinu, upravo je srebrna kosa trend za proleće koji su prigrlile mnoge mlade devojke.

„Primetili smo da je jedna nijansa posebno popularna. Siva – sveža, prozračna, sedefasta boja koja osvaja Instagram“, piše u članku Glamur Magazina.

Frizer Luk Heršeson nedavno je rekao za britanski Vog: „Jedno vreme niko nije želeo da ima sedu kosu, ali sada toliko ljudi boji kosu u sivo da više ne poistovjećujemo sedu kosu sa starošću“.

Stručnjaci savetuju da se izdajničke sede vlasi ne čupaju jer to neće sprečiti da sledeća dlaka koja izraste iz istog folikula bude siva. A ako oštetite folikul dlake, nova kosa će teže rasti, što znači da biste na kraju mogli da imate manje kose ili čak područja u potpunosti bez kose.

Dr Lejla Asfur iz Britanskog udruženja dermatologa rekla je da je bojenje kose velik posao oko kojeg se vrti silan novac.

„Predviđa se da će globalno tržište boja za kosu dostići vrednost od 33,7 milijardi dolara do 2030. Jasno je da postoji velika potražnja. Kad je reč o široj populaciji, očita implikacija ovog istraživanja je da smo korak bliže pronalaženju načina da sedim vlasima ponovno vratimo prirodnu boju“, rekla je ona.

Potrebno još istraživanja

„Ali, rezultati ove studije takođe pomažu medicinarima da bolje razumeju i neka druga stanja u kojima ove matične ćelije mogu igrati ulogu, Na primer, moći ćemo bolje da razumemo temeljnu prirodu najsmrtonosnijeg raka kože, melanoma“, dodaje doktorka.

Ovo istraživanje može da pomogne kod medicinskog stanja koje se zove alopecija areata, kada imunološki sistem napada kosu i prouzrokuje njeno ispadanje. Ponekad kod ovakvih pacijenata kosa ponovo izraste, ali pobeli, objasnila je.

Osim toga, istraživanje bi moglo da donese i neka nova saznanja o vitiligu – stanju kad se na koži razvijaju bele mrlje.

Naučnici su pokušali da hirurški postave folikule dlake na zahvaćena područja kako bi pomogli regeneraciju boje iz pigmenta koji se nalazi u folikulu dlake. Ali, za to je ipak potrebno još istraživanja, kaže dr Asfur.

Izvor: Vijesti

Kažu da ova slatka namirnica može da spreči moždani udar, visoki holesterol i krvni pritisak

Većina ih izbegava zbog velike količine šećera, ali od urmi možemo imati velike koristi. Bogate su magnezijumom, vitaminom B6, vlaknima i kalijumom.

Ako imate želju za slatkišima, radije pojedite nekoliko urmi umesto sladoleda ili mlečne čokolade.

Snižavaju visoki holesterol

Istraživanja pokazuju da vlakna pomažu u regulaciji novoa holesterola, a urme su bogate vlaknima. U 100 grama urmi, nalazi se oko 7 grama vlakana. Urme sadrže beta-glukan koji sprečava apsorpciju holesterola iz hrane u telo.

Spečavaju moždani udar

Moždani udar je jedan od vodećih uzroka smrti u svetu, a urme ga mogu sprečiti zbog velike količine kalijuma. Uzmete li 100 grama urmi, unećete 20% preporučene dnevne doze kalijuma. Istraživanja pokazuju da visoki unos kalijuma smanjuje rizik od moždanog udara za 24%.

Snižavaju visoki krvni pritisak

Ne postoji namirnica koja će magično sniziti krvni pritisak, ali suve urme mogu uravnotežiti ishranu što će pozitivno delovati na pritisak.

 Sprečavaju bolesti srca

Urme pogoduju zdravlju srca jer su bogate kalijumom, magnezijumom i vitaminom B6. Magnezijum opušta mišiće srca i krvne sudove što poboljšava cirkulaciju. Vitamin B6 uklanja homocistein, aminokiselinu koja je povezana sa srčanim oboljenjima.

Leče anemiju

Urme sadrže male količine gvožđa što pomaže ljudima koji boluju od anemije.

Iako urme imaju brojne zdravstvene pogodnosti, konzumirajte ih u ograničenim količinama. Zbog visokog udela šećera, mogu uzrokovati gojenje.

Izvor: Centarzdravlja.hr

Saveti lekara o lekovima i namirnicama koje ne bi trebalo da kombinujete

Saveti lekara o lekovima i namirnicama koje ne bi trebalo da kombinujete

Da li vaša ishrana može da utiče na efikasnost lekova koje eventualno uzimate? Jednostavan čin uzimanja leka sa toplim pićem, može da promeni način na koji lek deluje i dovede vaše zdravlje u opasnost.

Naizgled bezopasne zamene za so i voćni sokovi takođe mogu da uspore ili promene način na koji lek deluje. Čak i vaš lekar ne zna šta sve jedete uz lekove koje uzimate.

Interakcija hrane i lekova obično se javljaju kroz tri različite vrste mehanizama, kaže dr Ronald Stram, direktor Centra za zdravlje i lečenje u Njujorku.

„Hrana može da poveća stopu ili opseg apsorpcije leka, ali i da ima direktan farmakološki efekat“, kaže dr Stram i dodaje da se ovo drugo odnosi na hranu koja povećava ili smanjuje metabolizam leka. Hrana može da utiče na lekove koji se uzimaju bez recepta, kao i na lekove koji se uzimaju na recept, piše Centar zdravlja.

Antibiotici / kisela hrana i mlečni proizodi

Uživate u kafi? Kofeinskih pića mogu da smanje efikasnost antibiotika kao što je penicilin.

Ako uzimate penicilin, konzumirajte kisele proizvode, koji uključuju meso, kafu, kukuruzni sirup i šećer, jedan sat pre ili dva sata nakon što ste uzeli lek. Kinoloni, klasa antibiotika, uključujući ciprofloksacin, levofloksacin i druge, mogu se uzeti na prazan želudac ili sa hranom.

Konzumiranje mlečnih proizvoda u isto vreme, međutim, smanjuje njihovu efikasnost. Sačekajte dva sata pre i nakon uzimanja tih antibiotika ako želite da konzumirate mlečne proizvode.

Antidepresivi /sirevi i soja sos

Preskočite sir ako ste na inhibitorima monoaminooksidaze. Oni se koriste za lečenje depresije i anksioznih poremećaja, a mogu da reaguju na namirnice bogate tiraminom, koji se nalazi u zrelim sirevima.

Mešanje inhibitora monoaminooksidaze sa hranom koja sadrži tiramin, kao što su u sir ili fermentisana ili kisela hrana, mogu da povećaju krvni pritisak do opasnog nivoa.

Ostale namirnice bogate tiraminom su soja sos, tofu, miso, kiseli kupus, alkohol, avokado, banane, ekstrakti kvasca i suvo grožđe.

Antikoagulansi / riblje ulje i spanać

Antikoagulansi kao što je varfarin sprečavaju stvaranje krvnih ugrušaka. Neke vrste hrane smanjuju njihovu delotvornost, a druge produžavaju vreme zgrušavanja i povećavaju rizik od krvarenja.

„Riblje ulje, na primer, je zdravo za srce, ali takođe deluje na blago zgrušavanje krvi“, kaže dr David G. Edelson, profesor kliničke medicine na „Albert Einstein College of Medicine“ u Njujorku.

S druge strane, tamno-zeleno lisnato povrće i druge namirnice koje sadrže vitamin K mogu da povećaju zgrušavanje, zbog toga ograničite ili izbegavajte spanać i kelj.

Statini / sok od grejpa i pomorandže

Jedite bobičasto ili drugo voće umesto jutarnjeg grejpa ako uzimatre lekove za snižavanje holesterola -statine. Pijenje soka od grejpfruta u isto vreme kada uzimate statine, prouzrokuje akumuliranje leka u telu.

Grejpfrut usporava razgradnju leka, što rezultira njegovim višim nivoima u telu i različitim zdravstvenim problemima.

Pomorandže mogu da imaju sličan efekat. Oštećenje jetre i, u retkim slučajevima, teška oštećenja bubrega i mišića mogu da budu posledica.

ACE inhibitori / zamena za so

Ako uzimate inhibitore angiotenzin konvertirajućeg enzima za smanjenje krvnog pritiska, možda takođe koristite kalijevu so kao zamenu za natrijumovu. Problem je što ACE inhibitori takođe prouzrokuju da telo zadržava kalijum. To stvara visoke nivoe kalijuma koji potencijalno mogu da dovedu do aritmije srca.

Svaka droga / alkohol

Alkohol menja efekat leka i može da povećati rizik od oštećenja jetre sa statinima, narušava mentalne i motoričke funkcije u kombinaciji sa lekovima za anksioznost, nadražuje želudac kada uzimate histamin blokatore. Takođe se povećava efekt narkotika i beta blokatora.

Alkohol je jedan od najgorih stvari koje možete da kombinujete sa lekovima na mnogo načina. Lekovi protiv gljivica burno reagiraju sa alkoholom.

Ta kombinacija može da prouzrokuje, grčeve u trbuhu, glavobolju i crvenilo. Za većinu lekova, najbolje je suzdržati se od alkohol, a posebno od droga.

Ostale kombinacije koje bi trebalo izbegavati:

– lekove za astmu i pića koja sadrže kofein

– koren valerijane i alkohol

Važna informacija za skoro milion pacijenata u Srbiji: Bez ovoga više nema šanse da podignete svoj lek u apoteci, pravila su stroga

„Imate li lekove Ozempic ili Saxendu?“, pitali smo, „A imate li Vi izveštaj lekara da pogledamo?“, odgovorili su nam, u jednoj beogradskoj apoteci, kada smo došli da kupimo lekove za dijabetes, a kako nismo imali ni izveštaj, ni recept, izašli smo praznih ruku. Procedure izdavanja ovih i drugih terapija za dijabetičare, od nedavno su pooštrene u apotekama širom Srbije zbog sve češćih zloupotreba, tačnije korišćenja ovih medikamenata isključivo u cilju mršavljenja. Ovo je obolele od dijabetesa, kojih u Srbiji ima oko 700.000, umalo ostavilo bez terapija i ugrozilo im zdravlje i život, pa su sada svi pacijenti u obavezi da u apoteku nose kompletnu papirologiju, kao dokaz da im je lek zaista potreban.

Lek Ozempic, a od nedavno i Saxenda, izdaju se isključivo na lekarski recept i uz izveštaj lekara specijaliste endokrinologije, a namenjeni su samo dijabetičarima.

„Trenutno nemamo Ozempic, ali imamo lek Saxenda, još samo nekoliko na stanju, ali nam morate dati recept i izveštaj lekara“, rekla nam je farmaceutkinja u jednoj apoteci u centru Beograda.

U mnogim apotekama kažu da na stanju nemaju Ozempic, ni Saxendu, koju dijabetičari koriste najčešće kao zamenu za lek koji je planuo u celom svetu, pa i u Srbiji, nakon što je u Holivudu reklamiran kao najbolji i najbrži način za skidanje kilograma. Međutim, lekova, kako saznajemo ipak ima, ali ih apoteke čuvaju za ljude kojima je preko potreban.

„Nepotrebno pojedini ljudi dižu paniku, jer lekova ima, ali se sada izdaju u strogo kontrolisanim uslovima, kako bi se onemogućile zloupotrebe koje su nas ranije dovele do nestašice. Moguće je da odete u apoteku i da vam kažu da nemaju nijedan lek za dijabetes, jer ti medikamenti pomažu u skidanju kilogramai, pa ih traže i zdravi, ali gojazni ljudi, ipak preporučeni su, tačnije indikovani, samo onima sa dijabetesom i apoteke ih čuvaju za njih. Objave o Ozempicu kao leku koji pomaže kod mršavljenja dovele su do kolapsa na tržištu i sada se ovaj lek može podići samo uz dokumenta koja ne može da ima neko ko nema dijabetes. Takođe i lek Saxenda, koji se koristi kao zamena, može se podići u apoteci samo ukoliko osoba ima recept i izveštaj lekara specijaliste. Moguće je da odete u apoteku i da vam kažu da ovih lekova nema, ali uz izveštaj će vam poručiti zalihe i dobićete ih. Svi lekovi stižu, nabavljaju se, a u apotekama postoje spiskovi pacijenata, odnosno ljudi kojima smeju da ih izdaju“, objašnjava za Nova.rs Bojana Marković, predsednica Udruženja za borbu protiv dijabetesa „Plavi krug“.

Podsetimo, u Srbiji je krajem prošle godine zavladala nestašica inovativnog leka Ozempic, jer su ga građani kupovali i koristili za mršavljenje, a problem nestašice uzdrmao je javnost kada su se oglasila udruženja dijabetičara i pacijenti, kojih u našoj zemlji ima oko 700.000 koji zbog globalnog trenda i masovne zloupotrebe ovog leka za mršavljenje, nisu mogli da dođu do svoje spasonosne terapije, zbog čega su postali najveće žrtve malverzacije ovim medikamentom.

Zbog velike potražnje i nestašice, lek Ozempic je dospeo i na crno tržište, a njegova cena išla je i do 15.000 dinara po kutiji.

Ovaj problem doveo je do temeljne istrage Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje, a direktorka Fonda Sanja Radojević Škodrić je još u januaru ove godine, naglasila da su pod nadzorom inspekcije Ministarstva zdravlja i RFZO‚,apsolutno svi‘‘. Inspekcije su kontrolisale prepisivanje i izdavanje leka Ozempic u privatnim i državnim ordinacijama, kao i u privatnim i državnim apotekama. Ova istraga nedavno je završena, a nepravilnosti u izdavanju leka pronađene su u čak 46 od 73 apoteke, u kojima je sprovedena kontrola.

„RFZO je sproveo kontrolu izdavanja leka ozempik u 73 zdravstvene ustanove i do sada utvrdio nepravilnosti u čak 46. Protiv ustanova u kojima su utvrđene nepravilnosti pokrenućemo postupak naknade štete“, izjavila je direktorka Fonda.

Kontrola u apotekama obavljena je za period od 1. juna do 30. septembra 2022. godine, a u ustanovljeno je da je Ozempic propisivan u većoj količini od potrebne za 30 dana, takođe i mimo uslova pod kojim se ovaj lek izdaje o trošku RFZO.

Nakon nestašice prouzrokovane zloupotrebama i kupovinom ovog leka u cilju smanjenja telesne težine, svi lekovi koji se koriste kao zamena za Ozempic, od sada će se izdavati uz strogu kontrolu, isključivo uz recept i izeštaj.

“Oni koji piju lek Ozempic samo da bi smršali, verovatno ne upražnjavaju druge metode za gubljenje telesne mase, poput vežbanja, regulacije ishrane i slično. Oni samo piju ovaj lek, koji nikako nije trajno rešenje za mršavljenje, jer kada osoba prestane da ga uzima sva izgubljena kilaža se u potpunosti brzo vrati. Ljudi verovatno nastavljaju sa istim načinom života, koji su vodili pre uzimanja leka, što dovodi do vraćanja kilograma, a pritom su ugrozili svoje zdravlje, jer ova terapija ne sme da se uzima bez prethodne konsultacije sa lekarom”, naglašava u razgovoru za Nova.rs prof. dr Katarina Lalić, endokrinolog i profesorka na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Beogradu.

Kada se pojavio na tržištu i izdavao bez recepta, Ozempic je mogao da kupi svako.

„Koštao je oko 100 evra, a nije bilo regulative koja zabranjuje prodaju leka. Ista stvar je sa Brufenom koji se zvanično izdaje na recept, ali u praksi može da se kupi slobodno, kao i insulin. Međutim, kada se pojavila nestašica Ozempica, stupila je na snagu zabrana izdavanja bez lekarskog recepta i sada se i taj i svi ostali lekovi, koji se koriste kao zamena, izdaju isključivo uz fondovski recept i izveštaj lekara, specijaliste endokrinologa”, objašnjava Tatjana Marić, farmaceut u jednoj beogradskoj apoteci.

Izvor: nova.rs

Bolest motornog neurona (ALS) – sve što treba da znate o najpodmuklijoj bolesti današnjice

Sećate li se “Ledenog izazova” (Ice Bucket Challenge) koji je 2014. godine harao društvenim mrežama? Brojne slavne ličnosti, poput bivšeg predsednika SAD Džordža Buša, voditeljke Opra Vinfri i pevačice Lejdi Gage, sipale su kofu ledene vode na glavu i pozivale druge da doniraju novac za istraživanje bolesti ALS. Prikupljeno je više od 220 miliona dolara, ali nažalost, leka i dalje nema. ALS je i danas jedna od najtežih i najzolobnijih bolesti na svetu koja počinje naizgled ne previše opasnim simptomima.

Bolest motornog neurona – ALS

Amiotrofična lateralna skleroza (ALS), poznata i kao Lu Gerigova bolest, jeste retka neurološka bolest koja pogađa motorne neurone – one nervne ćelije u mozgu i kičmenoj moždini koje kontrolišu dobrovoljno kretanje mišića. Dobrovoljni mišići su oni koje biramo da pokrećemo da bismo proizveli pokrete poput žvakanja, hodanja i razgovora.

Bolest je progresivna, što znači da se simptomi vremenom pogoršavaju. Za ALS nema efektnog leka i ne postoji efikasan tretman koji bi preokrenuo njegovo napredovanje.

ALS je vrsta bolesti motornih neurona. Kako motorni neuroni degenerišu i umiru, oni prestaju da šalju poruke mišićima, što uzrokuje da mišići oslabe, počnu da se trzaju (fascikulacije) i troše se (atrofija). Na kraju, mozak gubi sposobnost pokretanja i kontrole voljnih pokreta.

Simptomi ALS bolesti

ALS je bolest koja obično uključuje postepeni početak. Početni simptomi ALS-a mogu biti prilično različiti. Jedna osoba može imati problema da uhvati olovku ili podigne šoljicu za kafu, dok druga može doživeti promenu u tonu glasa kada govori.

Simptomi mogu početi u mišićima koji kontrolišu govor i gutanje ili u šakama, rukama, nogama ili stopalima. Ne doživljavaju svi ljudi sa ALS iste simptome ili iste sekvence ili obrasce progresije. Međutim, progresivna slabost mišića i paraliza su univerzalne.

Postepeni početak progresivne slabosti mišića – koja je generalno bezbolna – najčešći je početni simptom kod ALS-a. Ostali rani simptomi variraju, ali mogu uključivati saplitanje, ispuštanje stvari, abnormalni zamor ruku i/ili nogu, nejasan govor, grčeve i trzaje mišića i nekontrolisane periode smejanja ili plača.

Kada su disajni mišići zahvaćeni, obolelima će na kraju biti potrebna stalna respiratorna podrška kako bi im se pomoglo pri disanju.

Pošto ALS napada samo motorne neurone, čula vida, dodira, sluha, ukusa i mirisa nisu pogođena. Za mnoge ljude, mišići očiju i bešike generalno nisu pogođeni.

Prvi simptomi ALS bolesti

Neki ljudi prvo primete da nešto nije u redu kada ne mogu da koriste ruke za obavljanje svakodnevnih aktivnosti kao što su zakopčavanje košulje ili vezivanje pertli. Drugi primećuju da se češće sapliću.

Rani znaci i simptomi ALS-a mogu uključivati sledeće:

Saplitanje, padanje ili teško hodanje
Nespretnost
Slabost u rukama, nogama, stopalima ili gležnjevima
Grčevi i stezanje mišića
Trzanje u rukama, ramenima i jeziku

Nemogućnost držanja podignute glave ili održavanja dobrog držanja
Nejasan govor i teško gutanje
Otežano disanje

Koliki je životni vek za bolest motornog neurona?

Bolest ALS, nažalost, uvek ima fatalan kraj, ali se ne može sa sigurnošću reći koliki životni vek čeka obolele od ove bolesti motornog neurona. Prosečno vreme preživljavanja sa ALS-om je dve do pet godina, ali neki ljudi žive 5 godina, 10 godina, pa i duže.

Da li je otkriven uzrok ALS?

Uzroci ALS-a trenutno nisu poznati, ali istraživači se fokusiraju na nekoliko mogućih teorija, uključujući mutacije gena, prekobrojnost neurotransmitera glutamata (koji može biti toksičan za nervne ćelije), autoimuni odgovor (u kojem imuni sistem tela napada normalne ćelije) i postepeno nakupljanje abnormalnih proteina u nervnim ćelijama.

ALS se može naslediti u 5-10 procenata slučajeva (porodični ALS), ali čini se da je kod ostalih pacijenata koji obole od ove bolesti to nasumično (sporadični ALS). Većina pacijenata sa dijagnozom ALS-a nemaju istoriju ALS-a ni kod jednog od članova njihove uže porodice.

Postoji li lek za bolest motornog neurona?
Bolesnicima sa bulbarnim oblikom ALS-a prepisuju se antiglutamat, riluzol, 50 mg dva puta dnevno. U poslednje tri godine, na osnovu rezultata vrlo malog broja kliničkih multicentričnih studija, prikazano je da i lek Edaravone (Edaravone, Ksavron) može usporiti progresivan tok bolesti. Lek je registrovan od strane američke agencije za lekove (FDA) 2016. godine, ali još uvek nije registrovan u zemljama Evropske unije. Lek koriste ALS bolesnici širom sveta, ali u veoma malom broju zemalja bolesnicima je dostupan preko osiguranja.

Fizikalna terapija pomaže u održavanju mišićnih funkcija. Radna terapija pomaže u dnevnim aktivnostima. Potrebna je i logoterapija.

Bolešnici sa slabošću faringealnih mišića trebaju se pažljivo hraniti i može im biti potrebna perkutana endoskopska gastrostoma. Pulmolozi pomažu kad se razvije respiratorna insuficijencija i preporučuje neinvazivnu respiratornu podršku (npr. pozitivni u dišnim putovima na dvije razine; engl. dvostepeni pozitivan pritisak u disajnim putevima = BPP) ili traheostomiju i potpunu ventilacijsku podršku. Baklofen može smanjiti spastičnost, kinin ili fenitoin mogu ublažiti grčeve.

Jaki antikolinergici (npr. glikopirolat, amitriptilin, benzotropin, triheksifenidil, transdermalni hioscin, atropin) mogu smanjiti salivaciju. Amitriptilin i fluvoksamin su opcije za pseudobulbarni afekt. Bol u kasnijim stadijima može zahtevati lečenje opioidima i benzodiazepinima.

Oprez sa tretmanima za prirodno lečenje motornog neurona

Nekonvencionalno, alternativno i „prirodno“ lečenje čine najširi spektar dostupnih tretmana, a najviše njih verovatno dolazi iz sumnjivih izvora.

Na Internetu se mogu pronaći supstance koje mogu da isprave neurološku neravnotežu“, načini da se „pobedi sistem” kroz ishranu, specijalne suplemente za detoksikaciju, i „lekove“ koji će pomoći vaše telo „povrati svoje prirodno stanje zdravlja”. Neki od ovih tretmana mogu ili ne moraju biti bezopasni, ali uvek budite svesni toga da lek ne postoji.

Novi lek za ALS
Uprava za hranu i lekove (FDA) nedavno je odobrila prvi novi lek za ALS u poslednjih pet godina – uprkos neizvesnosti o tome koliko pomaže pacijentima sa progresivnom i razornom neuromišićnom bolešću.

Lek kompanije “Amilik Pharmaceuticals” prodavaće se pod imenom Relivri i odobren je na osnovu malog kliničkog ispitivanja koje je pokazalo da usporava progresiju bolesti. Ipak, neki medicinski stručnjaci su doveli u pitanje efikasnost leka i bilo je potrebno nekoliko pokušaja da se dobije zeleno svetlo uprave za hranu i lekove.

Zbog teških efekata ALS-a – uključujući paralizu – i nedostatka tretmana za njega, ALS zajednica i zakonodavci lobirali su kod uprave da budu blaži u pogledu novih lekova kada je u pitanju ova bolest.

Udruženje za bolesti motoneurona Srbije

Udruženje za bolesti motoneurona Srbije je osnovano 1997. godine u Beogradu, sa idejom da pomogne i pruži maksimalnu podršku svim obolelima od ALS. Udruženje je član Nacionalne organizacije za retke bolesti (NORBS) od 2014. godine. Sadašnji predsednik Udruženje za bolesti motoneurona je Dragan Birtašević.

Izvor: nova.rs

Otkrivena još jedna ozbiljna posledica kovida, možda najjezivija do sada

“Glas mog oca dolazio je s lica neznanca”.

Kad se Ani ponovno okupila sa svojom porodicom nekoliko meseci nakon što je bila bolesna od kovida 19, bilo je jasno da bolest još nije završila s njom.

“Glas mog oca dolazio je s lica neznanca”, rekla je Ani istraživačima koji su se bavili njenim slučajem, piše ScienceAlert.

Ani (pseudonim radi zaštite njene privatnosti) je normalno prepoznavala lica pre nego što joj je u maju 2020. dijagnostifikovan kovid 19. Nekoliko dana kasnije počela je da se oporavlja, da bi se nakon nekoliko meseci bolest vratila. Sada studija njenog slučaja sugeriše da možemo dodati “slepoću lica” (prozopagnozija – poremećaj percepcije ljudskog lica) na dug i sve veći spisak neuroloških problema uzrokovanih bolešću.

Nova studija ispitala je više od 50 drugih pacijenata koji se dugo bore s kovidom i većini je bilo teže da identifikuju poznata lica nakon infekcije.

“Lica su poput vode u mojoj glavi”, objasnila je Ani, opisujući kako je pokušaj pamćenja lica sada kao da vas traže da replicirate kineski znak nakon jednog gledanja kada niste upoznati s jezikom.

Neuropsiholozi sa Univerziteta Dartmouth Marie-Luise Kieseler i Brad Duchaine predstavili su Ani niz testova i potvrdili da su njeni problemi s prepoznavanjem posledica specifičnih nedostataka u pamćenju lica, a ne širih problema.

Ali Ani je takođe imala problema s navigacijom kroz poznata okruženja, imala je teškoća s orijentacijom i morala je da se oslanja na Google mape da bi pronašla svoj automobil. Teškoće s navigacijom takođe su česte kod drugih s prozopagnozijom.

“Kombinacija prozopagnozije i navigacijskih nedostataka koje je imala Ani je to što je privuklo našu pažnju jer ta dva nedostatka često idu ruku pod ruku nakon što je neko imao oštećenje mozga ili razvojne nedostatke”, objašnjava Duchaine.

“Ta istovremena pojava verojatno je posledica dve sposobnosti koje zavise od susednih regija mozga u temporalnom režnju.”

Tokom infekcije Ani je izgubila čula mirisa i ukusa, teško je disala i nekoliko dana je imala visoku temperaturu. Otkad se bolest vratila, probleme s prepoznavanjem lica i navigacijom pratili su drugi dugotrajni simptomi kovida, uključujući umor, probleme s koncentracijom i maglu u mozgu. Kasnije je dobila probleme s ravnotežom i migrene.

Zbog problema s osiguranjem, Ani nije otišla na magnetnu rezonancu.

“Dakle, moždani udar se ne može isključiti kao uzrok njenih simptoma, posebno s obzirom na dokaze o povećanom riziku od moždanog udara s kovidom 19″, upozorio je tim u svojoj studiji slučaja.

Bez obzira na specifični mehanizam iza simptoma, ovo je još jedan primer kako kovid 19 može uzrokovati neurološke probleme.

“Naša studija naglašava vrste perceptivnih problema s prepoznavanjem lica i navigacijom koje može uzrokovati kovid 19 – to je nešto čega bi ljudi trebalo da budu svesni, posebno lekari i drugi zdravstveni radnici”, poziva Duchaine.

Većina ljudi s dugotrajnim kovidom koje su anketirali istraživači prijavili su primetne neurološke poteškoće radeći stvari koje su pre smatrali lakim, a ne samo mali broj teških slučajeva.

“Poznato je da postoje široki kognitivni problemi koje može uzrokovati kovid 19, ali ovde vidimo ozbiljne i vrlo selektivne probleme kod Ani”, kaže Duchaine, “a to sugeriše da bi moglo da bude mnogo drugih ljudi koji imaju prilično teške i selektivne deficite nakon kovida.”

Izvor: nova.rs

Namirnice koje smanjuju holesterol

Ako se borite sa povišenim holesterolom verovatno ste svesni koliko je važno da se zdravo hranite kako biste održali nivo holesterola u zdravim granicama.

Kako piše Aktivni.si, uključivanjem određenih namirnica u svoju dijetu možete postići ovaj cilj. Otkrijte u narednim redovima šta je poželjno da jedete ako želite da snizite nivo holesterola.

Borovnice

Antocijani, koji se nalaze u borovnicama, kupinama, crvenom grožđu, trešnjama i drugom bobičastom voću, podižu nivo dobrog HDL holesterola dok snižavaju nivo lošeg LDL holesterola. Oni su u stanju da to urade jer smanjuju aktivnost vrste proteina koji pretvara HDL holesterol u LDL, što naravno ne želimo. Borovnice i drugo navedeno voće možete pomešati i sa mnogim grickalicama i poslasticama, pa se pobrinite da uživate u njima svaki dan.

Ovsena kaša i pahuljice

Pored mnogih ukusnih sastojaka, ovsena kaša sadrži i beta glukane, rastvorljiva vlakna koji apsorbuju LDL holesterol i uklanjaju ga iz tela, a snižavaju i proizvodnju triglicerida. Savetujemo vam da ovsene pahuljice jedete za doručak, pomogućstvu u kombinaciji sa bobičastim voćem, za maksimalno pozitivan uticaj na nivo holesterola.

Jabuke

U jednom naučnom istraživanju, četrdeset dobrovoljaca dobilo je zadatak da jede dve jabuke dnevno tokom perioda od dva meseci, a isti broj dobrovoljaca je trebalo da se suzdržava od ove voćke u istom periou. Na kraju izabranog perioda, autori studije primetili su da su osobe koje su jele jabuke u proseku imale niži nivo holesterola od onih koji nisu. Oni su ovaj rezultat objasnili činjenicom da jabuke sadrže dosta vlakana i antioksidanasa, koji su dobri za zdravlje kardiovaskularnog sistema ljudi.

Orasi

Kada ste poslednji put jeli orahe? Trebalo bi da se češće nađu na vašem meniju, budući da sadrže nezasićene masne kiseline koje pomažu u snižavanju nivoa lošeg holesterola u krvi. Dobra stvar u vezi sa njima je što ih možete dodati u obroke koje pravite i za doručak, ručak, večeru i užinu.

Kinoa

Kinoa sadrži dosta vlakana, posebno rastvorljivih vlakana, koja deluju kao neka vrsta sunđera koji upija „loš“ holesterol i izbacuje ga iz organizma. Kinoa je takođe odlična kada vam je potreban hranljiv obrok koji zasićuje pre rekreatvinih aktivnosti, kao što su trčanje dugih distanci i vežbe visokog intenziteta.

Izvor: danas.rs

Ovo je glavni razlog zbog kog smo stalno bolesni i biće sve gore – tri srpska lekara objašnjavaju zašto

"Desi se da čovek umre za tri dana jer je bakterija otporna na sve antibiotike."

Antibiotik s vrata kod lekara može da deluje kao instant rešenje za neki zdravstveni problem, ali nekontrolisana upotreba antibiotika, posebno za boljke za koje ovi lekovi nisu namenjeni, ima jako loše posledice. U budućnosti veliki neprijatelj vrlo lako mogu da nam budu bakterije, a ne samo virusi, jer zbog nekontrolisane upotrebe antibiotika one postaju otporne i sve teže se leče. Šta kaže iskustvo iz prakse, koliko se dešava da antibiotici ne deluju i šta onda bude sa tim pacijentima – to za Novu govore tri srpska stručnjaka iz sveta medicine.

Antibiotici deluju na bakterije, ne na viruse

Prof. dr Radan Stojanović, farmakolog, kaže da su neke bakterije prirodno otporne na određene antibiotike, a druge postaju otporne usled neracionalne primene antibiotika.

„Dobro je poznato, a u praksi se često zaboravlja, da antibiotici deluju samo na bakterije. Međutim, primena antibiotika za lečenje virusnih infekcija (prehlada, grip) jeste jedan od glavnih razloga nastanka rezistencije bakterija. Tome doprinose i određeni lekari koji ‘popuste‘ pod pritiskom pacijenata, kao i farmaceuti u apotekama koji ‘izlaze pacijentima u susret‘ dajući im antibiotik bez recepta. Poznat je podatak da je u zemljama gde je potrošnja antibiotika manja i nivo rezistencije bakterija niži. Zbog svega navedenog, rezistencija bakterija na antibiotike predstavlja veliku opasnost po javno zdravlje i danas je većina bakterija rezistentna na određene antibiotike. Postoje i bakterije koje su rezistentne na mnoge antibiotike i njih zovemo multirezistentne bakterije.“

Najopasnija posledica bakterijske rezistencije je da bakterija postane otporna na većinu dostupnih antibiotika, kaže Radan Stojanović.

„Takvi primeri su: meticilin-rezistentan Staphylococcus aureus (MRSA), vankomicin-rezistentan Enterococcus (VRE). Veoma je važno praćenje rezistencije bakterija u svakoj zemlji ponaosob i u svakoj lokalnoj sredini. U praksi se dešavaju fatalni ishodi usled nedostatka efikasnog leka za lečenje bakterijske infekcije“, kaže profesor Stojanović.

I kako onda sprečiti tu otpornost bakterija na lekove?

„Pre svega, racionalnim propisivanjem antibiotika, a to znači samo kad je dokazano postojanje bakterijske infekcije. Zatim, vrlo je važno da primena antibiotika bude u odgovarajaćem doznom režimu. Ne smemo na svoju ruku posegnuti za antibiotikom, kao ni prekinuti njegovu primenu ‘kada se osećamo bolje‘.“

Nećemo imati čime da lečimo banalne infekcije
Dr Vesna Radulović, specijalistkinja pneumoftiziologije, upozorava da zbog zloupotrebe antibiotika lekari neće imati čime da leče banalne infekcije.

„Kada su antibiotici neophodni, mi krećemo od prve linije lekova, penicilinskih. Oni su za najlakše infekcije. Potom ide druga, pa treća generacija lekova. Ali problem kod interhospitalnih infekcija je što je sve veći broj bakterija rezistentan i na tu treću liniju lekova. To nam se dešava zbog nekontrolisane upotrebe antibiotika. Toga ima svuda, i u Zapadnoj Evropi, ne samo kod nas, ali znatno manje nego ovde.“

U tom slučaju lečenje bude i duže i komplikovanije, a ponekad je ishod fatalan.

„Desi se da čovek posle operacije u bolnici dobije bakteriju i umre za tri dana jer nemamo koji lek da mu damo za tu bakteriju, nijedan ne deluje. U bolnici te bakterije dobijaju oni koji su već imunokompromitovani, koji su već zbog neke teže bolesti hospitalizovani i, kad dobiju takvu infekciju, mogu da umru jer nemamo čime da ih lečimo. I nemamo ni gde da nabavimo taj lek – ne postoji u svetu antibiotik koji može da pomogne ako neka bakterija postane otporna na sve lekove. Sada je sve više bakterija otporno i na čuveni kolistin koji nam je bio slamka spasa“, kaže dr Vesna Radulović.

Ona ističe da je, recimo, hemomicin bio jako dobar lek, ali da je, nažalost, upropašćen nekontrolisanom upotrebom.

„Pacijenti nam neretko kažu – pio sam onaj lek za kovid, hemomicin. Dakle, taj lek je toliko bio primenjivan da su ljudi počeli da misle da je to lek za kovid. To je bio odličan lek, ali danas, nažalost, nema mnogo efekta.“

Naša sagovornica kaže da je ipak dobra stvar kad se na neki lek povremeno zaboravi.

„Primer je eritromicin. On se ranije mnogo davao i takođe se javljala rezistencija, pa je potisnut. A kada neki lek duže vreme nije mnogo u masovnoj upotrebi, onda bakterije ponovo postanu osetljive na njega i njegov efekat se povrati. Jedan od primera je i roksimisan iz iste grupe kao eritromicin, koji sada dajemo i mnogo je efikasniji.“

Bakterije nam mogu doći glave jer im pomažemo u tome
Dr Nikola Stojković bio je deo nacionalne kampanje o racionalnoj upotrebi antibiotika, te odlično zna koliko se u Srbiji antibiotici, nažalost, uzimaju i kad to nije potrebno. Upravo je najveća greška kada kod prehlade ili virusne infekcije uzmemo antibiotik jer to su lekovi koji se koriste kod bakterijskih infekcija.

A kako da znamo da li imamo virusnu ili bakterijsku infekciju?

„Ako vam nije dobro, treba da odete lekaru koji će proceniti šta je u pitanju. Nekada na osnovu simptoma, npr. produktivnog kašlja i slično, lekar može da zaključi da li je reč o bakterijskoj infekcji ili ne. Ipak, najsigurnije je uraditi krvnu sliku, na osnovu čega mi lekari tačno znamo šta je pitanju jer se zna koji parametri rastu kod virusne, a koji kod bakterijske infekcije.“

Kod bakterijskih infekcija, kaže naš sagovornik, najbolje je uraditi i antibiogram, koji će pokazati koji soj bakterije je u pitanju kako bi se propisao odgovarajući antibiotik.

„Kad uradimo antibiogram, neretko se pokaže da je prisutna rezistencija na većinu antibiotika, što znači da vi možete da pacijentu propišete bilo koji lek, ali on neće delovati“, kaže dr Stojkovć.

On zaključuje da onda ne čudi scenario da nam baš bakterije jednog dana mogu doći glave i jer im pomažemo u tome.

Izvor: nova.rs

Srbi gutaju desetine miliona pakovanja suplemenata koji mogu da im unište zdravlje, najprodavaniji u sebi sadrže cement i otrove za pacove

Nijedan suplement koji se u Srbiji legalno prodaje u apoteci ili ilegalno putem interneta, ne prolazi istu kontrolu kvaliteta i sadržaja, kao što je to slučaj sa lekovima, pa nikada ne možemo biti potpuno sigurni u njihov sastav. Međutim, ono u šta smo sigurni je da je sastav suplemenata koji se ilegalno prodaju putem interneta opasan po zdravlje i život. Naime, prema poslednjim podacima tržišne i sanitarne inspekcije, u ovim dijetetskim proizvodima, koji se prodaju u Srbiji, ali i u celom svetu, pronađeni su arsenik, živa, kadmijum, otrovi za pacove, cement, razni pesticidi.

Prema podacima Interpola, najopasniji suplementi, čiji sadržaj može ugroziti život, su među onima koji se koriste za mršavljenje, za smirenje, potenciju (erektilnu disfunkciju), bodibilding, ali i dodaci ishrani koji su poput antidepresiva, potom oni koji navodno ublažavaju bolove kod malignih bolesti ili smanjuju šećer u krvi kod dijabetičara. Među suplementima sa nedozovljenim sadržajem su i oni koji poseduju navodno kontraceptivna svojstva, ali i drugih koji se uzimaju protiv nesanice.

Istraživanje časopisa američke lekarske asocijacije „JAMA“ iz 2018., navodi da je između 2007. i 2016. godine FDA (Američke agencije za hranu i lekove) identifikovala čak 746 dijetetskih suplemenata sumnjivog sastava, među kojima je bilo najviše steroida i lekova za erektilnu disfunkciju, a opozvano je samo 48 odsto, dok je većina ostala na svetskom tržištu.

U našoj zemlji, samo tokom 2022., prodato je čak 47 miliona pakovanja različitih suplemenata, čija prekomerna upotreba može izazvati ozbiljna zdravstvena oštećenja.

„Na konferenciji koja je nedavno održana, izneti su dramatični podaci iz celog sveta, ali i iz Srbije. Naime, suplementi na kojima se u svetu godišnje zaradi i preko 50 milijardi dolara, postaju unosniji biznis od narkotika. Njihova prodaja ide isključivo putem interneta, jer su u pitanju falsifikovani proizvodi koji u sebi sadrže razičite otrove. U suplementima koji se putem interneta ilegalno prodaju i u našoj zemlji, pronađeni su kadmijum, živa, pesticidi, ostaci cementa, otrovi za pacove. Ovi falsifikovani suplementi proizvode se masovno u najsiromašnijim zemljama Afrike, najviše u Nigeriji, gde se mešaju u mešalici za beton, pa nije čudo što su u mnogima pronađeni ostaci cementa. Taj način proizvodnje je neuporedivo jeftiniji od regularnog, a ‚roba‘ se prodaje po daleko nižim cenama u ogromnim količinama“, kaže za Nova.rs Igor Špadijer, iz Grupacije uvoznika i distributera dijetetskih suplemenata.

Teško je utvrditi da li je neki suplement falsifikat, ističe on.

„To je kao kod novčanica, veoma je osetljivo. Iz tog razloga smatram da je naša tržišna i sanitarna inspekcija, kao i MUP i carina uradila veliki posao, jer je prodaja na crnom tržištu drastično opala od kako su krenula hapšenja. Građani treba da paze i da ne nasedaju na niske cene ovih proizvoda, jer to znači da su najverovatnije u pitanju falsifikati koji im mogu oštetiti zdravlje i ugroziti život“, upozorava Špadijer.

Naime, na internet tržištu dijetetskih suplemenata u Srbiji, u 2023. identifikovane su 92 stranice sa 6.700 oglasa preko kojih se prodaju dodaci ishrani, a koji nisu registrovani u bazi podataka Ministarstva zdravlja, stoji u saopštenju Privredne komore Srbije (PKS).

Svaki treći građanin koji kupi lekove preko interneta je prevaren, a što je još važnije, i svoje zdravlje dovodi u opasnost jer se u tim neproverenim suplementima mogu naći i otrovi za pacove, ostaci cementa, pesticidi i i drugi kontaminirani sastojci, upozorio je Igor Špadijer iz Grupacije uvoznika i distributera dijetetskih suplemenata.

Trećina robe koja se nudi putem sajtova i društvenih mreža je falsifikat, a građani iz neznanja kupuju te nelegalne lekove i suplemente.

„U zemlji, u odnosu na 2019. godinu, ipak imamo drastičan pad prodaje tih suplemenata na crnom tržištu“, rekao je Špadijer za, i objasnio da su 2019. godine počeli s edukacijom građana koji na internetu i društvenim mrežama nisu znali da prepoznaju crno tržište, ističući da je i to razlog zbog kojeg je došlo do „istorijskog pada“.

„Proizvodili su u regionu, ali i u drugim zemljama. Putem crnog tržišta dolazili su do nas i distribuirali se putem društvenih mreža. Pitanje je šta je u takvim lekovima, u kakvim uslovima su pravljeni i koje su sirovine korišćene – istakao je Špadijer, i naglasio da su u lažnim suplementima stručnjaci pronalazili i otrove za pacove, ostatke cementa, pesticide i druge kontaminirane sastojke.

Na pitanje šta navodi građane da kupuju lekove na crnom tržištu, Špadijer objašnjava da se u praksi pokazalo da su često u zabludi, da ne razlikuju legalnu od nelegalne prodaje, kao i da su društvene mreže i sajtovi napravili veliku pometnju.

„Dijetetske suplemente kontroliše sanitarni inspektor, dok crno tržište MUP i Uprava carina u koordinaciji“, zaključuje Špadijer.

Vodilja za potrošača treba da bude da na pakovanju piše da je proizvod upisan u bazu Ministarstva zdravlja, da ima broj i datum, što znači da je proizvod prošao neophodne procedure i da je bezbedan za korišćenje.

“Svi vitamini i minerali koje sadrže suplementi, imaju svoja neželjena dejstva i to je ono što građani ne smeju da zaborave kada im se ovi proizvodi nude sa svih strana. Takođe, zabrinjavajuće je što nijedan od više desetina miliona suplemenata, koliko se prodaje u našoj zemlji, ne prolaze apsolutno nikakvu kontrolu sastava, kvaliteta, sadržaja, pa mi nikada ne možemo biti sigurni šta se nalazi unutar tih kutija, kesica, bombonica”, kaže za Nova.rs dr Svetlana Stanišić, doktorka fizičke hemije i stručnjak za ishranu.

Inače, do maja 2004. godine, suplement na bazi biljke efedra komercijalno se prodavao kao pojačivač energije, dodatak za mršavljenje i za poboljšanje atletskih performansi kada je u SAD nastupila zabrana od strane FDA zbog pojave određenih kontroverzi. Naime proizvodi koji sadrže efedru, povezani su sa mnogim slučajevima moždanog udara, aritmije srca, pa čak i smrti. Neki od ovih proizvoda takođe sadrže kofein, a kombinacija efedre sa kofeinom drastično povećava šanse za neželjene nuspojave.

Pojedni suplementi koji su zabranjeni u većem delu Evrope, u Srbiji su međutim odobreni.

“Naši građani koriste recimo germanijum 132, koji se reklamira svuda i dobro se prodaje, a poznato je da oštećuje bubrege, zbog čega je u velikom broju zapadnih zemalja zabranjen. Sa druge strane, probiotici recimo ne mogu da škode, ni omega 3 masne kiseline. Uvek treba gledati sadržaj DHA i ETA, koliko su te dve masne kiseline zastupljene u suplementu. Osobe koje stalno jedu u pekari i brzu hranu treba da uzimaju cink i magnezijum, koji nije potreban onima koji unose zeleno povrće. Ako, međutim, ti ljudi unose suplement magnezijuma, izgubiće cink iz organizma. Ko ne jede biljke, mora da doda magnezijum, a ko ne jede hranu životinjskog porekla, treba da uzima cink”, objašnjava doktorka Stanišić.

Pojedini suplementi mogu proizvesti ozbiljne zdravstvene probleme, od najblažih neželjenih efekata propraćenih mučninom i povraćanjem, pa do smanjenja pamćenja i raznih osipa po koži.

Sekretarka Udruženja za farmaciju i medicinsku delatnost PKS Mirjana Vučićević, izjavila je nedavno da je potrebna stalna edukacija javnosti kako bi upotreba dodataka ishrani bila što bezbednija.

„Identifikovali smo preko 80 internet stranica i veliki broj oglasa na kojima se nudi prodaja dodataka ishrani koji nisu upisanu u bazu podataka Ministarstva zdravlja. Da bi dodatak ishrani mogao biti u prometu neophodno je da je upisan u tu bazu podataka. Toj notifikaciji prethodi kategorizacija na jednom od dva Farmaceutska fakulteta i kontrola zdravstvenih ispravnosti u nekom od Instituta za javno zdravlje“, rekla je Vučićevićeva.

Kako navodi, u Srbiji dozvolu za promet dijetetskih suplemenata ima više od 9.500 proizvoda, od kojih je 28 proizvedeno kod nas.

„Zbog velike upotrebe dijetetskih suplemenata beleži se konstantan rast potrošnje. Samo kroz apoteke je prošle godine prodato 47 miliona pakovanja dodataka ishrani. Podaci pokazuju da je u apotekama tokom prošle godine prodato dijetetskih suplementa za 229,5 miliona evra”, kaže ona.

Podsetimo, još 2021. godine je, aktuelna ministarka zdravlja Danica Grujičić, izjavila da suplementi, vitamini i minerali koji su preplavili tržište, zapravo služe kako bi farmaceutska industrija zgrnula ogroman novac, a da njihova efikasnost nikada nije dokazana.

Ona je tada istakla da nikako ne treba verovati u delotvornost tih “šećernih vodica” koje se nalaze na rafovima u gotovo svim apotekama.

“Da se razumemo, suplementi nisu otrovni i to je jedina činjenica koju znamo o njima. Njihovu delotvornost niko nikada nije ispitao. Da bi se nešto nazvalo lekom i da bi se našlo u apoteci, taj proizvod mora da je temeljno ispitan i da je matematički dokazano njegovo svojstvo. Koliko se ništa ne zna o suplementima, govori i to što se u svakoj reklami na televiziji, na kraju kaže da bi se pre upotrebe trebalo konsultovati sa lekarima. Upravo to je ‘ograda’ od neželjenih dejstava”, rekla je Grujičić.

Ona je tada zaključila da bi najbolje bilo da se uradi ispitivanje svih suplemenata koji su u prodaji, ali da je to jako skupo.

Govoreći o popularnosti dodacima ishrani, ona je istakla da se ljudi najviše “pecaju” na razne vitaminčiće, lekovite vode, elektrolite, magnezijume i aspirine.

“Niko ne ode kod svog lekara da pita da li je taj proizvod bezbedan. Ljudi čak i ne proveravaju da li im je potreban neki od tih vitamina i igraju se sa svojim zdravljem. Biljke iz Amazonije prolaze samo sanitarnu i bakterijsku kontrolu. Biljne apoteke niču kao pečurke posle kiše gde su u ponudi flašice ruske, američke i kineske vode. Možda se kod nekog javi placebo efekat, ali većina živi u zabludi da su zdravi, jer uzimaju suplemente”, objasnila je Grujičić.

Izvor: nova.rs

Raskrinkana teorija zavere o vezi MMR vakcine i autizma kod dece – srpski imunolog otkriva istinu

Najštetnija medicinska prevara u poslednjih 100 godina.

Procenat vakcinisanih MMR vakcinom koja štiti od malih boginja, zaušaka i rubela u Srbiji trenutno iznosi oko 75 odsto. Institut za javno zdravlje Srbije Dr Milan Jovanovic Batut upozorava da je za kolektivnu zaštitu potrebno 95 odsto, zbog čega Srbiji preti epidemija.

Rešenje za ovaj problem je vrlo jednostavno – vakcinacija. Ali mnogi roditelji ne žele da vakcinišu decu jer su u zabludi – veruju da MMR vakcina izaziva autizam.

O tome kako je uopšte krenula priča o navodnoj vezi MMR vakcine i autizma, zašto u tome nema nikakvog smisla, ali i kolika šteta je načinjena, za Novu govori imunolog Srđa Janković.

Članak u Lansetu iz 1998. posejao strah

Početak svega je zapravo jedan rad objavljen u naučnom časopisu Lanset 1998. godine.

„Iako je sumnji i bojazni u vezi sa vakcinama bilo i ranije, pitanje navodne uzročne veze između vakcinacije protiv malih boginja, zauški i rubele (MMR) i stanjȃ iz spektra autizma dospelo je u žižu svetske javnosti nakon objavljivanja naučnog rada Endrua Vejkfilda i saradnika u časopisu Lanset 1998. godine. Međutim, tvrđenje da slična uzročna veza postoji, koje je ozbiljno uzburkalo javnost, prvi autor tog rada prevashodno je plasirao neposredno, na konferencijama za štampu i u drugim javnim obraćanjima, a ne toliko u samom radu, gde su objavljeni samo određeni nalazi 12 dece za koje se pretpostavljalo da pate od različitih stanja iz spektra autizma. Valja naglasiti da, pored metodološke manjkavosti i etičkih prekršaja s kojima je taj rad skopčan, u njemu, kada se analizira, zapravo i nema osnova za zaključak da je vakcina MMR uzročno povezana s autizmom. Ali kako to biva, kada se jednom poseje strah, veoma je teško otkloniti taj strah pozivanjem na činjenice.“

Rad povučen zbog neprihvatljivih etičkih propusta

Zbog svega je usledilo revidiranje, a onda i povlačenje rada.

„Rad svakako nije povučen zato što u njemu stoji nešto s čim se naučna i medicinska zajednica ne slažu (iako se upravo takva teza uporno provlači i do dan-danas). Naučni radovi se ne prihvataju niti odbacuju na osnovu sadržine, već na osnovu kriterijuma naučne valjanosti. Rad, štaviše, nije povučen ni zbog ogromnih metodoloških propusta (mali broj ispitanika, pristrasan izbor uzorka, nepostojanje kontrolne grupe, potpuna nemogućnost testiranja bilo koje hipoteze na osnovu priloženih podataka), mada oni svakako ograničavaju njegov naučni značaj. Povlačenje rada je, međutim, isključivo posledica neprihvatljivih etičkih propusta, kako u posupku s pacijentima tako i u pogledu neprijavljenog sukoba interesa (glavni autor je prećutao da je patentirao „alternativnu“ vakcinu protiv malih boginja i profesionalno zastupao zainteresovane strane u sudskim procesima vezanim za navodnu štetu pričinjenu vakcinacijom). A kao kap koja je prelila već prepunu čašu – istragom je otkriveno i da je deo objavljenih podataka bio falsifikovan.“

Uzročne veze između MMZ vakcine i autizma – nema

I šta se na kraju ispostavilo – da li je uopšte bilo slučajeva koji su povezivali MMR i autizam?

„Nakon dve i po decenije i ogromnog broja veoma strogih (i međusobno nezavisnih!) istraživanja, možemo sa sigurnošću da kažemo da postoji samo povremeno vremensko podudaranje između primanja vakcine i primećivanja (ne pojave!) simptoma koji se mogu dovesti u vezu sa spektrom autizma. To je sve. Nikakva uzročna veza nije nađena, niti bi ikako mogla da promakne kada bi postojala. Dakle – nema je.“

Najštetnija medicinska prevara u poslednjih 100 godina

Ali ogromna šteta je načinjena. Danas posle toliko godina mnogi roditelji veruju u ovu netačnu tezu da Mmr izaziva autizam i zato kažu neki kako je u pitanju najštetnija medicinska prevara u poslednjih 100 godina.

„Da li je tako, teško je reći, ali takve reči nipošto ne zvuče preterano ako se prisetimo da su male boginje ekstremno zarazna bolest, koja u odsustvu vakcine neminovno zahvata sve, što znači da i (procentualno) retke ozbiljne komplikacije mogu da ugroze veliki broj ljudi.“

I koliko se ta šteta i danas oseća, između ostalog, i u Srbiji?

„Postoje dokazi da je pad obuhvata dece vakcinom MMR i te kako povezan sa uticajem Vejkfildove studije, ali i njenom kontinuiranom upotrebom u antivakcinalnoj propagandi. Pad obuhvata stvara uslove za nastanak epidemija. Tokom prethodne epidemije malih boginja (2017/2018), komplikacije ove bolesti odnele su 15 ljudskih života, uključujući, nažalost, i četvoro dece. Procenjuje se da u svetu na hiljade dece strada od bolesti koje bi se mogle sprečiti vakcinom MMR. No iako je ova neposredna – i tragična – šteta s pravom na prvom mestu, mora joj se pridodati i činjenica da je neutemeljeni, ali dugo pothranjivani narativ o vakcinama i autizmu značajno uticao na sveopšte podrivanje poverenja u nauku i naučnu medicinu – a tu je šteta po ljudsko zdravlje mnogostruka, dalekosežna i nesaglediva.“

Šta izaziva autizam

Doktor Srđa Janković objašnjava i šta uopšte izaziva autizam.

„Očigledno je da ne postoji samo jedan uzrok, niti je autizam samo jedno stanje (zbog toga i govorimo o spektru). Iako nam svi konkretni činioci koji učestvuju u nastanku takvog jednog spektra stanja, naravno, nisu poznati, znamo da je reč o složenom spletu urođenih činilaca i uticaja iz okruženja. Među poslednjima se pominje dug niz potencijalnih faktora rizika, ali nijedan nije dokazan kao nužan ili presudan. Jeste, međutim, dokazano da proces koji vodi spektru autizma počinje veoma rano u životu, znatno pre pojave prvih znakova (a i pre vakcinacije).“

Od vakcine moguće samo neželjene reakcije – ne i bolesti

Janković govori i postoji li ikakav rizik za neke bolesti od MMR vakcine.

„Postoje, naravno, određeni rizici vakcinacije, ali reč je o eventualnim neželjenim reakcijama, ne o bolestima. Među ozbiljnijim neželjenim reakcijama (koje su, dakako, veoma retke i ne mogu se po učestalosti porediti sa opasnostima od malih boginja, zauški ili rubele) ističu se konvulzije (fras) i prolazna tromobocitopenija (gubitak krvnih pločica). I jedno i drugo, po pravilu, prolazi bez posledica.“

U svemu se sada postavlja pitanje kako razuveriti roditelje i sve one koji kao glavni argument imaju taj Lansetov članak – kako im u jednoj rečenci objasniti da dete treba da vakciniše i da ne treba da se plaše zbog toga.

„U jednoj rečenici – prošle su dve i po decenije, stvar je istražena i ispitana: vakcine ne izazivaju autizam, a pomenuti članak nije samo povučen, već, što je mnogo važnije, i opovrgnut.“

S druge strane, koja deca ne treba da prime MMR vakcinu?

To su svakako deca sa ozbiljnim poremećajem imuniteta (imunodeficijencija), o čemu se pomno vodi računa pri pregledu pedijatra koji obavezno prethodi svakoj vakcinaciji. Naravno, i deca koja su alergična na neku komponentu vakcine neće je primiti. Uzgred, to se ne odnosi na decu koja su alergična na belance ili bilo šta drugo što nije u sastavu vakcine – takva deca mogu i treba da se vakcinišu.“

Naš sagovornik upozorava i šta nas čeka ako roditelji nastave sve više da odbijaju MMR vakcinu.

„Jasno je da se bez kolektivne zaštite (solidnog obuhvata vakcinacijom) ne možemo nadati da izbegnemo da znatan broj osoba oboli od bolesti koje MMR vakcina predupređuje, čime nastaje i rizik opasnih komplikacija. Iako su od tri bolesti od kojih MMR vakcina štiti relativno najopasnije male boginje, valja naglasiti i da zauške mogu da uzrokuju sterilitet kod mnogih dečaka koji ih prebole, dok je virus rubele jedan od najopasnijih infektivnih agenasa tokom trudnoće i može da jezivo naudi plodu u majčinoj utrobi.“

Šta nam govori ovaj slučaj

Na kraju, šta nam govori ovaj slučaj – šta možemo da očekujemo i čime da se vodimo ako je već i prestižni Lanset objavio tako nešto?

„Vrlina nauke (pa i prestižnih naučnih publikacija) nije u nepogrešivosti, već u procesu stalnog preispitivanja i korigovanja zaključaka u svetlu svih raspoloživih činjenica i dokaza. Nije, dakle, neuspeh i ako se desi da nešto što je objavljeno ne izdrži test vremena i daljih, obimnijih istraživanja. Međutim, ovo ipak nije taj slučaj jer se ispostavilo da su postojali najteži mogući etički propusti. Etički propusti su već sasvim druga stvar – to je nešto što ne bi smelo da se dešava i što ozbiljno narušava ugled nauke. Ipak – da završim pozitivnijom notom – iz ove pripovesti se mogu izvući, i jesu izvučene, i dragocene pouke o važnosti i vrednosti dobre komunikacije u četvorouglu koji čine naučnici, lekari, mediji i javnost, tj. roditelji. Krajnje je vreme da svi zajedno poradimo na oporavku te komunikacije, a posebno na povratku poverenja u naučnu medicinu i one koji se njome bave. Odvažio bih se da kažem da je reč o jednom od ključnih izazova ovog konkretnog trenutka ljudske istorije i civilizacije.“

Izvor: nova.rs

Nadimanje, čak i kada ne jedete, može da ukaže na nedostatak ovog minerala

Nadimanje nije samo neprijatan problem sa kojim se susrećete nakon obroka. Takođe, može da ukaže da nešto nije u redu sa vašim zdravljem ili da vam nešto nedostaje.

Telo nam uvek govori kada nešto nije u redu, ali ne znamo uvek da slušamo i primetimo znakove. Ovo su glavni pokazatelji da treba da povećate unos namirnica koje sadrže kalijum.

Kada posumnjate da imate nedostatak određene hranljive materije u organizmu, posetite lekara koji će testovima moći da utvrdi šta vam nedostaje.

Značaj kalijuma

Kalijum ima mnogo zadataka u telu, uključujući brigu o kontrakciji mišića, regulisanju tečnosti u telu i ravnoteži minerala.

Ovaj mineral takođe kontroliše situacije u kojima konzumirate previše soli i ublažava posledice.

Posledice nedostatka kalijuma

Umor

Da li se budite umorni uprkos dobrom snu i redovnom ritmu spavanja? Ili se osećate umorno tokom dana, bez očiglednog razloga? Možda vam nedostaje kalijum.

Umor može da bude prouzrokovan i mnogim drugim faktorima, kao što su stres, loša ishrana, ali i nedostatak sna. Sve su to problemi koji mogu da se pripišu nedostatku ovog veoma važnog minerala u ​​organizmu.

Grčenje mišića

Osećate ih nakon kretanja ili kada ste ceo dan na nogama, ali ovo nije jedina situacija kada se pojave.

Grčeve možete da osetite i kada nemate nikakve fizičke aktivnosti: očigledno je potrebno da u svoj jelovnik unesete više namirnica koje sadrže kalijum, piše aktivni.si.

Osećaj slabosti

Kada vam se vrti u glavi ili osećate slabost, to pripisujete dehidrataciji, ali to nije uvek uzrok.

Tokom dana nivo kalijuma u ​​organizmu varira, a kada opadne, otkucaji srca se usporavaju, a u najgorem slučaju možete da se onesvestite.

Obratite se svom lekaru i opišite svoje simptome. Ono što možete sami da uradite jeste da jedete više hrane koja je bogat izvor kalijuma, što neće škoditi čak i ako je dijagnoza drugačija.

Visok krvni pritisak

Kada imate nedostatak kalijuma u ​​telu, krvni sudovi se sužavaju, što dovodi do visokog krvnog pritiska. Kao rezultat toga, natrijum je takođe van ravnoteže, zbog čega možete doživeti povećan broj otkucaja srca, prenosi City Magazine.

Preduzmite mere što je pre moguće i idite kod lekara. Ne postavljajte sami sebi dijagnozu i ne tražite je na internetu.

Nadimanje

Obično povezujemo nadimanje sa nečim što smo pojeli. Često prepoznajemo takvu hranu i izbegavamo je. Ali šta je razlog za nadimanje čak i kada niste jeli neko vreme?

Za ovo je opet kriv natrijum. Pošto telo ima problema sa regulacijom natrijuma, ne možete tačno da odredite izvor nadimanja.

Namirnica bogatih kalijumom koje možete dodati svojoj ishrani su: avokado, banana, nar, lubenica, spanać, blitva, batat, krompir i pasulj.

Izvor: n1info.rs

Namirnice koje mogu da vam naškode ako se jedu na prazan želudac

Namirnice koje mogu da vam naškode ako se jedu na prazan želudac

Neke namirnice su savršene za jutarnji obrok jer nisu teške za prazan stomak, dok bi druge trebalo izbegavati u širokom luku.

Ujutru našem telu treba mnogo hranjivih materija da biste dobro započeli dan. To uključuje složene ugljene hidrate, vlakna i proteine.

Neke namirnice mogu lako da se svare kada ih uzimate na prazan želudac, što ih čini savršenim za doručak.

Međutim, neke druge opcije je bolje ne jesti tako rano, jer mogu da imaju loš uticaj naročito kada se uzimaju na prazan stomak, piše novilist.hr.

Koje namirnice i jela je najbolje jesti na prazan želudac?

Zobene kaše

Zobene pahuljice su bogate vlaknima, što pomaže u snižavanju nivoa holesterola.

Jaja

Budući da jaja imaju veoma malo kalorija, ali vas uvek zasite na dug vremenski period, možete lako da pratite svoj dnevni unos kalorija uz doručak sa jajima.

Lubenicu

Lubenice su bogate tečnošću, što prija praznom želucu.

Borovnice

Borovnice poboljšavaju pamćenje i podstiču metabolizam.

Integralni hleb

Spori ugljenih hidrata i druge važne hranjive supstance nalaze se u integralnom hlebu.Najbolje vreme za konzumiranje integralnog hleba je rano jutro.

Orašasti plodovi

Orašasti plodovi podstiču zdravu probavu i regulišu kiselost u želucu, naročito kada se jedu za doručak.

Šta treba da izbegavate u širokom luku?

Peciva s kvascem

Kvasac iritira prazan želudac i može da izazove nadutost. Preporučuje se da pecivo ostavite za poslepodne.

Slatkiše

Nije veliko iznenađenje da slatkiši na prazan stomak nisu dobra ideja. Vaš nivo insulina raste i povećava se rizik od dijabetesa.

Kruške

Sirova vlakna u kruškama mogu da iritiraju osetljivu sluznicu ako prethodno niste ništa pojeli. Zato za doručak odaberite neko drugo voće, na primer, bobičasto voće.

Paradajz

Paradajz je bogat taninskom kiselinom, koja povećava kiselost u želucu.

Krastavac

Ni krastavce ne treba jesti na prazan želudac. Kao i svako drugo sirovo povrće, može da prouzrokuje gorušicu, nadutost i bolove u stomaku, prenose Vijesti.hr.

Banane

Nivo magnezijuma u krvi može da se drastično poveća ako banane jedete na prazan želudac.

Izvor: n1info.rs

U koje doba dana treba da pijemo vitamine i minerale i koje nikako ne smemo da kombinujemo

Popularnost fitnes trendova i zdravijih stilova života doprinela je i učestalijem unosu suplemenata, u nedostatku minerala i vitamina iz hrane i ostalih izvora. Razlozi za upotrebu mogu da budu različiti: nepravilna ishrana, nedovoljna izloženost suncu ili manjak sunčanih dana tokom godine, problemi sa varenjem, umor i iscrpljenost, slaba kosa, koža i nokti, veća potreba za nutrijentima usled intenzivnih treninga i jačanje imuniteta.

Dodaci ishrani ne ubrajaju se u lekove, pa mogu da se kupe bez recepta. U ponudi su: kapsule, pastile, tablete, pilule, praškaste mešavine, ampule, bočice sa kapaljkom… Ipak, važno je naglasiti da suplementi ne zamenjuju uravnoteženu ishranu, i ne deluju poput terapije, sem kada lekar prepiše pojačanu dozu.

Kada se unose vitamini i minerali?

Najbolji odgovor na ovo pitanje, posebno u slučaju utvrđenog manjka, možemo da dobijemo od strane nutricionista, lekara ili farmaceuta. Uzimanje dodataka ishrani na svoju ruku, posebno duže vreme i u količinama većim od preporučenih, može da ima više štete nego koristi.

Naime, prevelik unos jednog vitamina ili minerala može da utiče na status drugog vitamina ili minerala. Drugim rečima, pojedini vitamini i minerali međusobno deluju antagonistički. Osim toga, kako biste odabrali kvalitetan dodatak ishrani, a to je onaj čija je apsorpcijska moć velika i iskoristiva u telu, treba obratiti pažnju na ove faktore:

hemijski oblik (organski ili anorganski)
koncentracija pojedinih vitamina i minerala
fizički oblik (šumeće tablete, ampule, sprej, kapsule … )
vreme uzimanja (ujutro, popodne, veče, pre spavanja)
način uzimanja (s obrokom ili bez, tokom ili nakon obroka, na prazan stomak… )
koji vitamini i minerali se piju zajedno, a čiju kombinaciju treba izbegavati
podnošenje ili nepodnošenje određenih hemijskih oblika vitamina i minerala (npr. zbog želuca)

Najčešće grupe ljudi kojima bi mogli da zatrebaju dodaci ishrani su:

osobe na (dugoročnim) redukcijskim dijetama
trudnice i dojilje
vegani
pušači i alkoholičari
osobe koje ne jedu ribu
osobe koje se dugoročno ne hrane kvalitetno (uz eventualne dodatke ishrani nužna je promena navika u ishrani)
žene s obilnim menstruacijama
profesionalni sportisti
osobe s određenim zdravstvenim stanjima koja utiču na slabu apsorpciju ili su imale operacije organa za varenje
osobe koje pate od alergija ili intolerancija

Simptomi koji mogu da upućuju na manjak određenih vitamina i minerala, pri čemu se postavlja pitanje kada piti vitamine i minerale, jesu:

grčevi u mišićima
anemija i umor
česte infekcije
potištenost
sporo zaceljivanje rana
slab apetit
krhka kosa i nokti
nesanica

Ipak, pre nego što se odlučite za dodatke ishrani, proverite da li možete da korigujete nešto u svom životnom stilu i (ne)zdravim navikama.

Dodaci ishrani s razlogom se zovu “dodaci”, i važno je voditi računa o sledećim stvarima:

pravilna i uravnotežena ishrana u skladu s vašim ciljevima i potrebama
kvalitetan san i dovoljno sna
redovna fizička aktivnost
boravak na svežem vazduhu i izlaganje blagom suncu
izbegavanje stresa (dobro balansiranje između svih životnih područja)
higijena
hidratacija (dovoljan unos tečnosti)
izbegavanje pušenja, alkohola, preteranog unosa šećera, soli i prerađene hrane

Kada je najbolje da pijemo vitamine?

U slučaju da su vam potrebni dodaci ishrani dobićete preporuku i kada da pijete vitamine i minerale. Tako je preporuka da se ujutro piju ovi vitamini i minerali:

vitamin B12 (najbolje u kompleksu s drugim vitaminima B grupe)
vitamin C
gvožđe

Ovi vitamini i minerali utiču na energiju i bore se protiv umora, pa je to jedan od razloga zašto ih je dobro uzimati ujutro. Pritom će vitamin C pomoći u apsorpciji gvožđa, koje kao dodatak ishrani obično već sadrži vitamin C ili bioflavonoide koji takođe pomažu njegovu apsorpciju.

Takođe, gvožđe je idealno uzimati na prazan želudac zbog bolje apsorpcije. Kod unosa gvožđa treba izbegavati kafu, odnosno kofein koji negativno utiče na njegovu apsorpciju, kao i mlečne proizvode zbog kalcijuma.

Kada uzimate gvožđe kao dodatak ishrani ili ga prirodno unosite kroz napitke kao što su sok od cvekle, aronije ili kupine, pričekajte s mlečnim obrokom i unosom kofeina barem jedan sat nakon uzimanja dodatka gvožđa.

Isto tako, na pitanje kaje je pravi trenutak za vitamin C odgovor je – ujutro. On deluje protiv umora, ali i kao antioksidans podržavajući naš imunitet. Rastvara se u vodi i nema mogućnost skladištenja u telu.

Upravo zato će se velike doze vitamina C putem dodataka ishrani, a u slučaju da nam te doze nisu potrebne, izlučiti iz tela putem urina. Najbolji način unosa vitamina C je kroz citrusno voće i povrće poput paprike.

Nadalje, vitamini i minerali koje je najbolje uzimati uz ručak jesu:

pojedini vitamini rastvorljivi u mastima (vitamin E, vitamin A)
cink

Vitamini koji se razlažu u mastima zahtevaju masti za bolju apsorpciju, zbog čega se uzimaju uz obrok. No, isto tako imaju sposobnost skladištenja u telu, pa s takvim dodacima treba biti oprezan, posebno s vitaminom A.

Ako se pitate kada da pijete vitamin D, vitamine i minerale koje povezujemo sa zdravljem kostiju najbolje je piti uveče, a to su:

vitamin D
kalcijum
omega-3 masne kiseline
magnezijum

Naime, vitamin D će povećati apsorpciju kalcijuma, a isto tako ga je dobro unositi u kombinaciji s omega-3 masnim kiselinama. Kalcijum utiče na kontrakcije mišića, a magnezijum deluje kao relaksator.

Zato u slučaju nedostatka magnezijuma osećamo grčeve u mišićima jer on bez dovoljno magnezijuma ne može da se opusti. Osim u obliku suplementa, brza nadoknada magnezijuma moguća je i pijenjem vode u koju je dodat magnezijum, a dostupna je u prodavnicama.

Pojedini vitamini i minerali ne smeju da se unose zajedno zbog oprečnog delovanja, na primer:

gvožđe ne sme da se pije u kombinaciji s kalcijumom, cinkom, vitaminom E i manganom
cink ne sme da se pije u kombinaciji s bakrom, vitaminom B9 i gvožđem.

Vitamini i minerali koji idu zajedno su:

vitamin C i gvožđe
vitamin D i kalcijum
magnezijum i kalcijum
vitamin D i omega-3 masne kiseline

Koliko dugo smeju da se piju vitamini?

Ako se pitate koliko dugo smeju da se piju vitamini, obično se pravi pauza nakon 3 – 6 meseci. Ovo se posebno odnosi za vitamine topive u mastima (A, D, E, K). Na primer, tokom zimskih meseci uzimamo vitamin D zbog nedovoljnog izlaganja suncu, a u letnjim mesecima pravimo pauzu.

Ako se pitate kada da pijete vitamin B i vitamin C, tj. da li treba da pravite pauzu, trebalo bi da znate da vitamini rastvorivi u vodi mogu da se unose tokom čitave godine. Ipak, imajte na umu da, ako ih unosite dovoljno putem ishrane, sav višak se izlučuje iz tela.

Vitamin C je dovoljno dostupan u sezoni svežeg voća i povrća pa bi svakodnevni unos barem tri porcije različitog povrća i dve porcije različitog voća trebalo da osigura dovoljnu dnevnu dozu vitamina C.

Naglasak je na svakodnevnom unosu voća i povrća, ne samo zbog vlakana i antioksidanasa, već i zbog svakodnevne potrebe za vitaminom C koji naše telo ne može da proizvede ni skladišti.

Izvor: krenizdravo.dnevnik.hr

Visok pritisak može da se javi u bilo kom dobu života: Ovo su simptomi

Visok pritisak može da se javi u bilo kom dobu života: Ovo su simptomi

Hipertenzija ili visok pritisak, može da izazove veliku štetu u vašem telu i pre nego što se pojave znaci samog stanja, što je jedan od razloga za brigu.

Ako se ne leči, visok pritisak može da utiče na vitalne organe kao što su bubrezi, srce i mozak. Takođe je smrtonosan i poznat kao tihi ubica jer često nema signala upozorenja.

Krvni pritisak je zapravo pritisak krvi na zidovima krvnih sudova koji prenose krv iz srca u druge delove tela, piše N1.

Krvni pritisak normalno raste i opada tokom dana, ali može da oštetiti srce i izazove zdravstvene probleme ako dugo ostane visok.

Američki Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) kaže da hipertenzija povećava rizik od pojave srčanih bolesti i moždanog udara, koji su vodeći uzroci smrti u svetu.

Merenje krvnog pritiska je veoma važno

Kontrolisanje visokog krvnog pritiska je od suštinskog značaja za vaše opšte zdravlje i bukvalno može biti pitanje života ili smrti. Međutim, većina ljudi sa hipertenzijom ni ne zna da je imaju.

Prema CDC-u svaka treća odrasla osoba u SAD sa visokim krvnim pritiskom nije ni svesna da ga ima. Oni jednostavno ne mere krvni pritisak, pa se samim tim i ne leče.

Merenje krvnog pritiska je jedini način da se utvrdi da li imate ovo zdravstvene stanje, tako da se uvek preporučuje rutinska poseta lekaru. Iako je statistika sumorna, postoje načini da se spreči ovo stanje.

Visok pritisak može da se javi u bilo kom uzrastu

Dr Bajo Kari-Vinšel, direktorka hitne pomoći i lekarka, kaže za Eat This, Not That da hipertenzija, poznata i kao visok pritisak, može da utiče na bilo koga u bilo kom uzrastu.

Postoji nekoliko faktora koji mogu da povećaju rizik od razvoja ovog stanja uključujući starost, porodičnu istoriju, pušenje i neaktivan način života.

„Visoki pritisak se ne dešava samo starijim osobama. Sve je veći broj osoba starosti između 20 i 44 godine koje imaju visok krvni pritisak. Hipertenzija je vodeći uzrok moždanog udara, stanja koje je u porastu među mlađim ljudima“, navodi CDC.

 

Stručnjaci smatraju da je povećan rizik od moždanog udara u ovoj starosnoj grupi direktan rezultat rastuće stope gojaznosti, visokog krvnog pritiska i dijabetesa tipa 2, stanja koja se mogu sprečiti i lečiti.

Kako navodi CDC, nedavne studije pokazuju da je visok pritisak povezan sa većim rizikom od demencije i gubitka kognitivnih funkcija.

Dokazi ukazuju na to da nekontrolisan visok krvni pritisak tokom srednjeg perioda života (od 44. do 66. godine) stvara veći rizik od demencije kasnije u životu. Nikad nije prerano da počnete da razmišljate o krvnom pritisku i preduzmete adekvatne korake da ne dozvolite da on bude previsok.

Znaci hipertenzije

Dr Kari-Vinšel dodaje da se prema CDC-u krvni pritisak od 130/80 mm Hg ili viši smatra hipertenzijom. Važno je znati da neki ljudi neće iskusiti nikakve znake upozorenja ili klasične simptome kao što je bol u grudima i otežano disanje dok bolest ne uznapreduje.

„U svojoj praksi, svojim pacijentima govorim da su promene koje se odnose na vid, glavobolja i česta krvarenja iz nosa takođe skriveni znaci visokog krvnog pritiska“, kaže Dr Kari-Vinšel.

Dr Evelin Hang, doktorka urgentne medicine u bolnici „Northwestern Memorial Hospital“ dodaje da „ljudi često neće imati simptome visokog krvnog pritiska. Međutim, neki ljudi će ih imati.

Simptomi mogu da uključuju bol u grudima, probleme sa disanjem i vrtoglavicu. Svaki od ovih simptoma može biti znak ozbiljnih zdravstvenih problema, tako da ako neko ima ove simptome, trebalo bi da što pre kontaktira doktora.

„Uvek preporučujem konsultaciju sa doktorom primarne zdravstvene zaštite kako bi on redovno proveravao krvni pritisak i kako bi pacijent bio praćen na duže staze“, kaže dr Hang.

Zašto je hipertenzija tako česta?

Prema mišljenju dr Kari-Vinšel „visok krvni pritisak se razvija tokom vremena, a posebno je čest zbog nezdravog načina života, uključujući lošu ishranu, ali i nedostatak vežbanja“.

Dr Hang navodi da se hipertenzija „često razvija tokom vremena i može da bude prouzrokovana nezdravim načinom života ili genetikom“.

„Osobe sa zdravstvenim stanjima kao što su dijabetes i visok holesterol, često su u opasnosti od razvoja visokog krvnog pritiska. Postoje i drugi faktori koji mogu da izazovu visok krvni pritisak, kao što je trudnoća“, dodaje dr Hang.

Izvor: danas.rs

Kako da razlikujemo pravi med od lažnog: Pčelar otkriva trikove za prepoznavanje falsifikata

Prepoznati pravi med od nekvalitetne „kopije“ koje se poslednjih godina pojavlju na tržištu, postaje sve teže, budući da moderne mašine homogenizuju i prave smesu veoma sličnu orignalu. Kako da ga razlikujemo otkiva Branko Mijić, pčelar iz okoline Šapca.

– Kupujte med koji je kristalisan. U toku hladnijeg perioda med se stegne, odnosno kristališe. Ljudi to često izbegavaju, kažu ušećerio se. Nije se ušećerio, već se kristalisao usled količine cvetnog praha koji se u njemu nalazi – savetuje Brako Mijić iz Ribara kod Šapca, koji potiče iz pčelarske porodice.

Baka, očeva majka, donela je, kaže, pčelarstvo u familiju.

U svom gazdinstvu danas ima preko 200 košnica, a pčelarstvom se bavi profesionalno, budući da mu je to, već 10 godina, osnovni izvor prihoda.

Kako da razlikujemo pravi med od lažnog: Pčelar otkriva trikove za prepoznavanje falsifikata 2
Foto: PolliDot, Pixabay
– Ako je med u tečnom stanju, ima nekoliko načina da otkrijete da li je pravi. Recimo, kada okrenete teglu tako da poklopac bude nadole, u tegli će se stvoriti mehur u obliku kruške, to je siguran znak da je med pravi. Ako mehura nema, to znači da su pčele hranjene šećernim sirupom ili čak nije ni bilo dodira sa pčelama, nego se radi o bombon sirupu koji se pakuje u tegle, objašnjava sagovornik Danasa.

Može da se prepozna i po ukusu, jer pravi med ima svoju boju, miris, i aromu.

– Ima još jedan test, kada otvorite teglu, i kašičicu umočite u njega, a onda je dignete oko 20 centimetara iznad tegle, stvoriće se nit koja pada u teglu i vraća se. Kada pukne, donji deo pašće u med, a gornji deo niti trebalo bi da se, poput lastiša ili žvake, vrati skroz gore do kašičice, i to je još jedan pokazatelj da je taj med kvalitetan i ispravan, da nije falsifikovan, objašnjava Mijić.

Suprotno verovanju, med se, kaže, može konzumirati i drvenom i metalnom kašikom i ne treba se ograničavati na jednu do dve.

– Mi pčelari u šali kažemo da je med najbolje uzimati „velikom kašikom“. Preporuka je da ga treba jesti kao hranu, da ga „kasnije ne bi biste koristili kao lek“. Jedite ga u količinama od 20 do 30 grama dnevno, za doručak, slobodno ga mažite po hlebu – savetuje ovaj iskusni pčelar, inače član Izvršnog odbora Saveza pčelarskih organizacija Srbije za teritoriju Mačvanskog okruga.

Još jedna preporuka je da ga ne treba pregrevati, budući da ne bi trebalo da pređe temperaturu od 40 stepeni.

– Ako ga stavljate u čaj, sačekajte da bude mlak, nikako vreo, jer će med izgubiti deo svojstava, s obzirom na to da vitamin C nije postojan na visoke temperature – objašnjava Mijić.

Preporučuje ga osobama koje imaju nizak krvni pritisak ili nivo šećera u krvi.

– Ako ga uzimate kašičicom, treba ga držati neko vreme u ustima, da se otopi, jer tada ide direktno u mozak, a ne u želudac. Dobar je za opšte stanje organizma, podiže otpornost, a od 20 aminokiselina, 19 se nalazi u medu, kaže naš sagovornik.

Ističe da postoji više vrsta meda koji se preporučuje za različite starosne grupe i razne bolesti.

– Deca do godinu dana, ne bi trebalo da jedu med, da se ne bi stvorila alergija na polen. Od godinu do dve, mogu jesti bagremov med, jer on ima nizak sadržaj polena. Posle dve godine, dozvoljene su sve vrste meda, kaže naš sagovornik.

Napominje da je lipov med koristan za ljude koji imaju problema sa respiratronim sistemom, astmom, bronhitisom, budući da med oblaže suzokožu i leči te vrste bolesti.

– Livadski med je za podizanje opšte otpornosti, i za lekove koji se spravljaju sa medom, jer sadrži koktel polenovih zrnaca, različitih vrsta biljaka, objašnjava sagovornik Danasa.

Mijić navodi da su nedavno objavljeni rezultati analiza, u kojima je slučajnim uzorcima, ustanovljeno je na rafovima, u Evropi, dve trećine meda falsifikat.

– Taj med ima veći procenat šećera nego što je normalno, što znači da je razblažen, a to se onda ni ne može nazvati medom, jer da je dodavan šećerni sirup u toku paše i tada se kao rezultat dobija med sa povećanim procentom šećera, objašnajva Mijić.

Navodi da ljudi u Srbiji, malo troše meda u ishrani, pa većina domaćeg proizvoda, iako veoma kvalitetan, ide za izvoz.

– Pala je potražnja za medom, pa samim tim i otkupna cena. Jedan od razloga je uvoz velike količine meda iz Ukrajine u Evropsku uniju, koja je dozvolila uvoz iz ove zemlje bez poreza. Sumnja se da je to jednim delom i kineski med, koji preko Ukrajine ulazi u Evropu, budući da je zbog rata dosta košnica stradalo. Ovaj med, može stići i kod nas, raznim kanalima – objašnjava Mijić.

Napominje da je otkupna cena toliko mala, da pčelari u Srbiji, ne žele da ga prodaju, nego čekaju da se tržište stabilizuje.

– Bagremov med, primera radi, trenutno se otkupljuje po ceni od četiri evra, dok je prošle godine bio sedam. Zbog prekida otkupa na veliko, proizvođači su se okrenuli prodaji na teglu – objašnjava naš sagovornik.

Tako je maloprodajna cena, tegle bagremovog meda, od 1.200 do 1.500 dinara, kolika mu je cena u Beogradu. Ostale vrste meda, kao što su livadski, lipov, suncokreta, cvetni med, kreću se od 800 do 1.000 dinara.

– Budući da je voće trenutno u fazi cvetanja, apelujemo na ratare da povedu računa i da ne prskaju voće u cvetu, što je, u ovom periodu, i zakonom zabranjeno. Ako već moraju, usled nekih bolesti i insekata, neka to rade uveče kada pčele ne izlaze ili kada je hladnije, ispod 10 stepeni – navodi Mijić.

Podseća da su pčele najveći oprašivači voća i da uvećavaju prinose.

– Primera radi, samo za malinu je oko 80 odsto veći prinos ako ga opraše pčele, za jagodu je 55 odsto, a za šljivu oko 70 odsto, kaže naš sagovornik.

Ističe da je zima bila blaga i da je rano proleće dobro došlo pčelarima, ali da strepe od mrazeva.

– Mi smo fabrika pod otvorenim nebom, zavisimo od klimatskih uslova. Veliki problem nam pravi i krpelj varoa koji napada pčele, vegetira na njima i prenosi viruse i bolesti. Prema nezvaničnim informacijama, tokom zime, stadalo je preko 30 odsto društava, najviše u južnom delu Srbije – ističe pčelar iz šabačkog kraja.

Izvor: danas.rs

Sveže ceđeni sok je zdravstveno pogubniji od crne čokolade: Prof. dr Jagoda Jorga

Sveže ceđeni sok je zdravstveno pogubniji od crne čokolade: Prof. dr Jagoda Jorga

Zaslađivači bez kalorija mogu da izazovu poremećaj zgrušavanja krvi, srčani i moždani udar pokazuju najnovije studije sa Klivlend Instituta.

Postoji li „bezbedna“ zamena za šećer? Šta znamo o aditivima koje unosimo u organizam? To su danas u „Uranku“ na televiziji K1 bila pitanja za prof. dr Jagodu Jorgu, specijalistu higijene i ishrane i profesorku Medicinskog fakulteta u Beogradu.

Kako je kazala dr Jorga, ona nije „na prvu loptu“ protiv zamena za šećer, jer je ponekad to jedini način da lekari pomognu ljudima.

– Svetska zdravstvena organizacija je ograničila upotrebu šećera na deset odsto ukupnog energetskog unosa i tada je industrija zamena za šećer procvetala. Eritritol je jedna poptuno prirodna supstanca i spada u kategoriju takozvanih šećernih alkohola. Tu su još i sorbitol, manitol… Stvari koje mi stalno i dugo koristimo u medicini. Eritritol je bio jako zgodan i odobren je kao generalno bezbedan, kako kažu Amerikanci, a u Evropi je prošao sve studije. On ima dobar ukus i svega 0,24 kalorije na jedan gram za razliku od šećera koji ima četiri. Šta je ova studija pokazala prvi put? Prvo moramo da kažemo da kada se nešto pušta u upotrebu kao generalno zdravo, radi se na zdravim ljudima. Ova studija je, međutim, rađena isključivo na ljudima koji već imaju neko kardiovaskularno oboljenje – poremećaj cirkulatornog sistema, srčanog… Leče se od kardiovaskularnih bolesti. Drugo, studija je obuhvatila jako veliki broj ljudi i zato su i rezultati značajni. Stručnjaci imaju različita mišljenja, ali moramo da znamo da je to samo ta specifična populacija već obolelih. To je jako teško kontrolisati eksperimentalno, praćenjem, jer ti ljudi imaju različitu terapiju za holesterol, povišen pritisak… – objasnila je dr Jorga u „Uranku“.

Istakla je da ona ne opravdava ovim objašnjenjem eritritol, već je važno da se sve dobro objasni.

– Eritritol se prirodno nalazi, na primer, u zrelom voću. To je prirodna supstanca koja se dobija ekstrakcijom iz različitih voćki, povrćki… Ubacuje se u jela, pića… Znate one čuvene namirnice namenjene za ishranu kod dijabetesa, e ja sam uvek govorila: Nemojte to da koristite. Razni su zaslađivači, i eritritol je jedan od njih, samo je on prirodni kao i stevija. Imate i industrijski napravljene hemijske zaslađivače. Eritritol je raširen jer mu je lep ukus. Moja poruka kardiovaskularnim bolesnicima koji imaju mnogo drugih faktora rizika kao što su već postojeći dijabetes ili hipertenzija je da strogo kontrolišu svoja oboljenja jer je to najbolji način da spreče ponovni infarkt ili teže posledice uključujući i smrtni ishod. Naučnici iz Klivlenda su za taj efekat zgrušnjavanja trombocita koristili deset puta veće koncentracije nego što je inače maksimalno dozvoljena dnevna doza. Oni su išli na to da pokažu da to može biti štetno, i to je dobro. Ali, nije ideja da ljude koji su eritritol već koristili ubacimo u strah. Ova studija će proizvesti reakciju Evropske agencije za bezbednost hrane. Malo će da se „pretresu“ postojeći rezultati, uradiće se revizija postojećeg mišljenja i Agencija će dati svoje mišljenje povodom toga i to će brzo uslediti – kazala je profesorka Jorga danas na televiziji K1.

Ljudi imaju urođenu želju za slatkim

Cela studija je dizajnirana jako namenski, uzeli su isključivo određene pacijente.

– Njihova hipoteza je bila daj da vidimo da li to zaista ima efekta. Praćenjem su verovatno primetili neka odstupanja od onoga što očekujemo. Suština je u tome da je eritritol posebno štetan za kardiovaskularne bolesnike. Po mom mišljenju, najveći problem zaslađivača i zamena za šećer je to što ljude oslobađaju osećaja krivice i misle da mogu da jedu šta god žele, a pri tome se zaboravlja na to šta se sve unosi uz taj zaslađivač koji nema kalorije i plus se povećava postojeća želja. Ljudi imaju urođenu želju za slatkim, to je održavanje života, to nije tek onako. Stalno kada tu želju gajiš i podstičeš – to ne valja. Zato se ja uvek uzdržavam od tih zamena za šećer, a kada baš ne mogu drugačije da postignem cilj kod pacijenata, onda im naglasim da je količina onoga što jedu najvažnija. Cela priča u mediicini i ishrani je u umerenosti i porciji. Po meni je bolje da čovek stavi kašičicu šećera u kafu i da je toga svestan nego dve tabletice zaslađivača i da smatraju da su ispunili preporuku da piju ili jedu zdravo. To je netačno. Uvek se vraćamo na prva pravila a to je količina, to nikada nije izmenjeno u medicini – objasnila je dr Jorga.

Nikada niko šećer nije zabranio, kaže dr Jorga.

– Samo smo smanjili njegovu količinu. Englezi imaju najnižu granicu, kod njih je preporuka pet odsto ukupnih energetskih potreba, a to je 100 kalorija. To je 25 grama šećera, što na primer ima 100 grama crne čokolade ili 200 mililitara soka od jabuke. Sveže ceđeni sok je zdravstveno pogubniji od crne čokolade. Ako nešto napraviš da bude cunami u smislu brzine ulaska šećera u krv – a to je sveže ceđeni sok, takva reakcija zahteva toliko brz odgovor organizma da on prevaziđe svoj kapacitet. Jetra na primer ima limitator za metabolisanje fruktoze i kaže „stop“, kao kod alkohola. Japanci se napiju od pola čaše alkohola jer imaju veoma niske enzime. Kada se desi taj cunami, jetra istog momenta pravi masnu jetru. Zato ponavljam količina je nešto što je najvažnije. I čokolada je dobra hrana kada je dobro formulisana. Mlečna ima previše šečera, preko 50 odsto šećera. Treba da se suzdržavamo, jer je napravljeno toliko ukusne hrane, i stalno nam je nutkaju, pa joj se moramo odupreti – savet je prof. dr Jagode Jorge danas na televiziji K1.

Izvor:danas.rs

Simptomi koji ukazuju da vašem organizmu nedostaje kalijum

Postoji nekoliko znakova koji ukazuju da vam nedostaje kalijum.

Ako jedete mnogo hrane koju brzo pripremite iz kesice ili namirnica koje su unapred pripremljene i samo ih izvadite iz pakovanja i zagrejete, velika je verovatnoća da imate nedostatak kalijuma.

Naravno, preporuka je da obavezno odete kod lekara, koji će nakon testova reći da li je to zaista tako.

Kalijum ima mnogo zadataka u telu, uključujući brigu o kontrakciji mišića, regulisanje tečnosti i osiguravanje ravnoteže minerala.

Osim toga, brine se i o ublažavanju posledica koje nastaju kad konzumirate previše soli.

On štiti krvne sudove od oštećenja, zadebljanja i visokog krvnog pritiska.

Simptomi koji ukazuju da vam nedostaje kalijuma:

Umor

Kao što smo već utvrdili, telu je potrebno dovoljno kalijuma za normalno funkcionisanje.

Da li ste bili prilično umorni u poslednje vreme, iako vodite računa o tome da dovoljno spavate i imate redovan ritam spavanja?

To može biti posledica nedostatka kalijuma.

Takođe, umor može biti uzrokovan stresom, lošom ishranom i nedostatkom sna, a sve su to problemi koji se mogu povezati sa niskim sadržajem kalijuma.

Grčevi u mišićima

Obično se javljaju kada ste fizički aktivni, ali to ne mora biti slučaj sve vreme.

Mogu da se jave i kad ne vežbate ili ne radite fizičke zadatke, što je verovatno znak upozorenja da morate da jedete više namirnica bogatih kalijumom.

Osećaj slabosti i vrtoglavice

Vrtoglavica ne znači nužno da ste dehidrirani, može biti mnogo uzroka.

Nivoi kalijuma u ​​telu variraju tokom dana i mogu značajno da variraju.

Zbog smanjenja kalijuma, otkucaji srca se usporavaju, pa možete doći i do nesvestice.

Situacija nikako nije normalna i u svakom slučaju vam je potrebna pomoć lekara. Nipošto nemojte sami sebi postavljati dijagnozu.

Obratite pažnju i na osećaj slabosti, čak i ako tako nešto niste radili ceo dan.

Visok krvni pritisak

Kao što je ranije pomenuto, bez dovoljno kalijuma, krvni sudovi se mogu suziti, što dovodi do visokog krvnog pritiska.

S obzirom na to da je natrijum takođe neuravnotežen kao rezultat, srce može da funkcioniše nepravilno – primetićete lupanje srca i ubrzan rad srca. Preduzmite mere što je pre moguće.

Nadutost

Da li ste naduti čak i kada vam se čini da niste jeli neko vreme? Ili vas sve što jedete čini nadutim? Možda je vaša hrana previše slana.

Vratili smo se natrijumu – telo ima problem da reguliše nivo natrijuma, tako da se javlja nadimanje kojem ne možete da utvrdite izvor.

Da li smo vas ubedili da dodate više kalijuma vašoj ishrani?

Dozvolite da vam sve olakšamo.

Ovo su bogati izvori kalijuma:

avokado
slatki krompir
spanać i blitva
lubenica
beli i crni pasulj
krompir
repa
šipak
banana
kokosova voda

Od ovih namirnica moći ćete da pripremite mnoga raznovrsna jela. One će vas snabdeti ne samo kalijumom, već i drugim vitaminima i mineralima.

Preterana upotreba sprejeva za nos može da ima ozbiljne posledice po zdravlje

Preterana upotreba sprejeva za nos može da ima ozbiljne posledice po zdravlje

Ako vam je često zapušen nos, naročito u sezoni alergija koja već počinje, kapi za nos mogu da zgledaju kao brzo rešenje. U mnogim slučajevima to i jesu, sve dok ih pravilno koristite.

Zapušen nos najčešće dolazi u paketu sa prehladom i gripom, a mnogima je sigurno najgori i najdosadniji simptom s kojim moraju da se nose.

Osim što otežava disanje, zapušen nos može da utiče i na kvalitet sna. Kapi za nos mogu da se čine kao brzo i jednostavno rešenje. U mnogim slučajevima i jesu, sve dok ih pravilno koristite. Ako se predugo oslanjate na sprej za nos, mogli biste sebi da stvoriti više štete nego pomoći.

Nisu svi sprejevi za nos isti

Na tržištu postoji nekoliko vrsta sprejeva za nos. Svi oni leče isti problem, ali se koriste za različite uzroke.

„Postoji nekoliko kategorija sprejeva za nos, ali oni koji se najčešće koriste su sprejevi na bazi steroida za alergije ili dugotrajnu upotrebu i brzodelujući nazalni dekongestivi“, rekao je otorinolaringolog i laringolog dr Omid Medizadeh za Huffpost.

Sprejevi za nos koji se baziraju na steroidima, pomažu u smanjenju upale i sluzi u nosu koja prouzrokuje začepljenost.

„Dekongestivni sprejevi za nos deluju tako što sužavaju krvne sudove u nosu“, rekla je dr Daria Long Gilspi, doktorka hitne medicine. To dovodi do manjeg dotoka krvi u nosno tkivo, a time i do manjeg oticanja i začepljenja.

Da li sprejevi za nos mogu da dovedu do zavisnosti?

O sprejevima za nos postoji i teorija da, kada ih koristite predugo, možete da postanete zavisni, što će rezultirati češćim zapušavanjem.

„To je uobičajeno uverenje. Mnogi ljudi nisu svesni koji sprejevi za nos povećavaju rizik od oporavka i koji su sigurni za duže korišćenje. Dekongestivni sprejevi za nos posebno povećavaju rizik od povratka zapušenog nosa jer sužavaju krvne sudove i tkiva koja tako brzo prouzrokuju oticanje“, objasnio je otorinolaringolog Medizadehe.

Ako stalno koristite ovakav lek, kada prekinete sa korišćenjem, tkivo će postati zavisno od hemikalija. To je ono što stvara povratnu kongestiju koja bi mogla da bude čak i gora od početnog otoka.

„Klinički, to se naziva povratna hiperemija sluznice, što znači da umesto smanjenog protoka krvi, zapravo dobijate povećanje protoka krvi, prouzrokujući trajnu blokadu koja se više ne poboljšava dekongestivima“, dodala je dr Long Gilspi. Ali, kada se korišćenje nazalnih dekongestiva za prevladavanje prehlade ili gripa smatra predugim?

„Nemojte koristiti nazalne dekongestive duže od tri dana“, rekla je dr Gilspi, jer možete da se suočite s povratnim začepljenjem.

Ako ga svakodnevno koristite više od tri dana, nedeljama ili mesecima, možete da oštete sluznicu nosne šupljine uključujući stanjivanje tkiva, što može da dovede do rinitisa, prenosi City Magazine.

Osim sprejeva, uvek postoje alternativne metode lečenja zapušenosti nosa, kao što su fiziološki rastvori, oralni dekongestivi i udisanje pare. Ako primetite da nakon izvesnog perioda ništa ne pomaže, posetite lekara jer može da bude reč o alergiji ili nekom drugom dubljem zdravstvenom razlogu.

Izvor: n1info.rs

Marketing

Disclaimer I

Sve informacije na ovoj veb stranici objavljuju se u dobroj nameri i samo u opšte informativne svrhe. Veb stranica sombor.info ne daje nikakve garancije o potpunosti, pouzdanosti ili tačnosti objavljenih informacija. Svaka radnja koju preduzmete u vezi sa informacijama koje pronađete na ovoj veb stranici je na vaš sopstveni rizik i vlasnik sajta neće biti odgovoran za bilo kakve nastale gubitke i/ili štetu.

Disclaimer II

Materijal preuzet sa interneta smatra se javno dostupnim osim ako nije drugačije navedeno. U slučaju da postoji problem ili greška u vezi sa autorskim pravima na određenom materijalu, kršenje autorskih prava je učinjeno nenamerno.

Nakon predstavljanja dokaza o autorskim pravima, sporni materijal će odmah biti uklonjen sa sajta.